Recenzije

Moguće ovogodišnje iznenađenje

6.4.2007. @ 08:46 Siniša Miklaužić

Mnogi bendovi su se ukrcali u novi val britanskih rock bendova, mnogi su do svoje popularnosti došli potpuno nezasluženo (prvenstveno Futureheads, Ordinary Boys), a mnogi bendovi su ostali u drugom planu, pa tako i Maximo Park. Ova je škvadra izdala solidan prvijenac "A Certain Trigger" prije dvije godine, ali nisu se previše makli iz domovine.

Prošle su godine izdali svoje izgubljene pjesme ("Missing Songs"), a usput su radili na novim pjesmama koje su odlučili izdati u prvoj polovici 2007. Tako je 12 novih pjesama okupljenih pod nazivom "Our Earthly Pleasures" izdano ovih dana.

Već se prvim taktovima na albumu osjeća prepoznatljiv zvuk benda obogaćen s mnogim idejama producenta Gila Nortona koji je najviše poznat po radovima s Foo Fightersima i Pixiesima. Ovdje su ispolirali svoj zvuk, ujednačili pjesme u indie rock maniri s lijepim melodijama, pa tako da nema previše podbačaja, ali nema niti (pre)velikih hitova. Nekoliko pjesama se ipak ističe, ali nemaju takvu snagu da bi ih stavili u 'prvi razred' po kvaliteti s Franz Ferdinandom ili Bloc Partyem koji također imaju po dva albuma iza sebe.

Prema naslovu "Our Earthly Pleasures" dalo bi se naslutiti da se ovdje radi o nekom jako seksualnom albumu, a kad vidite naslovnicu gdje su jedino muškarac i žena pomislili bi da ne možete promašiti... Ipak, ovdje se ne radi o albumu za 'barenje' i sigurno nećete doživjeti sve ovozemaljske užitke, pa smatram da je bend morao odabrati adekvatniji naslov.

Većina tektova je prekomplicirana, odnosno predugačka, što se najviše očituje na koncertima kada pjevač mora čitati iz svoje 'crvene knjige' jer ponekad zaboravi sve stihove koje bi trebao otpjevati. To zvuči pomalo neozbiljno, ali bendu to ne smeta previše jer izgleda da imaju mnogo toga za reći pa žele to uraditi na taj način.

Imidž frontmena Paula Smitha mi se nikako ne uklapa u cijeli bend, jer nešto duža ravna masna zalizana kosa nikako ne odgovara nekom rockeru, nego više nekom šminkeru s naslovnica. U najavnom spotu "Our Velocity" dosta se fura na izgled Bryana Ferryja iz mlađih dana, što također smatram totalnim promašajem. Kako nisam ovdje da komentiram njihov izgled, već glazbu, krenimo redom.

S do sada napisanim, mnogi bi mogli pomisliti da je ovo loš album, ali je zapravo jako simpatičan. "Girls Who Play Guitars" ga otvara s prepoznatljivim gitarama na kakve su nas navukli na prvijencu. Kao i mnogi drugi brit-bendovi, tako i Maximo Park daje mnogo pažnje refrenima koji su jako pamtljivi i pjevni. Tako je i u ovoj pjesmi, a iskreno rečeno i na mnogim drugima s albuma.

U ožujku smo se mogli upoznati s pjesmom "Our Velocity" koja je izdana kao singl. S jakim klavijaturama i povremeno vrlo bučnim gitarama zvuči dosta uvrnuto, a pripjev je vrlo upečatljiv. Ovdje je i jedan stih koji mi se nekako najviše sviđa: "Love is a lie, which means I've been lied to". U svakom slučaju, bend je vrlo dobro odabrao pjesmu koja će im predstavaljati album.

Nakon kratkog uspavanog klavirskog uvoda, "Russian Literature" se pretvori u vrlo nabrijani zvučni zid čime se ističe od ostatka materijala. "Karaoke Plays" je još jedna slatkasta pjesma s velikim refrenom na koju se nadovezuje nešto mirnija "Your Urge".

"The Unshockable" je žestica, dok "By The Monument" je jedan od vrhunaca albuma zbog svojeg velikog retro-stadionskog zvuka i brzog ritma, a dodatnu draž mu daje i pljesak koji se čuje tijekom refrena.

Album "Our Earthly Pleasures" je sasvim solidan uradak za sezonu proljeće/ljeto 2007. Ukazuje da bend ima potencijala, ali su ipak još neizbrušeni dijamant koji treba još malo doraditi. Elitni razred im je blizu, jedni su od glavnih pretendenata da se ubace u njega.

Važno je da su tu, blizu našeg uha, a ubrzo će ubosti i neki veliki hit. Sumnjam da će to biti s ovog albuma, ali očekujem da će se dogoditi jako skoro.

Albumi