Recenzije

Album koji ostaje u uhu dugo nakon slušanja

14.1.2007. @ 16:18 Dragutin Andrić

Možete li vjerovati da je od prvog albuma Incubusa - "Fungus Amongus", čije je postojanje najbolje zaboraviti, prošlo već jedanaest godina?! Teško za povjerovati. Isto tako, teško je za povjerovati da je njihov najnoviji, šesti po redu studijski album "Light Grenades" digao tako malo prašine i izašao gotovo nezamijećeno i to, dodao bih, sasvim neopravdano.

Ustvari kad malo bolje sagledamo cijelu situaciju, Incubus su uvijek bili tu negdje na rubu. Ili ste znali da postoje i izdaju albume ili ne, odnosno znali ste da postoji tamo negdje neki bend toga imena, ali to vam je bilo sasvim dovoljno.

Kao što sam već napisao, "Light Grenades" nije zaslužio da prođe tako nezamijećen. Tako malo pažnje u odnosu na ono što nudi, a nudi pregršt interesantnih pjesama te pregršt interesantnih rifova i zvukova, zaista nije dovoljno i dobro.

Ne mogu se oteti dojmu da me u nekim pjesmama Incubusi toliko snažno podsjećaju na mnogo starije rock kolege. Tako primjerice pojedine sekvence ili dionice pjesama kao što su "Light Grenades" ili pak "Pendulous Threads" bez imalo sumnje podsjećaju na one eksplozivne bljeskove Led Zeppelina.

No ti flashbackovi, da ih tako nazovem, niti u kojem slučaju ne ocrtavaju smjer u kojem se ovaj album kreće. Lagane balade poput "Love Hurts" i "Dig" odnosno "Earth To Bella Part 1 & 2", odnosno nešto čvršće i dinamičnije "Anna Molly" i "Rogues" ili pak izvrsna "A Kiss To Send Us Off" prezentiraju nam Incubse kao bend koji vješto premošćuje jaz između zvuka svojih davnih idola i današnjeg čvrstog, sirovog, a opet na trenutke ugodnog i melodioznog stila muziciranja.

To što Icubusi ovim albumom nisu napravili ništa grandiozno, veliko i revolucionarno ne znači da album ne zaslužuje vašu pažnju i vrijeme koje mu valja posvetiti. Uostalom zar nešto i treba biti tako kolosalno da bi ga se tek onda primijetilo? Naravno da ne! Stoga ovaj album valja poslušati i uživati u malim čarolijama koje nudi.

Albumi