Recenzije
Savršen nastavak na prvijenac
23.2.2004. @ 20:03
Norah Jones
Feels Like Home

| Datum izdanja: | 9.2.2004. |
| Izdavač: | Blue Note / Dallas Records |
| Žanr: | Jazz |
Naša ocjena:
| |
Popis pjesama:
-
- Sunrise
- What Am I To You?
- Those Sweet Words
- Carnival Town
- In The Morning
- Be Here To Love Me
- Creepin' In
- Toes
- Humble Me
- Above Ground
- The Long Way Home
- The Prettiest Thing
- Don't Miss You At All
U samo dvije godine, Norah Jones prešla je dugačak put od sviranja po zagušljivim klubovima kao još samo jedna talentirana, ali potpuno anonimna klavijaturistica, do prodavanja svojeg prvog albuma u 8 milijuna primjeraka i osvajanja toliko Grammy da ih nije mogla sve sama odnijeti kući. Za 2001. bi se moglo reći da je to godina u kojoj je hijerarhija glazbene industrije okrenuta naglavačke, a na tron je zasjela Pepeljuga za klavirom.
Međutim, ne bi se moglo reći da je uzrokovala glazbenu revoluciju, jer je Norahin glas ipak previše krhak za tako nešto. A i revolucije uglavnom neslavno završe, a takva se sudbina s Norahom Jones jednostavno ne može povezati. Što je i pokazala svojim novim albumom.

U opisivanju "Feels Like Home" mogli bi se upotrijebiti svi isti pridjevi koji su se dodijeljivali i prvom albumu, "Come Away With Me". Senzualan, iskren, jednostavan, magičan... Niz nastavite sami. Ali upravo u tome i leži problem ovog albuma. Zvuči kao savršen nastavak na album prvijenac, bez nekih velikih inovacija ili radikalnih promjena u zvuku Norahinog klavira. Pjesme su još uvijek nježne i bolno iskrene i djeluju kao savršeno sredstvo za opuštanje, pa je sve što trebate učiniti pritisnuti tipku play na svome uređaju, pronaći najudobniji položaj i povući sve sive stanice iz upotrebe.
Na "Sunrise" zatvorite oči, pustite da vas "What Am I to You" uvede u svoj svijet, a s "Those Sweet Words" će već biti lakše. Ako nakon "Be Here To Love Me" još uvijek ne uspijete shvatiti da je ovo Norahin svijet i da ovdje vrijede njena pravila, možda vas honky-tonky duet s Dolly Parton, "Creepin' In" ipak uspije u to uvjeriti. U suprotnom, nema smisla da nastavite slušati.
Bilo da je odlučila interpretirati Toma Waitsa ("Long Way Home") ili Dukea Ellingtona ("Don't Miss You At All"), u glazbi koju Norah Jones proizvodi tempo je uvijek dobro poznat, a klavir i sanjivi vokal vode glavnu riječ. Ako ste se zaljubili u "Come Away With Me", ovaj puta ćete barem biti unaprijed upoznati s pravilima. A pravila su ista i vrijede za sve. Nema smisla se opirati.


