Recenzije

Lijek uzeti na uši

4.1.2007. @ 14:22 Domagoj 'Domination' Puzak

Sredina devedestih bila je zlatno doba za irske rockere Therapy?. Apsolutno svatko tko se ikada smatrao nekakvim rockerom, punkerom ili metalcem čuo je za "Troublegum" - definiciju uspješnog Therapyja i za malo mračniji "Infernal Love". Nakon toga dečki su se malo previše bavili alkoholom, mijenjali postave i nekako nestali s popularne scene. Ali, to nikako ne znači da nisu radili glazbu. Od svojih početaka naštancali su već 11 albuma! Svaka čast, Irci.

Ovaj zadnji, 11. (ako ne brojimo 'best of') zove se "One Cure Fits All" i opet je preokret u odnosu na prethodni "Never Apologise Never Explain", jer su tada bili valjda najblesaviji, najprljaviji i rockerski ludi. Sada su se malo vratili u urednije vode, u slušljive aranžmane i nekako prepitomu i preispoliranu produkciju.

Čak su i najavili da pokušavaju zvuk načiniti što većim i bogatijim. To su uspjeli, ali producent Pedro Ferreira je u tome malo pretjerao, pa se bubnjevi jako slabo čuju i time je sve izgubilo potrebnu energiju.

Ali pjesme kao "Sprung" i "Deluted Son" imaju onog njihovog, iako neki rifovi zvuče odsvirano i preobično. No, Andyjev glas i njegove usamljeničke riječi opet će mnoge podsjetiti na njihove najbolje dane. U to definitivno spada melodična i široka "Dopamine, Seratonin, Adrenaline" i zanimljiva basistička "Unconsoled".

Dosta često im se događalo da im se refreni svode na jedan stih u kojem beskonačno ponavljaju ime pjesme. Osobno to nikada nisam volio, pa su mi pjesme "Into The Light" i "Lose It All" ostale samo dobre, a imale su potencijala postati puno više.

Album je puno popastičniji od prošlog, ali i mračniji od "High Anxiety", pa se nekako čini da su igrali na sigurno i pokušali vratiti malo onoga uspješnoga i slušljivoga iz sredine devedestih i doba "Troubleguma".

Album mi se jako sviđa, ali nekako se u zraku osjeti ona vibra koju često osjetimo kod nanovo oformljenog benda koji pokupi najbolje dijelove iz karijere i snimi 'povratnički' album. Sami album zbog te činjenice ne može patiti, a pomaže im i činjenica da znam da su genijalni likovi. A ovo malo što mi se ne sviđa u svemu ide na dušu producenta, kojeg će, nadam se, promijeniti na sljedećem albumu za negdje 2 godine.

Do onda, ovaj album će biti i više nego dovoljan izvor za dvije-tri nove pjesme na set listi za koncerte.

Albumi