Recenzije

'Ledena kraljica' se vratila

17.12.2007. @ 15:53 Ljudevit Cikač Ciky

Dva mjeseca nakon izlaska albuma njenog bivšeg benda Nightwisha, Tarja Turunen predstavila se sa svojim debitantskim izdanjem, ne računamo li božični cover-album "Henkäys Ikuisuudesta" od prije godinu dana. Koliko sam uspio vidjeti, album je na satelitskim postajama dosta snažno najavljivan, što daje naslutiti u kojem je pravcu rađen.

Hoću reći da se, po meni, radi o materijalu više orijentiranom prema širem slušateljskim spektru i ne slažem se baš u potpunosti s najavama da se radi o symphonic metal albumu. U prvom redu stoga jer je to sporiji album, sa sedamdesetak posto ukupne strukture pjesama rađenih u baladnom, dvadesetak u srednjeritmičnom, a preostalih desetak u snažnijim, energičnijim i bržim, heavyu tipičnijim ritmovima.

Naravno da ritmički omjer ne mora nužno biti razlog udaljavanja albuma od metala, no premalo je tu u prvom redu gitara, pa zatim i energičnosti i metalnije definiranosti da bi bio preozbiljno shvaćan kao heavy metal album.

A možda i najveći problem i prepreka doživljavanja materijala takvim je u tome što su, ionako rijetki, gitaristički riffovi dosta sputavani, produkcijski 'utopljeni' u ostale zvukove, što nikako nije dobro, jer je evidentno da posjeduju potencijal i trebalo im se dopustiti da se raspojasaju.

Slično bi se moglo reći i za bubnjarske dijelove, mada se njima ipak malo više dopustilo da se razgnjeve. Što se pak tiče sympho predznaka, oko njegove uporabe nema nikakve dvojbe. Album je to koji naprosto vrvi orkestralnim aranžmanima, kod kojih je kvaliteta ipak jednim dijelom podređena kvantiteti, obzirom da mi djeluju onako, jednostavni i predvidljivi. Doduše ne u potpunosti.

Za razliku od njih puno bolji i jasniji dojam ostavljaju zborske dionice, kojih također ima poprilično i lijepo su složene u svojoj ulozi ispomoći vodećim vokalima. I konačno, na red su došli i Tarjini vokali.

Vjerujem da se mnogi čitatelji sjećaju usporedbe njezinih i onih nove pjevačice Nightwisha Anette, iznesenih u analizi albuma "Dark Passion Play". E pa ovdje je Tarjina spomenuta 'vokalna hladnoća' u potpunosti došla do izražaja.

Neću nikako reći da u njezinom pjevanju nema osjećajnosti, no toliko je prodorno, direktno, 'hladno' i depresivno da ulazi izravno, bez ikakvog okolišanja, direktno do samih kostiju. Isto tako, maksimalno je otpustila 'ručnu' i u kompletnom je opusu pokazala svoju, u Nightwish periodu ipak sputavaniju opernu stranu.

Definitivno, titula 'The Queen of Ice', ispisana na zadnjoj stranici bookleta, u potpunosti joj pripada. A tko god ne vjeruje da je tako, može slobodno pogledati, ako još nije, videospot prvog singla "I Walk Alone", koji će možda reći puno više nego je to napravljeno u dosadašnjem dijelu recenzije.

Dojma sam da iz kolaža od četrnaest pjesama, plus četiri intra koji se spajaju s pojedinim pjesmama, u ponajbolje spada "My Little Phoenix", balada s dosta dobrim orkestralno-gitarističkim dopunama, nekako najosjećajnijim pjevanjem i ambijentalnim feelingom, kojeg, recimo usput, ima još više u odjavnoj, akustičnoj baladi "Calling Grace".

Još jedna od boljih balada je "Oasis", s izrazito opernim pjevanjem i najboljim zborskim dijelovima, od onih metalnijih, žešćih i čvršćih ističemo "Ciaran's Well", a s negativističkim predznakom i očajno loš je Alice Cooperov cover "Posion", kojeg bi trebalo čuti najviše jednom.

Uz ovu pjesmu, zamjerka ide i dosta loše, nesistematski i 'neuredno' napravljenom bookletu. Čast fotkama, na kojima je evidentna mračnija, sjetnija, 'jesensko/zimska' atmosfera u skladu s muzičkim usmjerenjem, ali pisani je dio stavljan bez neke logike. Ako se i mogu 'progutati' tekstovi pjesama tek odvojeni linijama, bez istaknutih naslova, za isticanje tehničkih podataka moglo se ipak uvesti više reda.

Jer, to su također stvari koje uobličuju dojam o albumu i, što je još važnije, mnogima znaju biti itekako zanimljive. A nije da se na 24 stranice nije imalo prostora i uvjeta za ljepši umjetnički dojam.

Uglavnom, tako smo eto, u vrlo kratkom razmaku dobili odgovore na pitanja tipa 'kako će zvučati Nightwish bez Tarje, ali i Tarja bez Nightwisha?'. Sud o prvom dijelu pitanja iznijeli smo nedavno, a na drugi bi najkraći odgovor bio: 'Opernije, orkestralnije, polarnije, tamnije i - dosta komercijalnije'.

Albumi