Recenzije

Skup nostalgično-ljubavnih skladbi Dalmaciji

21.2.2008. @ 15:52 Siniša Miklaužić

I dok je u svijetu običaj izdati album pa ga onda forsirati s raznim singlovima do iznemoglosti, kod nas je to vrlo često izmjenjeno.

Mnogi izvođači radije gostuju na različitim festivalima, snimaju spotove, pa kad tako skupe skoro cijeli album, napišu još pjesmu-dvije te ih izdaju pa to sve zvuči više kao neki 'best of' zadnjih par godina nego kao pravo, novo i originalno izdanje. Takva je stvar i s novim albumom Nene Belana i njegovog 'pratećeg' benda Fiumens.

Od njihovog zadnjeg albuma prošlo je pet godina, u kojima Belan nije mirovao, već je marljivo pisao pjesme za razne nastupe na 'okupljalištima lakih nota'. Kako je vidio da se tog materijala podosta nakupilo, odlučio je napisati još četiri skladbe i konačno objaviti novi album pod nazivom "Rijeka snova", kako se zove i jedna od najpoznatijih skladbi u ovom petogodišnjem Belanovom 'zatišju'.

Okvirno gledajući, Belan se nije pretjerano pomaknuo u svom rukopisu jer ga i dalje prati nevjerojatni osjećaj za melodiju pa su tako i ovdje skoro sve pjesme vrlo zarazno melodične zbog čega se lijepe za uho.

Dok je ranije imao bombastične hitove poput "Stojim na kantunu", danas su mu note okrenute više na mediteranski zvuk, što mu i odgovara uz godine pa bi se dalo naslutiti da mu je cilj kroz par godina biti slikovno i kreativno što bliži Gibonniju ili Oliveru.

Tekstovi su tipični za jednog Dalmatinca, prepuni djevojaka, mora, juga, galebova i sličnih motiva, ali ipak se nekako najviše osjeća nostalgija za Bračem, kojega spominje u nekoliko pjesama. Dodatna zanimljivost stihovima je i prijevod nekih riječi iz skladbe "Fiumera (Dva Bračanina)" tako da bi i mi 'kontinentalci' bolje razumjeli o čemu se u pjesmi radi.

Naslovna "Rijeka snova" otvara album, a u njoj dominiraju synthovi i gitare uz jedan vrlo živahan ritam pjesme. Slijedi ju romantična balada "Srce od leda", u kojoj je ugošćena i vrlo dobro uklopljena klapa More, dok se u "Galebu", koji je najbolji primjer dalmatinskog popa, najviše može osjetiti Belanova ljubav i nostalgija prema jugu Hrvatske.

Prva potpuno nova pjesma je "Miriše jugo", koja ne zaostaje puno za početnim hitovima, kao niti "Kad plima se diže", u kojoj je gostovao i legendarni Marijan Ban sa čitanjem stihova pred kraj skladbe.

Energični retro pop-rock osjeća se u "Noćas", "Fiumera (Dva Bračanina)" je duet sa Žanom Jakopačem, a prototip je otočkog punk-rocka, instrumental "Odlazak" zvuči kao vrlo tužan oproštaj, dok bi završna "Bračka balada" mogla uskoro postati himna tog otoka pošto se ističu sve njegove ljepote.

"Rijeka snova" pokazuje koliko je Belan odrastao tijekom godina svoje karijere, ali i neke mane koje ga još udaljuju od najboljih pop autora u Hrvatskoj. Godine na estradi pomogle su mu da radi perfektne mediteranske melodije, ali produkcijski, ubacivanjem brojnih klapskih dionica, kao da se ograničava samo na 'morsku sredinu'.

Možda bi se u tom pogledu mogao malo više ugledati na Gibonnija koji je slične motive mnogo bolje ukomponirao u svoje skladbe pa ne čudi i njegova popularnost u svim dijelovima države.

Kratki rezime. Pjesme su vrlo skladne, žanrovski se protežu od mediteranskog popa (u većini slučajeva) do otočkog (punk-)rocka, tekstovno su usko vezane uz Dalmaciju te sa standardnom Belanovom interpratacijom upotpunjenom raznim pratećim vokalima. Vrlo solidno, ali ne i iznimno ostvarenje.

Albumi