Recenzije

Daljna evolucija u zvuku

2.4.2007. @ 09:27 Siniša Miklaužić

Obitelj Followill može biti ponosna na svoje potomke, braća Nathan, Caleb i Jared te njihov bratić Matthew došli su do trećeg albuma u kojem su ponovno ponudili nešto novo. Pomaci u njihovom zvuku su vidljivi iz albuma u album što bih posebno pohvalio jer se ne trude ponavljati već dobitnu kombinaciju, nego rade nešto novo, te time privlače još veće zanimanje.

Kako to obično biva s ovakvim bendovima, Amerikanci ih gotovo i ne znaju, a toliko dobro barataju southern-rockom da bi trebali biti jedni od američkih idola. Ameri ko Ameri, radije slušaju sve druge žanrove, osim rocka, a i kad zagrebaju u njega, tada preferiraju neinovativne i dosadne bendove poput Fall Out Boya i Nickelbacka ili mnoge soft-rockere u stilu Matchbox Twenty i Goo Goo Dollsa, a imaju toliko toga dobrog na dohvat ruke...

Na svu sreću, postoji Britanija koja objeručke prihvaća (makar često i pretjeruje) bendove koji se bave bogatom američkom rock baštinom, te nas detaljnije upućuje na njih.

Kings Of Leon su debitirali 2003. sa svojim "Youth & Young Manhood" koji je bio lijepo osvježenje i jedan od boljih debija nakon "Is This It" grupe The Strokes. Obje grupe su napravile već zavidnu karijeru na Otoku, pa se zato i ne brinu previše za svoju domovinu.

Nakon mnoštva pohvala, Kings Of Leon su krenuli raditi na drugom albumu "Aha Shake Heartbreak", na kojem su malo 'smanjili' svoj zvuk. Dok je prvijenac bio razbarušen i žestok, pravi garažni rock album, na sljedbeniku su se pojavile neke netipične pjesme za bend do tada, ali su pokazale da Kings Of Leon nije bend samo s jednim smjerom.

Za ovu su godinu pripremili svoj treći album nazvan "Because Of The Times" koji se ponešto razlikuje u zvuku. Uz standardne utjecaje s kojima smo se upoznali na prošlim albumima, ovdje možemo zapaziti i jedan stadionski pristup U2-a (s kojima su djelili pozornicu tijekom 2005.), radiofoničnost i poneki space-rock zvuk ukomporiran u žestoke gitare.

Između ostalog, provećali su prosjek dužine pjesama, pa tako ovih 13 skladbi traje preko 50 minuta, dok su prva dva albuma bila znatno kraća. Pjesma koja se u tom smislu najviše ističe je uvodna sedmominutna "Knocked Up", a ujedno ju smatram i jednim od vrhunaca albuma. Na njoj se odmah uočava što su dečki željeli uraditi s novim pjesmama, kojim su putem krenuli. S vrlo atmosferičnim uvodom i 'pigajućom' gitarom bend nas vodi kroz pjesmu do vrlo bučnog pripjeva u kojem sve eksplodira.

Radiofoničnost se može osjetiti na početnom singlu "On Call" pa ne čudi što je izabran za reklamiranje albuma. Posebno su upečatljivo ubačeni back-vokali, baš tamo gdje trebaju biti, a gitarske dionice su se vrlo dobro uklopile sa svojom razigranošću.

"Charmer" je prava prljava žestoka pjesma kakvu smo i očekivali od njih, "Black Thumbnail" počinje vrlo hipnotičnom gitarom koja daje neuobičajeni ritam, a pjesme poput "True Love Way" i "Ragoo" će u svakom slučaju još više obogatiti pjesmaricu benda, dok "Fans" neodoljivo podjeća na neki remasterirani stadionski rock klasik '70-ih, te bi mogla najviše ostati upamćena s ovog albuma.

"The Runner" je nešto najlaganije što bend može izvesti, gotovo da je uspavanka, a vokal Caleba Followilla ukazuje da može lijepo interpretirati baladu, makar se bolje snalazi u žešćim pjesmama zbog dosta grubog glasa.

Vokalne egzibicije izvodi i na pjesmi "Trunk" koju pjeva vrlo visokom frekvencijom, dok je pripjev meditirajući i vrlo sanjivi sa neprestanim ponavljanjem 'uuuuuuu'...

Na ovom albumu nema hitčine (ili ju barem ja ne vidim u toj mjeri) poput "The Bucket" s prošlog albuma, ali zato je mnogo kompaktniji i djeluje kao vrlo smislena cjelina. U većini vremena zvuče kao neki rock veterani koji su zalutali u današnjicu u kojoj im je producent dao dodatnu, toliko potrebnu injekciju.

I stvarno, Kings Of Leon mogu biti vrlo zadovoljni s onime što su učinili jer su htjeli pomaknuti granice svojeg zvuka, što su uradili na najbolji način. Poneki space-zvuk (ne morate se bojati da ih ima previše) dodatno oboji pjesmu, ali i dalje su to poznati rifovi na koje smo navikli od njih.

Možda se nekima neće sviđati ova evolucija u zvuku benda, ali ne može se stalno svirati iste melodije i tonovi, što su Followilli i sami skužili. Meni se ovaj odmak svidio, jer ukazuje da Kings Of Leon imaju mnogo ideja koje žele iskazati.

Albumi