Recenzije

Deset godina za "Desetku"

18.6.2007. @ 13:18 Domagoj 'Domination' Puzak

Ovo je definitivno prvo izdanje koje sam dobio, a da ga za recenziju nisam uopće morao staviti u CD player (iako s guštom jesam). "Desetku" sam naučio napamet još u vrijeme izlaska, odlazio na promotivne koncerte koji još nisu bili ni približno spektakularni kao danas, a godine su mi taj album činile samo boljim i dražim.

A zašto uopće bacamo osvrt na album koji je izašao prije punih deset godina?! E pa zato jer je neko vrijeme cijeli katalog izdavačke kuće Jabukaton postao više-manje nedostupan, budući su prestali djelovati. Hladno pivo i album "Desetka" dobili su spasitelje i obliku Dancing Beara i taj album opet će moći kupiti svi koji su ga voljeli, ili svi koji će ga tek zavoljeti.

A kako sve to zvuči cijelo desetljeće kasnije? Moram reći da meni taj album od prvog slušanja nije izgubio apsolutno ništa. Zvuk Hladnog piva u to vrijeme nije pucao na velike stadione, a nakon čudne produkcije na "G.A.D-u", ovo je bilo pravo osvježenje. Pjesme su još uvijek bile punkerski brze, a tekstovi su i onda skakali iz ironije, sarkazma, sprdačine, pa sve do ozbiljnijih tema zapakiranih u Miletov stil.

"Desetka" mi je, kad bolje razmislim, možda čak i najbolji njihov album, a jedina primjetna promjena je količina kose na njihovim glavama (i drugi basist, naravno).

Hitovi "Nema više...", "Ne volim te" i "Roštilj" do kraja njihove karijere ostat će stalni članovi set liste, a time i pokazuju koliko vrijede i koliko su kultni. Ali kad pogledam svih 13 pjesama, cijelih nešto više od pola sata glazbe, vidim da je to zbilja kompletan albumčić.

Meni jedne od najdražih "101" i "Krepaj, budalo" još imaju malo one žestoke ozbiljnosti, ali se isto tako uvijek odvalim kad čujem "Studentsku" ili "Anoreksik".

S ovim vremenskim odmakom čini se da su bili puno opušteniji, jer teško da će danas netko pjevati o sanjanju ševe sa zgodnom curom i premlaćivanja nekakvih nasilnika, a i vremena stihova kao: "Što se politike tiče, nje se javno odričem, jer sam previše sretan da bih piš'o uz vjetar" polako su prošla.

Nema filozofije. Mislim da nakon početaka i borbe s prvim albumima, a prije velikog i zasluženog uspjeha sa zadnjim izdanjima, "Desetka" za moju generaciju predstavlja zlatno doba Hladnog piva. U to vrijeme sazrijeli su taman toliko da svemu pristupe kvalitetno, ali su i bili dovoljno zaigrani da snime brze stvari s prejebenim tekstovima.

Ali, da ne bi ovo zvučalo kao nostalgično plakanje za tim vremenima - Hladno pivo po meni nije snimilo loš album (a sam Bog zna da se to za rijetko koga može reći), još su ovdje, jači nego ikada. U cijeloj navali pohvala njihovoj karijeri, meni je "Desetka" na prvom mjestu, jer se dobro sjećam trenutaka kad sam s par frendova znao s Pivom otpjevati cijeli album od početka do kraja (koliko god kratak bio).

Ocjeniti ovako star(iji) album baš i nije zahvalan, ali recimo da broj zvjezdica nije maksimalan jer nije riječ o novom albumu, a i razočarala me kvaliteta printa covera, koja je lošija nego u prvom originalnom izdanju. Ali, bez brige - "Desetko", još si dobra!

Albumi