Recenzije

Kratki i poluslatki punk-rock

6.1.2008. @ 15:03 Ljudevit Cikač Ciky

Godinu u kojoj su slavili četvrt stoljeća diskografske aktivnosti, ovi kalifornijski punk-rock veterani, jedni od najdugovječnijih predstavnika tog muzičkog stila, obilježavali su radno. U centru događanja bio je njihov novi album "New Maps of Hell", kojeg su tijekom ljeta uspjeli i promovirati kako na nekim festivalima tako i individualnim nastupima.

A on je izašao dvadeset i pet godina nakon debitantskog "How Could Hell Be Any Worse?, te tri nakon posljednjeg, "The Empire Strikes First", i četrnaesti je studijski rad Bad Religiona.

Ovo izdanje sigurno neće ponuditi puno ozbiljnih razloga da ih napusti vjerna publike koja se oko njih u svim tim godinama okupljala u lijepom broju, ali niti da im uz bok stane ozbiljniji broj novih sljedbenika.

Hoću reći da se i ovdje radi o lijepim, punokrvnim, melodiozno-himničnim, kratkim i uglavnom brzoritmičkim punk rock pjesmicama, malo 'došminkanim' s popom, speed i hard rockom, hard coreom a dobrim dijelom i heavy metalom. Dakle, uglavnom klasičnom BR albumu.

Mali problem mogao bi biti taj što djeluju nekako prejednostavne, ima ih dosta koje si međusobno sliče, pa se stječe ozbiljan dojam nejake strukturalnosti. No možda to jest, a možda i nije problem. Zavisi s koje se strane na njega gleda.

Spuštajući se do razine individualiziranosti 'krivnje' za ovu radnju, treba reći da se jako izdvajaju moćne, hevijanersko/hard rockerske gitare, pogotovo u solističkim izvedbama, te vrlo harmonično i tečno, čisto pjevanje. Dojam malo kvari i previše precizna produkcija, koja se nekako više uklapa u radove teen punk rockera iz devedesetih, tipa Gren Day ili The Offspring, nego u ovako ozbiljnih bendova kakav je Bad Religion.

Dvije trećine albuma 'odvoženo' je u petoj brzini, a među takvim pjesmama ističu se "Requiem for Dissent", koja ima odlične heavy solaže i odmjereno 'ubrizgane' back dijelove, slična joj je "Heroes & Martyrs", a tu je još i 'najpunkerskija' stvar "Murder".

Od onih u srednjim brzinama najviše sam upamtio "Before You Die" i punk rock baladu "Honest Goodbye", dok je nešto ozbiljnija "Fields Of Mars", koja uz izmjenu ritmova nudi i finalne piano angažmane.

Definitivno, ovaj album nije donio neka posebna iznenađenja, ali, kao što sam već iznio, obožavatelji Bad Religiona i srodnih mu duša, u njemu će zasigurno uživati. Ako ne to, onda će u najmanju ruku biti zadovoljni većinom što će na njemu čuti. Za ostale, bojim se da je ovo tek jedan solidan primjerak i ništa više od toga.

Albumi