Recenzije

Neobične pjesme o običnim stvarima

6.4.2008. @ 12:53 Marko Vukušić

Ponekad imamo dojam kako smo svakodnevno zatrpani hvalospjevima na račun pjesama i albuma Arsena Dedića. Pravi je razlog stvaranja tog dojma što između objavljivanja dva Arsenova CD-a (ili nekog drugog formata zbirke uglazbljenih pjesama), a to je razdoblje koje obično traje dvije do tri godine, dobijemo malo ili nimalo djela koji se mogu mjeriti s njegovim autorskim dosezima. Barem što se tiče našeg govornog područja.

Njegovi vršnjaci, nekadašnji šansonjerski suborci, u međuvremenu su ili odustali od bitke, ili su zbog nekog razloga marginalizirani. Mlađe generacije su punkerski moto koji kaže da je sve dopušteno i da svatko može pokušati, shvatili kao da je dovoljno biti impulzivan, spontan, da se nije potrebno pretjerano truditi, vježbati, usavršavati ili cijeniti ono što je bilo prije.

Ne naziva Arsen bez razloga sebe 'obrtnikom' - potrebno je uložiti puno truda kako bi se urođeni talent za pjesmu razvio u vještinu kojom vladate.

Na ovim prostorima u posljednjih 40-ak godina nitko tom vještinom ne vlada poput Arsena Dedića. Postalo je izlizano govoriti kako je Arsen klasa za sebe, ali što ćemo kad je tako. I njegov novi album "Rebus" je klasa za sebe.

Na njemu nam Arsen opet nudi svoje duhovite opaske i mudrosti, poput ultimativnog životnog kreda koji je već otkrio na jednom prethodnom CD-u: "Valja samo smjerno okopavati vrt".

Kaže se da slika vrijedi tisuću riječi, no i Arsen sa svojim pjesmama u puno manje riječi postiže efekt slike, poput razglednice s kraja ljeta u jazzu "Dan kad se pišu razglednice". Otvaranje kutije s pismima izazvat će u njemu u stilu Marcela Prousta niz šarenih slika i sjećanja, a fantastično je kako Arsenova sjećanja mogu u nama probuditi naša vlastita. Arsen pjeva o vlastitim mislima i osjećajima, o Padovi, svojim ljubavima i prijateljima, a njegove pjesme nas potiču na razmišljanje o vlastitim životnim situacijama.

Aranžmani na "Rebusu" nisu zaigrani i neobični poput onih na starom Arsenovom albumu "Homo Volans", već su prvom redu znalački istesana djela ponajboljih hrvatskih profesionalaca iz te branše. Oni su uglednom bardu ponudili otmjena i odmjerena rješenja, kakva su se mogla i očekivati.

Album i naslovna pjesma su dobili ime po rebusu uklesanom na pročelje srednjovjekovne kuće u Šibeniku na Dobriću. Kraj toga zida mnogi Šibenčani vjerojatno nebrojeno puta prođu a da se na njega ni ne obazru. Arsen je pak u tom rebusu pronašao još jednu mističnu i višeznačnu priču.

Nema stoga boljeg načina da se završi ova recenzija od citiranja teksta Vjerana Zuppe iz knjižice uz CD: "...po tome kako i čime stvari obične i one još običnije - kao u rijetko kojeg našijenca - dolaze do riječi, po tome je pjesništvo Arsena Dedića glas 'naše stvari'. Stvari u kojoj se stalno međusobno i sa sobom susrećemo".

Albumi