Recenzije

Južnjačka utjeha s okusom borovnice

28.4.2008. @ 12:38 Stjepan Vrečko

"My Blueberry Nights" ostat će zapamćen kao prvi film na engleskom redatelja Wong Kar Waia, ali i po filmskom debiju Norah Jones. Bilo je za očekivati da će Norah biti najzastupljenija na istoimenom soundtracku, no to ipak nije slučaj (priča je time zanimljivija, jer kad je Wai kontaktirao pjevačicu, ona je doista očekivala kako će samo raditi glazbu za film, no ubrzo se našla ispred kamera).

"The Story" je njezina jedina prisutna pjesma. Ako ste čuli makar jednu Norinu pjesmu, čuli ste ih sve, pa tako i ova - izvorna napisana za film - ne odskače od Norine standardne formule: lagana, jazzy balada s lijenim dionicama basa, klavira i njezinim 'zadimljenim' vokalom.

Ipak, upravo je "The Story" postavio temeljni, no ipak prepoznatljivi okvir soundtracku: malo R'n'B-a (Mavis Staples u vrhunskoj "Eyes on the Prize", Otis Redding, Ruth Brown), jazza (Cassandra Wilson s neobičnom i nepotrebnom obradom Youngove "Harvest Moon"), a da bi i ovaj 'film ceste' imao sve nužne glazbene sastojke, pobrinula se uvijek snena Cat Power i sveprisutni Ry Cooder, zbog čijih je minijatura svaki soundtrack vrijedan slušanja (vrijeme će pokazati je li došlo vrijeme za novi "Paris, Texas"), uz prelijepo iznenađenje u vidu španjolske gitare i "Pajaros".

Filmska glazba može biti ili totalni uspjeh ili totalni promašaj. U kontekstu samog filma, glazbena kulisa može iznimno uvjerljivo dočarati i/ili podcrtati događanja na ekranu, no ukoliko niste povezali glazbeni doživljaj s onim vizualnim: Tarantinovi filmovi najočitiji su primjer, no pitanje je kako bi na njegov izbor glazbe reagirali oni koji nikad nisu pogledali nijedan njegov uradak.

Bi li im pjesme "Stuck in the Middle with You" ili "You Never Can Tell (C'Est la Vie)" bile jednako zanimljive kao i onima koji će se sjetiti Michaela Madsena u brutalnom prvom, te rasplesanih Johna Travolte i Ume Thurman u drugom primjeru?

Sve pjesme na "My Blueberry Nights", izuzev Norine, već su odavno objavljene, pojedinačno teško da mogu u potpunosti privući slušateljevu pažnju 'na suho', a za potpun dojam i ocjenu svakako valja pogledati i sam film.

Albumi