Aktualno

Udarni prvi dan Hartera4 Festival

16.6.2008. @ 11:03 Ivan Antunović

Kao naivni turist ne želim ulaziti u 'sivu' svakodnevicu divnog grada, ali svaki odlazak u Rijeku poseban je ugođaj. Ovogodišnji Hartera Festival tu će tezu vjerujem samo dodatno potkrijepiti jer Rijeka ima fantastičan prostor za ovakve zahtjevne manifestacije i tko jednom vidi Harteru, sigurno neće ostati ravnodušan.

Možda mi oronuli ambijent tvorničkog zdanja naprosto odgovara - poput svojevrsnog labirinta koji vabi svojim neistraženim prolazima i prostorijama. Ovaj industrijski kompleks u svoje vrijeme definitivno nije odisao romantičarsko-turističkim impresijama, pošto okruženje reflektira jednu realnu sliku teške svakodnevice odnosno depresivnog zdanja u kojem su ljudi radili i obitavali.

No koliko god možda bilo neprimjereno naše moderno isfuravanje na 'tešku industriju', Hartera je nesumnjivo pun pogodak - kao spomenik alternativne kulture pravovaljano iskorišten za ovakva festivalska događanja, prostor za kakav bi ubili jednako eminentni svjetski epicentri urbanih manifestacija. Prostor koji grad Rijeka treba čuvati i ne popuštati pod bilo kakvim pokušajima sumnjive 'renovacije'.

Četvrta po redu, Hartera nas je počastila zavidnim glazbenim programom - sudeći po opskurnijoj listi izvođača, riječ 'spektakl' sigurno nije najprimjerenija no to će ostati krunski epitet jedne uspješno odrađene manifestacije.

Svaki početak je težak pa su neke sitne nedosljednosti i ovdje došle do izražaja - počevši od nesretnih redara kojima je netko iz nekog razloga valjda saopćio da posjetitlje - u trenutku kad su omiljene nove nade riječke alternativne scene, Klaus već dobrano zaprašili na velikom stageu paralelno s jednako žestokim mladim punk nadama Diskurz u jednoj od susjednih prostorija - još ne treba puštati u prostor Hartere.

Tako su oba benda na našu i svoju veliku žalost bili osakaćeni za veću posjećenost. Svejedno, oraspoloženi, unatoč i nezahvalnom prohladnom oblačnom vremenu, čuli smo Klaus u novom izdanju - pojačani bubnjarom, Klaus su sada dobili svoju željenu dimenziju i vjerujem da ih čeka jedna blistava alternativna budućnost.

Nažalost, kako su prema rasporedu bili prvi, zvuk ih na trenutke nije mazio tako da je unatoč moćnijoj zvučnoj slici Klaus, karakteristično treštavilo gitare i Norinih vokala potisnuo popratnu dubinu basa koju smo isto željeli osjetiti u izvedbi odličnih tema "Flomasterom po platnu" i "Čekamo mir". S nestrpljenjem čekamo i njihov nastupnički album.

Usporedno s Klaus, kako smo naveli, iz jedne od susjednih, manjih prostorija okolni zidovi Hartere trpili su nemilosrdan, žestok i moćan nastup jednako voljenih mladih nada punka, trojku Diskurz. Iako je dotični manji prostor u kakvom su nastupili možda primjereniji za takav žestoki minimalizam, Diskurzu je isto trebao biti pružen veći prostor jer fascinantna buka koju proizvode na tome naprosto inzistira.

Nakon Klaus, na veliki stage stiže skupina Quasarr. Slušajući ih, osjeća se frustracija zbog njihove prearanžirane, pretenciozne glazbene forme - Quasarr nesumnjivo njeguju jedan kvalitetan pop-zvuk no problem nije toliko u glazbi koju stvaraju koliko u stilskoj pomirbi nekih preočitih referenci (od kojih je najadekvatnija ona vezana uz Urbana & 4) - u njihovim ponuđenim rješenjima, iz kojih ostaje izdvojen medijski vrlo popraćen hit "Ti", odjekuje nedorečenost.

Pjevač grupe vokalno naginje kombinaciji Massima i Štulića, upotpunivši svoj nastup pomalo 'curtisovskim' razuzdanim plesnim pokretima što donekle razbija monotoniju njihovog scenskog nastupa, no kao cjelina Quasarr djeluje jako samodopadljivo i prije svega kao da si članovi međusobno dosađuju na stageu, što se posebno vidjelo u bezvoljnom nastupu dviju pratećih pjevačica.

Elemental tu bitno popravljaju stvar - uigrani i razigrani podižu raspoloženje, iako se dvorana ni njima nije smilovala, zjapivši dobar dio njihovog nastupa relativno prazno, no to nije omelo ovaj društveno angažirani kolektiv da prisutne počasti svojim duhovito sarkastičnim repertoarom, čime je unatoč ne pretjeranom stilskom poklapanju s electro-pop zvukom Client vrlo uspješno pripremio teren simpatičnim Engleskinjama za njihov prvi konkretni zvanični nastup u Hrvatskoj.

Na iznenađenje nekolicine odanijih fanova, Client su nastupile u nešto izmjenjenijem izdanju - njihova treća dugogodišnja pridružena članica, basistica Emily Mann (Client E) iz nekog je razloga napustila Client čiji stvaralački nukleus ostaju Sarah Blackwood (Client B) i Kate Holmes (Client A). U međuvremenu im se pridružuje nova, stidljiva članica, predstavljena pod jednim od karakterističnih pseudonima za ovaj bend, Client M, koja je vrlo skromno upotpunila scensku pozu uvriježene trojke a koja je stvarala njihov još uvijek aktualan album "Heartland".

U mjeri u kojoj produkcijski na svojim albumima zvuče nešto mekše i ispeglanije, uživo Client opravdavaju status elektronskog pop seks simbola. Poprilično statične ali jednako izazovne i provokativne, publiku čiji dobar dio do ovog trenutka i nije pretjerano upoznat s njihovim radom, bez problema su rasplesale svojim djetinje provokativnim, britkim numerama. Tehnički vrlo precizno izvode svoj materijal, što je posebno evidentno u lijepoj boji glasa Sarah Blackwood.

Abrazivni zvuk Client očito inzistira na većoj pažnji prilikom izvedbe uživo jer je prvih par tema nastavilo trpiti tehničke nedosljednosti u zvuku koje su iskusili i izvođači prije njih - jaki bas u početku je doslovce pojeo i vokal i melodiju no to se nakon par pjesama uspješno riješilo.

Uslijedio je svojevrsni minimalistički delirij; hrabro i odlučno trojka je izvela svoj naramak hitova i nešto opskurnijih komada iz njihove (anti)korporativne riznice, pokazavši jedan iskren šarm - njihov neizostavni pop-manifest "Client", uz udarnu obradu Adama Anta - "Zerox Machine", te "Pornography", "Price of Love" ili "Here & Now" spojen s odličnom temom "Pills", koja ostaje u analima Cleintovih demo-verzija koje nažalost nikad nisu službeno bile objavljene.

U logičnom slijedu sada već ugodno popunjenog prostora Hartere koji će uskoro biti neizdrživo naguran ljudima, Client su vrlo uspješno odradile nastup i pripremile masu za željno iščekivan vrhunac večeri, nastup Roisin Murphy.

Avant-pop diva od početka do kraja nastupa oduzimala je dahove, krikove, gromoglazne pljeskove i usklike oduševljenja. Jednostavno, ovo je bio fantastičan i beskompromisan nastup u kojem prevladava prepoznatljiva ekstravagantnost Roisin, bilo u njezinom izražajnom vokalu, scenskim teatralijama ili otkačenim modnim detaljima, Citirat ćemo naslov njezinog impresivnog novog albuma - ovo je uistinu bio "Overpowered" nastup.

Brutalan plesni neodoljivi uvod s "Cry Baby", pjesmom koja se vidljivo oslanja na Divineov "Native Love", popraćena duhovitom robotiziranom mimikom dvaju pratećih pjevačica, Roisin stupa na stage i kreće neizrecivo plesno ludilo. Produkcijski i tehnički savršeno odrađen nastup.

Činjenica da Moloko možda bez nje ne bi uopće imao smisla ovdje potvrđuje zlatno pravilo - u njezinon nastupu utjelovljena je i neka čudna skromnost i brutalna razigranost - Roisin zrači jednostavnošću stilske i izvedbene ljepote. Erotična, senzualna, gruba i suzdržana kada to želi biti. U seriji izvedbi prilikom kojih simbolički mijenja i svoje avangardne kostime, Roisin je u punom sjaju izvela odabir sa svojeg aktualnog albuma - "Primitive", "You Know Me Better", "Let Me Know", uz obavezan "Movie Star", "Tell Everybody" i ušeparajući naslovni komad "Overpowered".

Između svega toga nije izostao ni jedan od novijih, omiljenih hitova Moloko - "Forever More", samo što je Roisin za ovu priliku iskoristila matricu odličnog remiksa koji je uradio čuveni François Kevorkian zbog čega je delirij publike nastao tek kad je Roisin zapjevala uvodni stih dotične pjesme. U sklopu izvedbenog repertoara svoje očekivano mjesto zauzelo je i par izvedbi s njezinog nastupnog solo-abuma iz 2005. - remek-djela "Ruby Blue".

Uz naslovnu pjesmu bila je tu i brutalna interpretacija "Ramalama (Bang Bang)" prilikom koje je publika svjedočila i krajnje bizarnom, fingiranom prizoru 'catfighta' između Roisin i jedne od pratećih pjevačica. Scenski na svoj način duhovito iako je ostavilo pomalo čudan nasilnički efekt. No to je Roisin - nepredvidiva svestrana i zabavna pop-umjetnica koja je od ovogodišnje Hartere nesumnjivo učinila događaj za pamćenje.

U nastavku večeri uslijedio je niz DJ-setova za najizdržljivije - čuvenog Mr. C-a, Josha Winka i SebAstiana. Prva noć na velikom stageu uz popratnu 'Veselu pozornicu' - na kojoj su jednakim žarom uz Diskurz palili Grč, Marinada, Ashes You Leave, Bebe Na Vole, Hesus Attor, Seraphim Codex, Fryer, Daniel Kunštek, A+ i Marmat - vjerujemo da je dobrano napunila baterije prisutnih.

foto: Igor Crnković, Jadranka Lacković (Roisin Murphy), Vladimir Mudrovčić - RiRock.com (Client)

Izvještaji