Recenzije

Svijet je još uvijek lud za Maidenima

2.6.2008. @ 16:17 Ivica Cikač

"Somewhere Back in Time" treći je (službeni) 'best of'-album Iron Maidena, koji za razliku od prva dva obuhvaća nešto kraće razdoblje, ono navedeno u podnaslovu. Dakle, radi se o periodu u kojem su ove britanske legende objavile sedam studijskih i jedan live-album. Doduše, pjesme s prva dva, Di Annova albuma "Iron Maiden" i "Killers" su live-snimke, no pjeva ih Bruce.

To je vrijeme u kojem su bili na vrhuncu stvaralaštva i kada su objavljivali najbolje albume, kao što je i više nego dobro poznato. Nova turneja koja je u punom zamahu prati upravo taj period, a sada je, kao njezin popratni 'suvenir' stigla i ova kompilacija, na kojoj su pjesme koje je bespotrebno dodatno pojašnjavati.

Najveći i najbitniji minus ovog albuma leži u tome da su ome već bile izdane na prijašnjim "Best of the Beast" i "Edward the Great" kompilacijskim izdanjima, te je jedino pitanje da li je uopće takvo izdanje bilo potrebno. S perspektive mnogobrojnih fanova koji ovaj bend prate već godinama i desetljećima zasigurno je odgovor ne, što je i po meni tako.

Ali imajući na umu da popularnost ovog banda ni danas ne jenjava, štoviše u njega se stalno 'zaljubljuju' nove generacije metalnih fanova, koje su u vremenu izlazaka prvih albuma ili bile 'u pelenama' ili se nisu ni rodile. Tako da je s te strane možda razumljivo da ih bend na neki način želi upoznati s tim vremenima i pjesmama koje možda malo manje slušaju i tako ih pripremi na ono što će im se događati na aktualnom touru.

Još jedna, više puta ponavljana činjenica je ta da je nemoguće njihovu bogatu karijeru ili čak neko određeno razdoblje svrstati na jedan ili dva disca. Jer, Iron Maiden nije izdavao niti izdaje albume koji bi se kupovali zbog jednog ili dva hita, pa s time u vezi, da bi se 'složila' njihova stvarna 'besf of'-kolekcija, trebalo bi ju valjda objaviti na skoro isto toliko diskova koliko im je studijskih albuma izašlo.

Njihovi se albumi slušaju od početka do kraja i vjerujem da bi se rijetko koji Maidenov fan usudio nabrojati samo 15 pjesama ovog banda koje su najdraže, a i kada bi i uspio ta lista od fana do fana bih se razlikovale.

Bez dileme najznačajnije obilježje ovog albuma je fantastičan cover, koji će mnoge usrećiti. Legendarni Riggsov 'faraon' Eddie s "Powerslave" izdanja i 'cyborg' sa "Somewhere in Time", dok pogled na logo otkriva da je ta kombinacija boja ('zlatni' rubovi i tamno plava unutrašnjost) 'oteta' sa "Seventh Son of a Seventh Son". Za pola ocjene više.

Iako ne sadržava ništa novo, nesumnjivo je da će ovo izdanje biti na policama mnogobrojnih poklonika ovog benda. Ako ništa drugo onda radi upotpunjavanja kolekcije. Jer njima svaki album ima neograničenu vrijednost. Što može čuditi samo neupućene u značaj Iron Maidena na kompletnu muzičku scenu.

Albumi