Recenzije

Hardcore ponos i dalje vlada

31.3.2007. @ 17:17 Domagoj 'Domination' Puzak

Neki bendovi se mijenjaju, a neki ostaju isti cijelu karijeru. Oni koji poberu novac, slavu i medijski prostor, uvijek postanu 'ljuti' na svoje najveće hitove, jer im već na sve otvore cure van, pa se kroz karijeru konstantno mijenjaju i (često pogrešno) misle da su sve bolji i kvalitetniji. S druge strane, ima onih vjernih, entuzijastičnih i upornih. Pro-Pain imaju 15 godina iza sebe, deseti album je tu (to mu i naziv otkriva), svoj glazbeni put gotovo uopće ne mijenjaju, sigurni su u sebe, a s ovakvom snagom i moći koja vlada njihovim pjesmama, imam osjećaj da su spremni na još ovoliko.

Očito su svjesni da im ovo ide najbolje, obilaze svijet, sviraju pred fanovima, ubijaju svoje i tuđe bubnjiće i očito im se živo j... za sve ostalo. I dalje imaju onaj moćni ritam, pravu old school snagu, urlanje i gnjev iza sebe.

"The New Reality" je agresivna gaziona s malo sporijih dijelova koja jednostavno svima poručuje "Fight the power, fuck the system". I tu se jasno vidi da je tema politika u SAD i općenita borba za slobodu. To jasno prikazuje i sporija, ali jako zla "Iraqnam".

Ovaj album sigurno se lakše zavuče pod kožu od njihovih dosadašnjih albuma, ali daleko od toga da su krenuli u nekakvo komercijaliziranje, jer su i sami svjesni da im to ne bi donijelo ništa dobroga. Možda najveća promjena od njihove prošlosti je jedna stvar koja zvuči dosta modernije.

"Beyond The Pale" ima nekakav metalcore štih, pa im je gostovanje Matt Bizilia iz Icarus Witch na refrenu donijelo jednu malu sramežljivu usporedbu sa žešćim pjesmama bendova kao što su danas Killswitch Engage. Možda stari fanovi neće biti sretni radi ove činjenice, ali zbilja nema razloga za ikakav strah. Pjesma je sama po sebi dobra, a ako ima potrebe za pravim Pro-Painom jednostavno je otići do stvarčica "Leveler" i "Pigs In Clover". Što se budućnosti tiče, tek će se vidjeti znači li ova pjesma i nešto više.

Pro-Pain su očito opet uspjeli. Rade te svoje agesivne, isprekidane, slušljive, groovy stvari, a nikako da dosade svojim fanovima. Vokal je i dalje njihov zaštitni znak, sam za sebe često zazvuči kao Derrick Green iz Sepulture, ali zajedno sa pozadinom to je iskreni hardcore s puno groovea.

Oni koji su čuli Pro-Pain, s ovim CD-om vratit će se na dobre stare poznate zvuke, a neki novi žestoki klinci od ovakvih ljudi bi trebali učiti kako svoja muda i srce prenijeti na instrumente.

"Age Of Tyranny/The Tenth Crusade" samo je nastavak njihovog puta, pa svi fanovi ovog benda zbilja nemaju apsolutno nikakvog razloga da uopće čitaju ovu recenziju. Možda bi bilo bolje da je to napisano na početku teksta, ali nije ni sad loše naglasiti da će ovaj album zadovoljiti sve.

I još jednom "Fight the power! Fuck the system!"

Albumi