Aktualno

Let3 zauvijek!!!

16.6.2007. @ 09:41 Muzika. hr

Četvrtak, 14.lipnja, je bio dan koji je Rijeka željno iščekivala. Koncert u povodu dvadesete godišnjice Let3-a, na dan Sv. Vida, zaštitnika našeg grada i k tome još i poklon Grada Rijeke njenim građanima te snimanje live albuma i DVD-a.

A samo nekoliko sati prije samog događaja, članovi benda su na svečanoj sjednici dobili Godišnju nagradu Grada za izniman doprinos kulturi, umjetnosti i promociji Rijeke. Pa sad neka netko kaže da to nije bio uzbudljiv i važan dan, kako za publiku, tako i za same Letovce.

Hartera je idealan prostor za ovakve evente, barem što se umjetničkog dojma tiče. Od samog ulaza u bivšu Tvornicu papira čeka vas poštena šetnja kroz napuštene 'ulice' tog nekada moćnog postrojenja smještenog uz samu Rječinu, koje odiše duhom nekog drugog vremena, ili kako bi to danas nazvali 'industrijski chic'.

Broj koraka koje ste prevalili dođe vam u glavu tek kada shvatite da ste u Harteru ušli u centru grada, a došli ste do dvorane Marganovo koja se praktički nalazi ispod riječke zaobilaznice. U koncert i njegovu organizaciju je zaista uloženo puno truda da se postigne potpuni umjetnički dojam.

Dijelovi dvorane, susjedna zgrada i dvorište bili su osvjetljeni atmosferičnim crvenim lampama, točnije, žaruljama na kojima su bile nataknute crvene kante u ulozi velikih sjenila. No, ono što je večerašnji koncert činilo drugačijim jest primjenjivanje koncepta M.U.Z.I.S. na pozornicu, ideje u kojoj se se slika stapa sa zvukom i obratno.

Naime, pozornica, veliki plato iza nje i VIP sektor (za koji su ulaznice prve podijeljene) bili su od stropa pa gotovo do poda u bijelom platnu, čineći jednu vrstu bijele kutije, a projektori postavljeni sa svih strana obećavali su nezaboravan doživljaj tu večer uz najdraži gradski bend.

Let3 su izašli na pozornicu, kao i uvijek, u velikom stilu. Plesačice grupe Flame u narodnim nošnjama i članovi benda otplesali su uvodnu "Rado ide Srbin u vojnike (Pička)" izmamivši instantne ovacije publike dok su projektor i pretvorili cijelu binu u jednu veliku televiziju. U idućih dva sata čuli smo tridesetak pjesama kao sažetak jedne karijere koju je sažeti naprosto nemoguće.

Publika je neumorno plesala i pjevala "Profesora Jakova", skandirala na "Riječke pičke" i "Kurcem u čelo", i oduševljeno pozdravljala goste Let3-a, kojih je te večeri bilo na izvoz. Atmosfera nije padala ni na laganije pjesme poput "Artemide", a "Dijete u vremenu" i meni najdraža "Nafta" su natjerali razgaljenu publiku da pjeva glasno i iz srca.

Kad je na pozornicu stupila puhačka sekcija iz Slovenije, Dale iz Mandrilla i još jedan kolega na kongama, plesačice i breakdanceri (svi respektabilno odjeveni u narodne nošnje) te odličan zbor Jeka Primorje (u svojoj formalnoj zborskoj odjeći ali s respektabilno zalijepljenim brkovima na licu) došli smo do prve od mnogih kulminacija te večeri.

Pjesmom "Sokol" osamdesetak ljudi na pozornici dovelo je Marganovo do ludila, koje se nastavilo "Erom sa onoga svijeta" te odličnom "Dramom" na kojoj su se pridružili po dva gitarista iz Fathera i Downfalla. Moja jedina primjedba je da zbor Jeka Primorje nismo čuli u mjeri koju sam, barem ja, očekivala. Bila sam oduševljena kad sam čula da će nastupiti, pa mi je žao da nisu imali priliku zagrmiti u solaži, pa makar ona trajala i deset sekundi.

Naravno da nije izostao ni famozni medley koji nam je odsvirao i otpjevao Mrle, pa smo svi s guštom mijaukali i lajali, pa tako i zaslužili da među ostalim čujemo i genijalnu "Ciklamu". Nakon što je bend predstavio svoje viđenje riječke mode, pa tako i riječki modni ples koji svaki osviješteni riječanin treba znati, nastavili su dalje punom parom.

Plesalo se na "Tazi, tazi", brojalo do četiri na "Izgubljeni", vikalo na "Sedmi kontinentio"... a Prlja je još jednom dokazao da je odličan vokal kojeg publika obožava i sluša kao "Vjeran pas". A kad nas je "Droga" zela, općem veselju nije bilo kraja... Koncert je zatvoren sa "Sam u vodi", a bend ju je izveo s frenetičnim finišem kakav i dolikuje ovakvom jedinstvenom iskustvu i događaju, dok je cijela pozornica bila u obojana u melankoličnu sivu boju koja je samo pojačala sjetno raspoloženje u dvorani.

Nije lako opisati sve emocije te večeri u Harteri, ali vjerujte da ih je bilo. Kada jedan bend lojalan svome gradu i svojoj publici koja je pak lojalna njima daruje ovako nešto, teško da se to može staviti u jednu rečenicu.

Zato ako niste bili tamo, nadam se da ćete bar djelić toga moći uloviti na DVD-u. Da i vi vidite zašto su Let3 riječki miljenici, i zašto će to i ostati.

Izvještava: Dea Baretinčić

Izvještaji