Recenzije

Psihodelični užitak

29.12.2006. @ 11:28 Luka Hrvoj

Davne 1965. godine bluesom nadahnuti pjevač i buntovni pjesnik Jim Morrison upoznaje klavijaturista Raya Manzareka. Nakon nekog vremena potonji, ponukan prijateljevim tekstovima, daje inicijativu za osnivanje benda. U centru za meditaciju upoznaje gitarista Robbya Kriegera i bubnjara Johna Densmorea, te ih poziva da im se pridruže. Jednog dana na plaži Morrison Manzareku priča o svojoj najdražoj knjizi "The Doors Of Perception" Aldousa Huxleya i predlaže da grupi nadjenu naziv The Doors, te je tako nastao sastav koji je obilježio psihodelični rock zauvijek.

Bili su poznati ponajviše po Morrisonovom neobičnom ponašanju i čudnim uvjerenjima. Njegovi tekstovi odavali su motive seksa i smrti, a slobodno je vrijeme provodio iskušavajući razne psihodelike koji su znatno utjecali na stvaranje njegovih pjesama. Također je vjerovao da je šaman (indijanski vrač), što dodaje još šarolikosti njihovoj glazbi.

Na pozornici je uvijek bio u središtu pozornosti tako što je provocirao policajce, kritizirao sve, skidao odjeću, skakao u publiku itd. Njegov privatni život punio je novinske stupce, publika ga je obožavala, a njemu je bilo svejedno. No većina zaboravlja ostalu trojicu bez kojih The Doorsi ne bi postojali.

Upravo su Manzarekove klavijature davale njihovoj glazbi specifičan zvuk. Zanimljivo je i to da su The Doorsi bili prvi bend koji nije imao basista, što je s lakoćom riješio Manzarek svirajući bas dionice na orguljama. Krieger je bio skladatelj, te je često s Morrisonom pisao pjesme, a Densmorovo konfuzno sviranje bubnjeva obojalo je njihovu glazbu mistikom.

S druge strane ne smijemo zanemariti činjenicu da su njih četvero bili veliki prijatelji i da je Morrison poživio toliko dugo samo zato što su se oni brinuli o njemu i izvlačili ga iz nevolja. On je svoje poštovanje prema njima iskazivao na svoj način, tako da ih je pozivao na 'vračarske' obrede u pustinju gdje bi uzimali drogu, te odlukom da sve pjesme potpisuju s The Doors čime je namjerno umanjio svoju ulogu u svemu.

Godine 1968. članovi još jedne američke psihodelične rock grupe, Jefferson Airplane, pjevačica Grace Slick i gitarist i pjevač Paul Katner, organizirali su The Doorsima turneju po Europi koja je izazvala veliku pozornost upravo zbog navedenih činjenica. Arhivske snimke iz Londona, Stockholma, Frankfurta i Amsterdama nedavno su objavljene i na DVD-u koji započinje megapopularnom "Light My Fire" usred koje je ubačen intervju s Paulom Katnerom i Grace Slick.

U njemu govore o dobu u kojem su The Doorsi djelovali, kvalitetama pojedinih članova i događajima s turneje. Nakon njega počinju video zapisi s par koncerata koji su održani u spomenutim gradovima. Izvedbe skladbi uvjerljivije su od onih na albumima, a i pravi je užitak gledati Morrisonove scenske nastupe.

Skače po pozornici i s nje, mota kabel od mikrofona oko sebe, prči stražnjicu, valja se po podu, pleše oko svakog člana benda komunicirajući tako s njim... Ostali članovi sastava improviziraju pokazujući svoje instrumentalističkio. O njihovoj kvaliteti, međusobnoj povezanosti i sponatanosti svjedoči i činjenica da je, nakon što se 'Kralj guštera', kako se Morrison sam prozvao, onesvjestio tijekom jednog od koncerata turneje, Manzarek preuzeo vokal i da su The Doorsi uspješno priveli koncert kraju bez svog pjevača.

Tijekom izvedbi nekih pjesama u pozadini se vrte fotografije i snimke članova benda i obožavatelja. DVD završava snimkom s Morrisonova groba, a prati ju pjesma "Alabama Song" koja govori neizbježnosti smrti.

Albumi