Aktualno
Večer kontrasta na drugom koncertu Ethnoambienta
28.5.2007. @ 22:57
Druge večeri zagrebačkog Ethnoambienta, Zagrebu su se po prvi puta predstavila dva imena. Iz susjedne Slovenije posjetio nas je sastav Brina, a afrički duh održali su Nuru Kane & Bayefall Gnawa. Ova kombinacija ipak je bila nešto manje prepoznata nego ona dan ranije, obzirom da ove izvođače u Zagrebu nismo imali prilike vidjeti, te je stoga, unatoč petku, i interes publike bio manji nego prethodnog dana.
Unatoč predviđenom početku oko 21 sat, prazna dvorana Pauka odgodila je početak nekih dvadesetak minuta, kada su momci i djevojke iz slovenskog sastava izašli na pozornicu. Pred malobrojnim okupljenima u dvorani započeli su svoj nastup neometeni tom činjenicom, prepustivši se u potpunosti svojoj glazbi kao da sviraju pred prepunom dvoranom.
Brinu, sastav naziva prema imenu pjevačice, Brine Vogelnik, upoznali smo u Solinu prošlog ljeta i, prema očekivanjima, ovaj nastup bio je na tragu onoga što su predstavili i tada. Ugodna, polagana i pomalo ambijentalna atmosfera glavno je obilježje aktualne faze ovog sastava. Iako se Sloveniju uglavnom ne povezuje s velikom glazbenom raznolikošću, već uglavnom s nekolicinom uspješnih glazbenika još iz doba bivše države, Brina je uspjela sastaviti repertoar tradicionalnih slovenskih pjesama i napjeva i upakirati ih u moderan world music izričaj.
Glazbenici koji je prate uglavnom su iz jazz područja, pa je tako i glazba koju izvode prožeta elementima jazza i zanimljivim solističkim dionicama glazbenika. Mirna atmosfera uljuljkala je ljude koji su se polako skupljali u dvorani, pa tako niti aplauzi nisu bili toliko žestoki kao večer prije.
Atmosferična glazba vukla je prema potpunom opuštanju, a ne prema plesu i pokretu. To je jednostavno osjećaj koji njihova glazba pruža, pa tako i cijeli koncert prolazi u takvom tonu, bez puno iskakanja iz te kolotečine. Tek nekolicina pjesama na dijelovima mijenja ritam i atmosferu, ali to su tek bljeskovi koji ne traju dugo. Ovo je glazba za one koji su u stanju se umiriti i potpuno prepustiti osjećajnosti u glazbi koju slušaju i vjerujemo da njima Brinin nastup predstavlja užitak, pogotovo što glazbenici s pozornice zaista imaju svijetlih trenutaka u svojim izvedbama.
Za one koji pak vole žestinu, ritam i ples, Brinu su vjerojatno prespavali, ali drugi dio večeri bio je u potpunosti prilagođen njima. Kontrast koji su Nuru Kane & Bayefall Gnawa stvorili u odnosu na tihu i nježnu glazbu Brine, u trenu je probudio sve uspavane ali i one koji su tek pristigli u dvoranu, kasneći na prvi koncert.
Nuru Kane porijeklom je iz Senegala, a oko sebe je okupio raznoliku ekipu glazbenika iz zapadno i sjeverno-afričkog područja, želeći stvarati glazbu koju je upoznao na svom putu u Maroko krajem devedesetih godina. Tada je ostao je zatečen glazbom i ritualima pripadnika etničke grupe pod nazivom Gnawa, potomaka robova dovedenih prije nekoliko stoljeća iz zapadne Afrike preko Sahare u današnji Maroko, Alžir i Tunis, te je takvu glazbu nastavio stvarati.
Vrlo ritmična i živa glazba u početku je malo šokirala publiku, te Nuru nije uspijevao ostvariti kontakt s publikom na željenoj razini. Pokušaji komunikacije, na ne baš tako dobrom engleskom, nailazili su na relativno slab odjek. Vidjelo se da ga to malo smeta, kao da je navikao biti sjedinjen s publikom od samog početka nastupa. No, polako se uspijevao okrenuti i prepustiti glazbi i svojem sastavu, ritmovima razgibavajući publiku.
Nakon nekog vremena se i publika skroz probudila pa je i odaziv prema glazbenicima na pozornici bivao sve bolji, što su i oni osjetili i počeli davati još više od sebe. Tu je bilo od pjesme, preko plesa pa sve do elemenata showa i teatra. Sastav sastavljen od vrlo interesantnih pojava, ljudi iz različitih kultura i naroda ali vrlo prirodnih, opuštenih i razigranih, jednostavnih ljudi, ubrzo je našao put do slušatelja.
Tako smo vidjeli nekoliko različitih vrsta plesova, mnogo sitnih udaraljki koje su se izmjenjivale u rukama glazbenika, sviju redom multiinstrumentalista, pa do showa koji je Nuru nekoliko puta izveo svirajući svoj instrument, za koji bismo rekli da je bas gitara, ali tako nevjerojatno neobičan rukom rađeni predmet koji bi mogao biti i bilo što drugo a ne instrument, iza glave u maniri Jimi Hendrixa.
Relativno brzo glazbenici su završili svoj prvi dio nastupa i povukli se iza pozornice. Nakratko se pojavila nevjerica u publici, ali ubrzo su dozivanjem vratili Nurua i njegov sastav natrag. Odsvirali su tako još jednu pjesmu, pa je Nuru ponovno nestao s pozornice dok je bend nastavio svirati. Misterij je brzo razjašnjen kad se vratio, a nekoliko trenutaka kasnije na pozornicu izlazi i Brina.
U zajedničkoj improvizaciji, slovenska pjevačica je otpjevala dio svojeg tradicionalnog slovenskog nasljeđa uz pratnju afričkih melodija i ritmova, u maniri vrhunskih jazz izvođača. U takvoj slobodnoj improvizaciji do izražaja je došao njen fantastičan glas, kojim je Nuru ostao oduševljen prilikom njihova nastupa, te je stoga i pozvao na pozornicu kao gošću, nekoliko puta napomenuvši kako fantastičan glas ima Sabrina, kako ju je on nazvao.
Nakon Brininog gostovanja i Nuruov nastup se približio kraju, te uz još nekoliko pjesama i bis pružili su publici sve što su imali. Uspješno su na kraju pobrali zasluženi aplauz sad već dobrano probuđene i zadovoljne publike koju su, uz malo više truda i vremena nego što su možda očekivali, uspjeli na kraju osvojiti.
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
