Recenzije

Jednostavno ne razumijem

27.8.2007. @ 09:40 Domagoj 'Domination' Puzak

Je li glazba zbilja toliko evoluirala da se Korn iz benda s najmoćnijim i najžešćim zvukom u svijetu glazbe pretvorio u krnji bend bez pola članova, koji je industrijalizirao svoj zvuk toliko da se njihove poznate sedmožičane gitare niti ne naziru ispod elektronskih skvičanja, klavijatura, čudnih bubnjeva i mehanizirane produkcije?

Ili sam i ja toliko ostario da ću ubrzo početi citirati naše pretke koji govore 'Gdje je nestala ona prava glazba sa smislom iz naših vremena? Ovo danas je samo besmisleno nabijanje i sranje!'

Ako je recenzija koja slijedi kojim slučajem zbilja plod moje nespremnosti za prihvatiti nešto novo, onda se gadim samom sebi, ali ovo što Korn radi uvjerava me da definitivno nije tako.

Sjećam se kao da je bilo jučer kad sam pisao o prošlom albumu "See You On The Other Side" i već onda mi je bilo jasno da se moja povezanost s ovim bendom jako klima. Osim što su ovom albumu bili nesposobni dati ime (sad ispada da se zove isto kao i prvi), prvi je to na kojem u potpunosti fali još jedan originalni član - bubnjar David Silveria vodi svoje restorane i igra se s klincima.

Bubnjeve su umjesto njega odsvirali Terry Bozzio, Brooks Wackerman (iz Bad Religiona) pa čak i Jonathan Davis, a produkcije su se opet primili The Matrix (s kojim su se razišli usred snimanja) i Atticus Ross.

Dakle, Korn još jednom pomiče granice onoga što rade, opet izazivaju svakojake komentare, a fanovi bi ovaj album mogli shvatiti kao nastavak prošlog, jer je njemu ipak najsličniji. Samo još lošiji i dosadniji, jer smo tamo bili barem iznenađeni promjenom, što je letvicu još uvijek držalo malo više.

"Intro" je ostavio onu poznatu spooky atmosferu kao iz kazališne predstave, a "Starting Over" opet sve pretvara u industrijalizirane bubnjeve sa zvukovima koji se gitarom i basom mogu proizvesti samo uz alienske efekte. No, dovoljno da se Davis u svom stilu osvrne na ovisnosti o alkoholu, drogama pa čak i iskustvo s opasnom bolešću.

"Bitch We Got A Problem" kontroverznim imenom pokušava vratiti šokantnost, Davis mrmlja i pjeva u svom stilu, ali je žestina, koje sigurno ima, gurnuta daleko iza svega, nešto kao i na "Evolution" i "Hold On", koja prva na površinu ipak vraća malo melodija i sramežljivih gitara.

Da ne bi ispalo da se traži samo povratak Kornovih masnih gitara i žestine, dokaz su laganica s klavirom "Kiss" na pragu albuma "Untouchables" i suzdržana "Do What They Say", koje predstavljaju simpatičan dio ovog bezimenog umjetnog stvorenja.

"Ever Be" je OK pjesma (kažu da je o bivšem gitaristu), ali samo ako je ne gledamo kao pjesmu benda koji je sposoban za puno više, a "Innocent Bystander" i "Killing" (najbrutalniji kraj pjesme na cijelom albumu) su se najbliže približile gitarističkom bendu, iako i dalje s ovim modernim potpisom.

"I Will Protect You" pokazuje da su dečki sposobni napisati dobru pjesmu čak i u ovakvim aranžmanima, ali i dalje sve zvuči više kao solo album Jonathana Davisa.

Korn je bend kojeg sam uvijek cijenio zbog njihovog stava, strasti i glazbene estetike, a ne zbog nekog ultra kvalitetnog pisanja pjesama (ruku na srce, nisu baš reinkarnacija Johanna Sebastiana Bacha), ali oni su se previše zaljubili u tu svoju evoluciju i svoj zaštitni znak u Munkyevim spuštenim gitarama su bezobrazno potjerali negdje u podrum.

Bi li se isto dogodilo i da je Head još s njima - ne znam, ali pretpostavljam da bi uz još jednog originalnog člana ipak ostalo manje mjesta za kojekakve 'gostujuće i strane' zvukove. Ili bi možda mogli uzeti stalne i punopravne nove članove koji bi unijeli neku novu iskru, a ne da se premišljaju i igraju s producentima.

Čak možda i nema veze što ovaj album zvuči preisproducirano, niti što mi na trenutke zvuči kao da Korn i Nine Inch Nails odrađuju nešto kao Jay-Z i Linkin Park na onom MTV Mash-Upu, ili kao da je neki jeftini industrial bend obradio Korn, ali činjenica da nema uzbuđenja i da je ovo većinom jako dosadno mene jako ljuti.

Nitko me ne može razuvjeriti da je Korn u silaznoj putanji i da su svoju trenutnu (ne)inspiraciju iskazali na krivi način. Ili sam ja lud i ništa ne razumijem...

Albumi