Recenzije

Prvo nas šamaraju, a sad pitaju što nije valjalo?!

3.4.2007. @ 23:14 Domagoj 'Domination' Puzak

Nikad u životu nisam u birtiji tražio Knjigu žalbe, a sam Bog zna da sam imao razloga. Da li je konobar bio nadrkan zbog cure pa to iskaljuje na gostima, ili mi je pivu donio toplu, svejedno je. Ova piva koja je nedavno izašla definitivno je Hladna piva.

Naši veseli kvartovski dečki imaju neku svoju imaginarnu birtiju u kojoj su nam još prije 4 godine opalili šamar, a sad se očito kaju, pa nas mole da se upišemo u Knjigu žalbe. E nećemo! Mislim da nema potrebe...

Vjerojatno album s najboljim mixom i zvukom koji smo ikada imali prilike čuti na ovim prostorima, album sa sigurno najboljim pakiranjem i coverom, ali što je najvažnije i album s nedvojbeno dobrom muzikom.

Pivo sigurno više nije punk bend (teško da su ikad i bili), nema one ludosti kao na "Džinovskome", ali ima njihovih detalja koje im nitko nikada neće oteti. Istina je da već instrumentalni uvod "Couvert" pokazuje neku pitomu rock stranu, ali Miletov sarkazam uz distorziju i znojne pazuhe vraća se već na "Carstvo pasea".

Novi pivopijski hit o prekidu preko SMS-a "Nije sve tako sivo" vjerujem da će teško biti izostavljen sa koncertnih lista, a riječi će znati cijela mlađa generacija. "Superman", osim što na refrenu ima jedan kratki među-rif dostojan Korna ('ko bi rek'o) i takvih, ima odličnu temu o nekakvom pogledu na mladost ("S dvadeset se život činio kao švedski stol"), a s ljubavlju nastavlja i "Planeta" o jednostavnoj ljubavi bez nekih nepotrebnih ljudi koji vas sputavaju.

"Biološki sat" vraća nas malo u čistu punk/rock prošlost i Miletu vraća one njegove živčanosti od prije 10-ak godina i meni je jedna od najdražih (unatoč usnoj harmonici koju inače volim u drugačijem okruženju).

Kad sam čuo stvar "Konobar" nekako mi se po temi učinila kao nastavak na "Šank", ali nekakva irska veselica ipak je drugačije opisala noćne pijane situacije od kojih se konobarima najviše sere. Prvi singl "Sreća" već je stara vijest, ali pokazuje onu pravu Miletovu stranu. Na ovom albumu opet se primio opisati onaj pravi konzumerizam Hrvata koji ih sve češće bezuvjetno tjera za uspjehom i novcem.

Možda najiskreniji primjer toga je stvar "Pitala si me..." gdje o ljubavnim pjesmama govori iz nekog frustrirajućeg kuta, jer teško je vlastitu intimu podijeliti s javnošću i gledati je kako trune u nekom šoping centru ("Zar da radio voditelj kreštava glasa preko naše himne traži vlasnike pasa?!").

Kraj albuma, ili ono na što su ciljali pjesmom "Džepni bog", mene jako podsjeća na kraj "Šamara" i pjesmu "Par pitanja", jer je tema zbunjenost nad religijom i zapitivanje kako su ljudi od vjere uspjeli stvoriti ratove, natjecanje i neki zaluđeni strah.

Sad tek vidim da je Hladno pivo bend čija bi recenzija u mojim rukama bila najduža od svih, jer se puno toga ima za reći. Znam za taj bend od kad znam da postoji glazba, vidio sam ih uživo valjda 30 puta i nikad u mojim očima nisu izgubili ljudskost i simpatičnost. Iako su tek u zadnjih nekoliko godina sigurno zasjeli na vrh naše rock scene, meni će "Džinovski", "GAD" i "Desetka" uvijek biti najdraži proizvodi hrvatskog rocka.

Ali, "Knjiga žalbe" super je album u kojem će svatko pametan vidjeti energiju i poruku, unatoč sve većem broju akustičnih kitica. Akustična ili električna, dobra pjesma je dobra pjesma (nastavak reklame nije potreban), pa iako danas ima malo manje onog punk/rock zvuka, ja mislim da dečke pokoja godina više (i nekoliko kila) još nije otupila

Za zadnju rečenicu, umjesto mene, sami smislite bilo što što će vas natjerati da poslušate album. I zavolite ga...

Albumi