Scena
M. McKeegan (Therapy?): "Najlakše bi bilo non-stop ponavljati 'Troublegum'"
12.3.2007. @ 14:36
Bend koji je u devedestima postigao ogroman uspjeh albumom "Troublegum" nakon još nekoliko albuma kreće na promociju zadnjeg "One Cure Fits All" i tim povodom stižu i Zagreb. 14. travnja dečki će oznojiti i zabaviti, ne sumnjam, prepuni klub Boogaloo. Tim povodom, u jednom kratkom razgovoru o trenutnom životu benda Therapy?, javio nam se basist Michael McKeegan.
Pozdrav, Mike. Prvo, reci nam kako je Therapy? ovih dana. Novi album je vani, kreće turneja, novi izazovi...
Sve super funkcionira. Do sada smo smišljali još neke nove pjesmice, organizirali se za nadolazeće dane, sređivali neke probleme i spremamo se na put. Svirat ćemo po svuda i posjetiti neka nova mjesta.
"One Cure Fits All" je vani već neko vrijeme. Kako si zadovoljan prijemom od publike, kritike i ide li prodaja? Vidim da album i nije dostupan baš svugdje u svijetu.
Da, reakcije su za sada odlične, moram priznati. Imamo onu zdravu povratnu informaciju od kritike, fanova, a i koncerti pokazuju da su svi zadovoljni. Album još nije izašao na američkom tržištu, ali tražimo neke ugovore za licencirano izdanje u budućnosti.
Therapy? je na sceni već neko vrijeme. Kako gledaš na trenutnu situaciju? Ima li još uvijek prave seks, drugs & rock'n'roll spike ili se sve okrenulo novcu?
Mi peglamo već nekih 17 godina i bilo nam je odlično. Nisu to uvijek samo oni poznati rock klišeji, ali nije ni uvijek bilo sve onako sigurno i glatko. Mislim da je najbolji pristup svemu da se najozbiljnije gleda na onu stranu glazbe i umjetnosti (radi pametno i nemoj biti lijen), a što se biznisa tiče, najbolje je krenuti pristupom 'poljubi me u obraz'.
Iskreno, mislim da je cijela scena u dobrom stanju. Ima jako puno popularnih bendova koji su zbilja sranje, ali zato se puno uzbudljivih stvari odvija u underground svijetu... uostalom tako je uvijek i bilo. Postoji puno bendova koji uspiju samo postići oni 18 mjeseci slave i nestati, ali ima i onih fokusiranih na izgradnju dugoročno dobre glazbe, bez razmišljanja samo o novoj frizuri.
Fanovi lako primjećuju velike razlike od albuma do albuma. Mijenjala vam se postava, ali koji je glavni razlog tih promjena? Je li to jednostavno kreativnot ili se bojite nekakve monotonije i ulaska u neku nepoželjnu rutinu?
Mislim da sve mora ostati što svježije moguće. Uvijek samo tražili neki novi stimulans iz svega što slušamo i što nam se sviđa, iz naših života i iz našeg smisla za humor. Najlakši način bi bio samo non-stop ponavljati "Troublegum", ali mislim da bi to bila protuusluga tom albumu i bendu, te ljudima koji vole našu glazbu.
Je li vam album "Troublegum" nekakav teret ili nešto što cijelo vrijeme pokušavate dostići?
Osobno, mislim da smo mi taj album glazbeno već dostigli, i što se tiče pisanja pjesama, i sviranja i produkcije. Mislim da je taj album toliko omiljen zbog toga što je u vrijeme izlaska bio dosta unikatan, i glazbeno i riječima. Zbog toga ga volim jednako kao i sve albume Therapyja?. Većina bendova nikad ne dobije šansu imati tako popularan album, tako da nikada neće nitko čuti od mene da ga blatim ili da mi se više ne da svirati ga na koncertima.
Uživaš li još svirati koncerte? Imaš li još onu iskru koja te je tjera naprijed, kao i prije 10-ak godina?
Imam, i to jako! Svi mi imamo lošijih dana kada smo umorni ili bolesni, ali uglavnom to je savršen osjećaj. Osjećam se ponosnim i sretnim što imam priliku putovati po svijetu i svirati našu glazbu ljudima koji je vole. Osim toga, imam osjećaj da sada imamo najbolje razumijevanje i povezanost unutar benda nego što je bio slučaj pred 10 godina.
Postoji li neka pjesma (ne moraš je imenovati) koji zbilja ne voliš svirati uživo, jer je jedna od onih koje 'se moraju naći u set listi'?
Iskreno ti mogu reći - Ne. Čak i pjesme koje nismo svirali neko vrijeme mogu se super uklopiti u neki koncert, ako se nađe prava vibra. Nikada ne sviramo jedan te isti set iznova, tako da uvijek postoji neki zaokret na svakom koncertu. To je najbolji način dražti sve svježim.
Budući da smo mi interent portal, možeš li mi reći svoje mišljenje o internetu, shareanjem glazbe i downloadom? Postoji li način natjerati nekoga da skidane album, te ako mu se sviđa, ode u dućan i kupi si ga?
Iskreno, ja sam skidao glazbu i legalno (i-Tunes) i ilegalno (p2p). Generalno, ako mi se nešto sviđa, onda uvijek i kupim CD i tako podržim bend. Ako mi se ne sviđa, neću ga kupiti. Jako jednostavno. Ali, nikada ne snimam i ne shaream glazbu.
Mislim da imam sreće što često dobivam albume od novinara i bendova i prije nego izađu, i to nikada ne bih dao nekome ili ih pustio online. Sve to uvelike ovisi o tome koliko nekome glazba znači i koliko vrijedi. Ja, kao glazbenik, ne volim kada netko kaže da nabavlja glazbu 'besplatno', jer ispada da nešto u što si uložio truda, ispadne bezvrijedno. To je jako kompleksna stvar i mogli bi debatirati o tome cijeli dan. Svodi se na to da nema ispravnog i krivog viđenja, sve ovisi o individualnim mišljenjima o glazbi.
Imaš li trenutno nekih glazbenih favorita? Neki novi zanimljiv bendovi?
Mastodon mi je trenutno najbolji bend, njihov sam fan još od albuma "Remission" a svaki nakon toga postajao je bolji i bolji, i drugačiji. Što se novih bendova tiče, jako su mi se svidjeli Baroness, Rwake, He Is Legend, Editors i još mali milijun drugih. Posebno mi se svidio zadnji album Scott Walkera "The Drift", jer je bio vjerojatno najsjebanija stvar koju sam čuo godinama. Trenutno sam preokupiran još jednim bendom Fucked-Up koji su malo više punk orijentirani i Amerikancima Goatwhore koji su super složili grind-death atmosferu. Mogao bih ovak danima nabrajati, pa je bolje da sada zašutim.
Možeš li nam obećati glasni rock'n'roll i hrpu pive u Zagrebu?
Mi ćemo donijeti rock, a vi se pobrinite za pivu, može?
OK!
