Aktualno
Šarenilo na Viva la Pola
8.8.2007. @ 11:35
27. i 28. srpnja u Puli je održan 5. Viva la Pola festival. Ovog je puta izabrana lokacija na području bivšeg vojnog kompleksa Monumenti, većini posjetitelja poznatoj kao lokacija gdje se već par godina održava Reggae Seasplash i Underwater festival.
Prvi dan sam imao tehničkih problema na putu pa sam na odredište stigao tek negdje na pola nastupa jednog od headlinera, Talijana Theatres Des Vampires. Na kraju nastupa sam požalio što nisam barem još malo zakasnio. Sjetio sam se da su mi pojedinci pričali o njihovom prošlogodišnjem nastupu u zagrebačkoj Močvari kad su palili križeve, ispijali krv iz kaleža i radili ostale predvidljive igrice tipične za gothic rock scenografiju.
Kakva loša mračna furka; one koji puše te fore (a bio ih je solidan broj), iskreno žalim. A onda još jedna poslastica (ako se tako uopće može nazvati) za fanove gothic rock muzike, finski bend The 69 Eyes. Svirka i nije bila toliko loša koliko je meni bilo loše od osjećaja da se po drugi put u istoj večeri nalazim na sprovodu. Opet sve u crnom, s tim da nikada nisam vidio toliki broj ženske ekipe u prvim redovima.
Na red je došla Disciplin A Kitschme. Malo me zbunilo ime benda jer se Koja vratio živjeti u Beograd, a navedenu inačicu su koristili dok je Koja živio i svirao u Londonu. Disciplina kičme ili Disciplin A Kitschme, ime je manje bitno ako je proizvod vrhunski, a ovoga puta je bio i više od toga. Premda su došli promovirati svoj novi album "Kada kažeš buka na šta tačno misliš, reci mi?", izveli su i par starih stvari te tako vidno zadovoljili sve svoje fanove. Nakon njih sam odgledao Six Pack do pola i laganini otišao na spavanje.
Nakon prve večeri bilo mi je pomalo žao što sam poprilično ignorirao sporednu binu (i ona je postojala), namijenjenu mladim ili 'slabijim' bendovima, kako ih neki vole nazivati. Malo je teže to sve popratiti kad si sam, ponajviše zbog straha da ćeš 'propustiti' nešto na main stageu. Ipak, djelomično sam pogledao Alergiju, Barrakudu i Muškat Hamburg, no kod njih nisam opazio ništa što bi me oborilo s nogu.
Drugi dan sam došao pri kraju nastupa benda The Dogz. Premalo sam ih gledao da bih dao neki konkretni zaključak. Nastup domaćeg benda Popeye sam odgledao sa šanka. Trebalo je snimiti situaciju i podcrtati imena koje trebam pogledati te večeri. Za divno čudo, satnica je bila prilično točna. Malo veću pažnju odlučio sam posvetiti vinkovačkom bendu Pogreb X, bivšem bendu Satana Panonskog. Kako li sam se samo gadno razočarao. Da stvar bude još smješnija, na stage su postavili svijeće ne bi li stvorili nekakvu mistično-mračnu atmosferu.
Nastupe One Way Sistema i GBH-a sam kombinirao s nastupima The Drinkersa i R.F.P.S. One Way Sistem i GBH mi nikakvim argumentima nisu dali do znanja da spadaju u 'najbolje' punk bendove svih vremena.
A što onda reći za The Drinkerse? Već na putu s brodićem koji je išao iz centra prema mjestu održavanja sam imao nekakve crne slutnje vezane uz njih. Sreća nam tog dana nije bila naklonjena, tako da smo imali priliku voziti se s njima na već spomenutom brodu i gledati ih kako polupijani glume infantilnu dječicu koja svima žele dati do znanja koliko su oni zapravo pijani. Istrpio sam sve to na putu, ali toliku koncentraciju 'glupiranja' po stageu odavno nisam vidio. Ulizivanje publici uz priče kako im je stvarno turbo-zabavno, pričanje o tome kako cijelim putem cugaju... A što je najžalosnije nastup im uopće nije toliko loš, uz napomenu da ne pretjeruju s obradama jer ih to čini veoma smiješnima.
Malo sam se oraspoložio kada sam čuo R.F.P.S. Nakon toliko mračine konačno neka vesela ska muzika. Solidan nastup. Nakon njih sam nakratko skoknuo do glavne bine da pogledam Peter & Test Tubee Babiese. Konačno nešto što mi se te večeri dopalo na main stageu. Konačno punk po mom ukusu. Bend ima starijeg ćelavog pjevača punog pozitivne energije, a ono što znatno razlikuje njihov nastup od nastupa prethodnih im kolega je to što nam lik nije došao soliti pamet prodavajući nam razne demagogije i filozofije.
Šteta što sam morao propustiti ostatak njihovog nastupa, morao sam otići pogledati provjerenu kvalitetu nazvanu Death Disco. Nakon podužih tehničkih problema počeli su svirku s par novih stvari koje su mi se učinile jako zanimljivima, i za koje se može reći da kvalitetom nimalo ne zaostaju za stvarima s albuma "Crveni signali".
Jedina razlika je ta što su im nove stvari na engleskom jeziku. Što se stila tiče, tu nema greške, odličan post punk u maniri Šarlo akrobate ili Gang Of Four. Zbog spomenutih problema su svirali jako kratko, svega dvadesetak minuta.
Nakon njih odlučio sam vrijeme do nastupa KUD Idijota prikratiti uz Zg HC bend Stronghold. I može se reći da nisam požalio. Stronghold je okupio nešto veći broj ljudi i napravio odličnu šutku. Kako dobar hard core.
I onda konačno KUD Idijoti. Stari i dobri kao staro vino. Konačno je i publike bilo u pristojnom broju, dostojnom ovim velikanima. Sve je bilo super, a jedino je koncert pri kraju ukvario njihov specijalni gost, ex lider Pankrta i dežurni alkoholičar Peter Lovšin. Što se njemu vrtjelo u glavi tu večer sam Bog zna, ali to je ličilo na sve samo ne na nastup specijalnog gosta. Njegov specijalni nastup je kod mene ujedno i probudio specijalnu priliku da neočekivano napustim mjesto nesreće i krenem na spavanac.
Drugi dan znatno lošiji od prvog, barem što se main stagea tiče. Valjda se računalo da je petak radni dan pa da je bolje staviti zvučnija imena tada, ne bi li se barem nekako zainteresiralo publiku da dođe, a da će u subotu publika doći sama po sebi jer je nedjelja ipak dan odmora. Lukav je bio i potez da se KUD Idijoti stave u subotu, jer da nije bilo njih u subotu, stvarno ne znam tko bi došao taj dan.
Žanrovski je bilo jako široliko, za svakoga po nešto, ali opet je sve to skupa izgledalo jako nabacano, bez ikakvog reda i rasporeda. Veliki minus je i jako visoka cijena ulaznice, jedan dan je koštao 180 kn, oba dana 260 kn. Za punkere previše, ali treba uzeti u obzir da su i naši punkeri danas 'hibridna' vrsta, gotovo veća šminka od samih šminkera, s martinkama od 800 kn i Carhartt hlačama od 500 kn na sebi. To vam baš i nije nekakav punk.
foto: Davor Veljača
