Recenzije

Nastavak Samaelovog preobraženja

16.8.2007. @ 16:53 Ljudevit Cikač Ciky

Nakon svih mogućih i nemogućih zavrzlama s bivšom izdavačkom kućom, Samael su smogli snage i s novim diskografom krenuli u novo poglavlje svog rada. Ustvari, možda bi točnije bilo reći da su otvorili novu stranicu novog poglavlja, u koje su krenuli prije tri godine s albumom "Reign Of Light".

Već je na tom albumu bend, koji je krenuo krajem osamdesetih s black metalnim opredjeljenjem, u potpunosti okrenuo ploču, odlučivši se kako s muzičke tako i s tekstualne strane na drastične promjene.

"Solar Soul" nastavak je Samaelove pa mogli bismo reći pozitivne progresije, koja je ovaj švicarski bend, uostalom, odlikovala tijekom čitave karijere. Jedino što je ovaj posljednji zaokret bio i veći od 360 stupnjeva.

Naime, ono što je pokrenuto s "Reign Of Light" nastavljeno je odnosno usavršeno novim albumom, koji bi stilski mogli uobličiti u izraz dark heavy metal sa sympho te industrial, death, black, a pomalo i pop elementima.

Iako vrlo mračan, ima on i svjetlijih dijelova, osobito onih u tekstovima, pa je znakovit kontrast između mračne, tmurne atmosfere koja p(re)okriva kompletan materijal i sretnije energije kojom joj uzvraćaju tekstovi prepuni pozitivnijih razmišljanja, veličanja životnih ostvarenja. Daleko od onih kakvim se Samael proslavio u ranijim ostvarenjima.

Također, melodičnost i tečnost jedne su od važnijih karakteristika pjesama, u kojima se ističu apsolutno svi segmenti od kojih se sastoje. Od sjajnih Vorphovih death/black vokalnih poigravanja, preko Makroovih heavy gitara, Xyevih hard rock klavijatura, odmjerenog programiranja i perkusioniranja pa sve do Masmiseimovih izuzetno snažnih, gotovo bolno dubokih baseva.

Pravi vođa skupine od jedanaest pjesama je naslovna i uvodna "Solar Soul", s prekrasnim aranžmanima, vrlo melodična, tečna, sočna, gotovo bi se moglo reći plesna pjesma.

"Western Ground" sadrži malo pop elemenata, možda je i najmračnija od svih, s vrlo snažnim gitarama, i ritmički se kreće od srednjeg do umjerenog ubrzanja.

Sjajnim Vorphovim vokalima pomogla je Vibeke svojim female-izvedbama u još jednom melodičnom naslovu "Suspended Time", klavijature su svojim simfonijskim usmjerenjima okrenute u "On The Rise", orkestralija, zajedno s popom i najvećom dozom industriala sadrži "Olympus", a univerzalnosti ovog albuma doprinose i orijentalni aranžmani, sažeti u uvodu pjesme "Quasar Waves".

Ovo je doista impresivan album i, bilo da ga se sluša po horizontalnoj, vertikalnoj, dijagonalnoj ili bilo kojoj drugoj liniji, pogriješiti se ne može nikako. Sve su pjesme naprosto sjajne, u potpunosti ispunjene, i nude visoku razinu uživancije svakom 'ko će se naći u njihovom društvo. Naravno, pod uvjetom da se Samael ne doživljava onakvim kakav je bio do prije sedam-osam i još više godina unazad.

Albumi