Aktualno
Više ništa nije sivo
26.5.2007. @ 20:32
Hladno pivo postalo je puno više od malog domaćeg kvartovskog benda. Iako sami članovi ničime ne pokazuju da su sveukupnu konkurenciju na našoj glazbenoj sceni ostavili miljama iza sebe, nova turneja kojom promoviraju "Knjigu žalbe" pokazuje o čemu se ovdje radi.
Tjedan dana prije samog koncerta počeli su zvoniti telefoni, mobiteli, slali su se mailovi za ulaznicu viška, ali redoviti odgovor bio je - nema, sorry. Sve je mirisalo na još jedan veliki uspjeh. Nakon male i velike dvorane Doma sportova, moglo se očekivati i da će njihov prvi veliki koncert na otvorenom (ne brojeći silne festivale) biti pun pogodak. Tako je i bilo.
One Piece Puzzle i Đubrivo, iako malo impresionirani okružjem u kojem sviraju, hrabro su odradili uloge predgrupa, a iznimno raspoložena publika i njima je dala veliku podršku pa su mnogi i prije početka glavnih aktera kompletno znojni od glave do pete preklinjali šankere da im udijele pivu preko reda.
Profesionalno i dostojanstveno, za razliku od klupskih koncerata Hladno pivo izašlo je na stage negdje između 20:30 i 21:00 sat i pozdravili krcato klizalište, krcate tribine, krcate birtije i krcate ulice ljudi koji nisu bili sretnici koji su se domogli ulaznice.
Počevši logično s početkom novog albuma rasplesali su i najskeptičnije, produkcija, osvjetljenje i cijeli stage niti jedne sekunde nisu nam davali do znanja da ovdje svira naš bend. Sve je bilo zbilja svjetski, ubojito, ali i opušteno, upravo onako kako nas je Pivo i naviklo. Društvo na koncertu radili su im Krešo Oremuš na usnoj harmonici kao ispomoć na "Biološki sat", Cinkuši, jedan žestoki momak (zbilja ne znam ime) na peglaoni "Rigoletto" i veliki frižider prepun Žuje koji je i meni povremeno odvraćao pažnju.
"Dobro veče", "Nema više...", "Ne volim te", "Princeza" i vječni "Šank" očekivano su probudile nostalgiju kod mene i starih fanova, ali nove stvari uvijek pokazuju da je budućnost ovog benda blistava, gotovo jednako kao i budućnost mnogobrojnih klinaca koji se se bacali i pjevali svaki stih s Miletom.
Možda me malo neugodno iznenadilo što i ovaj koncert nije obilovao gostima, kao Dom sportova gdje im je očekivano došao Edo na "Teško je ful biti kul", kojeg je ovdje, izvrsno, mora se priznati, zamijenio trubač Stipe, i moja vječna zamjerka što već godinama "Trening za umiranje" biva odsviran presporo.
Ali, u trenutku kad mi je koncerata nekad i preko glave, ovaj mi je opet pobudio onaj 'the osjećaj' zadovoljstva i sreće. A riječi pjesme "Samo za taj osjećaj" samo su me podsjetile zašto toliko volim muziku…
Set lista:
Couvert
Carstvo pasea
Kaže stari
Dobro veče
Bački zagre stuhpa šeja
Nema više…
Pijan-Trijezan
Ne volim te
Biološki sat
Teško je ful biti kul
Soundtrack za život
A.G. Matoš
Dobri prijatelji
Nije sve tako sivo
Kad ti život udahnem
Zimmer Frei
Ljetni hit
Šank
Konobar
Rigoletto
Princeza
Ranjeni ljudi
Trening za umiranje
Pitala si me...
Šamar
Džepni bog
Sreća
Pjevajte nešto ljubavno
Superman
Samo za taj osjećaj
Planeta
foto: m.k
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
