Recenzije

Snježna oluja 1977.

23.3.2007. @ 08:52 Domagoj 'Domination' Puzak

Velike vremenske nepogode ipak se ne događaju samu u zadnjih nekoliko ekološki upitnih godina. 1977. godine sjeveroistočni dio SAD-a i bliski dio Kanade pogodila je najveća snježna oluja. Smrzavica, studena hladnoća, jak vjetar i snijeg paralizirali su gradove, tisuće i tisuće studenata i učenika ostalo je zarobljeno u školama, a sniježni nanosi dosegli su čak i do 14 metara.

Zapanjeni rasponom prirodne snage post-hardcore bend Alexisonfire odao je počast tom dogođaju svojim albumom nazvanim "Crisis".

Dečki iz Ontaria od 2001. godine ljude časte energičnom muzikom na pragu nekakvog metal/emo-a u kojem lijepim melodijama koje pjevaju gitaristi Dallas i Wade ravnotežu drže đavolji krici mučeničke duše pjevača Georgea.

Ovaj album, nakon "Watch Out", pokazuje logičan napredak i u kvaliteti i u stvaranju pjesama, i sigurno je njihova najbolja faza. Riječima su se dodirnuli oluje, ljubavnih (najčešće tužnih) poruka i ostalih mračnih dijelova života.

Najbolji primjeri da se upozna bend i ovaj album su prvih par pjesama. Urlanje nad fora melodijama na "This Could Be Anywhere In The World" pokazuje njihovu sposobnost da u isto vrijeme budu i žestoki i osjećajni, i da pokoji put zarežu vlastite žile. Ta energičnost i dobri brzi ritmovi zaslužni su što će ovo neki nazvati screamo, ali u svemu tome nema one prevelike spore melankolije koju sve ćešće i ćešće koriste bendovi na refrenima, nakon što su odurlali kiticu.

"Boiled Frogs", "To A Friend" i "Crisis" to najbolje pokazuju, jer samo u rijetkim trenucima zazvuče patetično. Prava šutka na podiju sigurno će se dogoditi uz pjesme "We Are The Sound" sa sing-along dijelom (tako idu i riječi) i "We Are The End" koja samo počinje lagano.

Pačenički trenuci najizraženiji su na nekakvoj recitaciji "You Burn First" s kaotičnim glasnim krajem i završetak albuma. "Rough Hands" nije samo pokazala da se znaju rasplakati kad ih ostavi ženska, već su čak i isključili distorzije i onako sneno zatvorili album koji će voljeti svi njihovi dosadašnji fanovi, fanovi moderne metal depresije, fanovi Rise Against, Thrice, pa čak povremeno i My Chemical Romance.

Hvalospjevi za ovaj album (naravno, u tom krugu ljudi) pokazuju da su trenutno na svom vrhuncu i da su pronašli svoj stil i svoj zvuk. Nije da su me oborili s nogu, ali sigurno nije jednostavno strpati ih u neku od ladica. Ali, kada pogledam da tih ladica u današnje vrijeme ima sto milijuna, onda se može smisliti kombinacija i za njih - post-hardcore/metal/emo/rock.

Na kraju, njihova glazba upućuje na tragediju (ljubavnu ili kakvu već) i oluju koju su njihovi roditelji doživjeli u rodnom mjestu. Pozitivniji efekt cijele priče je velik broj rođene djece u jesen te godine, koji je pokazao što su ljudi radili u spavaćim sobama tih hladnih noći kada je vani zakon krojila moćna priroda. Tako su, očito, nastali i dečki iz benda. Neka su...

Albumi