Recenzije

Grant Gee: "Joy Division"

14.3.2008. @ 13:57 Lana Bunjevac

Za razliku od svog igranog prethodnika "Control", dokumentarac redatelja Granta Geea nije dobio ni približno takav publicitet u medijima. No, "Joy Division" odlična je nadopuna "Controlu", a film govori ne samo o bendu, već i o kulturnom kontekstu iz kojeg su potekli i jednom gradu koji je prije 30 godina bio revolucionaran.

Ono što je u 19. stoljeću predstavljala industrijska revolucija, to su '70-ih godina prošlog stoljeća za Manchester značili bendovi. U takvom depresivnom urbanom okruženju (''do 9. godine života nisam vidio stablo'', prisjeća se Bernard Sumner na početku filma) nastali su i Joy Division.

U glazbenoj povijesti često puta već spominjan koncert Sex Pistolsa 1976. godine u manchesterskoj Lesser Free Trade Hall bio je sudbonosan za nastanak benda, a svoj prvi koncert (tada još pod imenom Warsaw) održali su u manchesterskom klubu The Electric Circus.

I dok je priča u "Controlu" ponajviše fokusirana na Iana Curtisa, "Joy Division" je prije svega priča o ranim danima benda, ali i priča o gradu iz kojeg su potekli, ispričana riječima onih koji su u tim trenucima bili tamo.

Pred kamere su tako stala sva tri preostala člana Joy Division (Bernard Sumner, Peter Hook i Stephen Morris), zatim legendarni vlasnik i osnivač Factoryja Tony Wilson, producent Martin Hannett (također suosnivač Factoryja), bivši novinar New Musical Expressa Paul Morley te dizajner Peter Saville, čiji je omot za "Unknown Pleasures" baš nedavno proglašen najboljim omotom albuma prema anketi koju je web distributer glazbe MusicMagpie.co.uk proveo među svojim korisnicima.

Sumner i Hook tako opisuju Curtisov susret sa njegovim velikim idolom Williamom Burroughsom koji je prilično neslavno završio po mladog pjevača, dok se Bernard Sumner prisjeća kako je pokušao liječiti Iana hipnotičkom regresijom.

U filmu se pojavljuje i Anton Corbijn koji objašnjava kako je nastala njegova poznata fotografija benda na mostu pokrivenim snijegom te je istakao kako je nakon dolaska iz Nizozemske u kojoj su svi socijalno zbrinuti za njega bio priličan šok vidjeti 'slabo obučene i neuhranjene' članove benda.

Na izlazak pred kamere odvažila se i Annik Honoré, Curtisova belgijska ljubavnica, no to nije napravila (ne znamo jesu li je uopće tražili) supruga Deborah Curtis, čije citate iz biografije redatelj ipak koristi i prikazuje na ekranu.

Intervjue upotpunjuju originalne snimke ranih nastupa kao i snimke s televizijskih nastupa benda poput gostovanja u Granada TV Showu Tonyja Wilsona (izvedba pjesme "Shadowplay"), a kamera obilazi i lokacije koje su odredile povijest Joy Divisiona, pokazujući u kojoj su mjeri promjene zadesile Manchester u posljednjih trideset godina.

I još riječ-dvije o redatelju - Grant Gee poznat je po svom dokumentarcu "Meeting People Is Easy" u kojem je snimao Radiohead za vrijeme turneje povodom izlaska albuma "OK, Computer". U ranim '90-ima surađivao je na Zoo TV grupe U2, a režirao je i dokumentarac za DVD grupe Oasis "Familiar To Millions" te dokumentarac "JC-03" o John Caleu. Autor je videospotova za Tom Waitsa, Blur, Radiohead, Suede, Coldplay, Nick Cavea i mnoge druge glazbenike.

Filmovi