Recenzije

Šarena pop psihodelija

29.8.2007. @ 12:26 Lana Bunjevac

Kao jedan od novije generacije bendova okupljenih oko Elephant 6 kolektiva, u samo nekoliko godina Of Montreal su se, ponajviše zahvaljujući svom osebujnom frontmenu Kevinu Barnesu, nametnuli ne samo kao prava koncertna atrakcija, već i kao bend čiji albumi pretendiraju zasjesti na sam vrh indie pop ljestvica.

Upravo takvo je i njihovo najnovije ostvarenje "Hissing Fauna, Are You The Destroyer?", izašlo u proljeće ove godine. Nakon propale veze sa ženom iz Montreala, po kojoj je bend i dobio ime, Kevina Barnesa za nastanak novog albuma opet je inspirirala jedna ne baš lijepa životna situacija. Naime, rastavši se od žene Kevin se povukao u Norvešku gdje prolazi kroz jedno prilično depresivno razdoblje, koje najbolje ocrtava u pjesmi "Sentence Of Sorts In Kongsvinger" ('I spent the winter on the verge of a total breakdown while living in Norway/I felt the darkness of the black metal bands/but being such a faun of a man I didn't burn down any old churches/just slept way too much just slept').

Osim uvodne "Suffer For Fashion" te prvog singla "Heimdalsgate Like A Promethean Curse" čija glazbena podloga jest veseli i plesni electro indie pop, većina ostalih stvari s albuma tmurnijeg je raspoloženja, a jednako kao što se ispod debelih naslaga Barnesovog make-upa i njegove ekscentričnosti na stageu krije jedan poptuno ranjiviji Kevin Barnes, tako se i ispod lepršavih disco funk zvukova sintisajzera i šarenog omota psihodeličnih boja kriju daleko emotivniji i osobniji tekstovi nego što bismo na prvi pogled mogli zaključiti.

Počevši od samog naziva albuma oko čijeg značenje postoje različite interpretacije pa sve do zadnje pjesme, album na kojem je Barnes sam odsvirao većinu instrumenata skoro u svakom svom stihu krije pokoju rečenicu koja nas navodi na razumijevanje onoga što mu se događalo tijekom tog perioda života.

"Sink The Seine" metaforičko je potonuće u rijeku ('Thought that if I sank the Seine I might find you'), dok bi se "Cato As A Pun" moglo shvatiti kao potonuće u totalnu depresiju ('I can't even pretend that you are my friend') u kojoj oboje bračnih partnera čak niti ne razgovaraju ('Are you far too depressed now to even answer the phone').

S "Heimdalsgate Like A Promethean Curse" dolazi do naglog obrata i Kevin iz depresivne prelazi u euforičnu fazu. Meni najslađa pjesma godine, za koju neki smatraju da govori o iskustvima s raznim halucinogenima kojima Kevin pokušava prebroditi krizu ('I'm in a crisis I need help come on mood shift shift back to good again'), i koje čak i eksplicitno spominje ('Chemicals don't flatten my mind, chemicals don't mess me up this time/know you bait me way more than you should/and it's just like you to hurt me when I'm feeling good').

U "Gronlandic Edit" Kevin se krije od ljudi ('I am satisfied hiding in our friends apartment/only leaving once a day to buy some groceries') i razmišlja o samoubojstvu ('Guess it would be nice to give my heart to a god but which one which one do I choose?'), dok je ključna stvar cijelog albuma eksperimentalno-psihodelična dvanaestominutna "Past Is A Grotesque Animal" gdje retroaktivno opisuje svoje zaljubljivanje u Ninu ('I fell in love with the first cute girl that I met who could appreciate George Bataille') i koja sadrži prekrasnu rečenicu 'Sometimes I wonder if you're mythologizing me like I do you'.

U "Bunny Ain't No Kind Of Rider" odbija djevojke koje mu uletavaju ('Stop hey you must be aware I'm not alone, I've got a tigress back at home'), da bi se u posljednjoj "We Were Born The Mutants Again With Leafling" on i Nina konačno pomirili za dobrobit njihove kćerkice Alabee ('There's only now no ever after, we won't let this end in disaster, you are my twin no I will never go there') - ovaj dio ujedno shvatite i kao igru riječima, budući da 'twin' znači blizanac, ali Twin je ujedno i prezime Kevinove žene Nine.

Naravno, interpretacija tekstova potpuno je proizvoljna, no čak i ako vam se ne da zamarati s time što bi oni mogli značiti, još uvijek vam ostaju dvije prekrasne stvari na koje se možete dobro isplesati - to su dakako "Suffer For Fashion" i "Heimdalsgate Like A Promethean Curse", a ne zaboravite niti "She's A Rejector".

Po mom mišljenju, "Hissing Fauna, Are You The Destroyer?" zasad je najbolji album 2007. godine, a iako ne bi bilo lijepo poželjeti Kevinu još jedan nesretan raskid, ne možemo ne ustvrditi da ako je itko profitirao od njegove patnje onda smo to mi, slušatelji.

Albumi