Rijedak je slučaj da se instrumentalisti specifičnog izričaja poput onog Gotan Projecta populariziraju do mjere da se za koncert redovito traži karta više, a i neosporiva je činjenica da su upravo oni zaslužni za veliki povratak lascivnoga tanga na svjetsku glazbenu scenu iako iza sebe imaju tek dva studijska albuma.
Neosporivi talent i slava ipak ne dodiruju samozatajnog i pomalo sramežljivog Švicarca Christopha H. Mullera, osnivača ovog pariškog multinacionalnog i multimedijalno-instrumentalnog sastava.
26. studenog počela je ekskluzivna turneja – “From La Revancha Del Tango To Lunatico” – Gotan Projecta, kojem će posjetiti svega 13 europskih gradova, a jedan od njih je Zagreb, 8. prosinca u Tvornici kulture, što će biti treći nastup tria Cohen Solal-Makaroff-Muller pred ovdašnjom publikom.
Volio bih znati otkud ideja za ‘Best of Live’ turneju baš sada i to nakon samo dva studijska albuma?
“Gotan Object” je nešto više od same kompilacije i turneje; to je sinteza snimaka s turneja “Lunático” i “La Revancha Del Tango”, zatim tu je i sedaminčna ploča s dvije nanovo snimljene pjesme, osobni materijal u vidu fotografija popraćen DVD-om koji zaokružuje taj svijet Gotan Projecta. Taj svijet stane u jednu kutijicu. 
Ideja je bila prvenstveno pokazati tko smo ljudima koji nisu imali priliku vidjeti nas, a naša glazba uživo je potpuno drukčija od studijskih materijala. Usto, tu su uvijek i one pjesme koje ne nađu svoje mjesto na pločama.
To je kutijica namijenjena fanovima, a zatim ljudima koji nas još nisu otkrili.
Kad ljudi objave album najboljih pjesama najčešće time najavljuju povlačenje na neko vrijeme ili novi odlazak u studio. Koji je slučaj s vama?
Ovo je više samo zatvaranje jednog ciklusa – dvije ploče, dvije turneje i početak nečeg novog. Sad smo baš u procesu ulaska u nešto novo.
Možemo li očekivati nešto novo?
Ne tako brzo, ali kad budemo spremni čut će se, ali ne želimo ništa požurivati.
Kako se nanovo otkrivate i osvježavate s obzirom da se radi o jednom specifično žanru u kojem je, čini mi se, teško manevrirati u smislu inovacija?
Mislim da je trik u tome što se nismo ograničili na slušanje isključivo tanga kao vrste, već apsolutno svih glazbenih vrsta i žanrova, a naš je ukus krajnje eklektičan i tako se uvijek uspijevamo izraziti. Ali argentinski folklor je toliko bogat i zanimljiv, tako da stalno nešto novo otkrivaš.
Spomenuo si Argentinu i kako je vaš fokus baš na argentinskom tangu, no jesi li razmatrao kombinacije drugih varijacija tanga kao što je urugvajski ili finski tango?
O, pa mi koristimo i urugvajske varijante tanga. Montevideo je nepresušni izvor, ali najzanimljiviji nam je urugvajski candombe koji smo doista iskoristili na prvoj turneji.
Finski tango… (smijeh)… Vjeruj mi, to je jako posebna varijanta. Finci su nam objasnili kako je to jedna čudna kombinacija njemačke vojne glazbe i ruskog romantizma. Vjeruj, čudno je…
Htio bih te pitati o filmskoj glazbi koju povremeno skladate. Koliko se to razlikuje od glazbe namijenjene studijskim materijalima i koncertima? Što misliš o tom interdisciplinarnom pristupu?
Krasno je raditi na taj način i doista bih volio da ostanemo u tome i dalje. Zadnji projekt na kojem sam radio je dokumentarac o folkloru, ali namijenjena filmska glazba je opet nešto sasvim drukčije. Tu se izraziš na jednoj drugoj razini i iako je doista dugotrajan proces, doživljaj je odličan.
Vidiš li Gotan Project kao tročlani bend ili kao jedan veliki bend, uzmemo li u obzir ostale instrumentaliste, plesače i pjevače?
Mislim da se može to gledati s obje strane. Isprva smo počeli kao glazbeni projekt, a u međuvremenu je postao jedan bend s kojim smo se stopili nas trojica.
Ne smijemo zaboraviti i orkestralni element koji je zastupljen na koncertima, a krucijalan je dio i tada nas je već desetak na pozornici. Sve to zajedno je Gotan Project, iako nas trojica stvaramo, procesuiramo stvari, analiziramo ih i tada uključujemo ostatak benda s pozornice. Oni su dio svega, naša skupina.
Čemu samo trinaest koncerata na ovoj ‘Exclusive’ turneji?
Samo? (smijeh)… Htjeli smo u prosincu učiniti nešto kratko, ekskluzivno i tada smo odabrali 13 glavnih gradova različitih zemalja kako bi pružili posebne uvide u našu glazbu. Jednostavno rečeno – htjeli smo da to bude nešto posebno.
Zbilja sam u ime svih polaskan i zahvalan što ste onda uvrstili Zagreb na popis.
O, pa nije to ništa neobično. S obzirom na kvalitetu koncerata koje smo odradili u Splitu i Zagrebu, to je logično. Bili su to jako dobri koncerti koji definitivno ostaju u sjećanju.
Da?
Zadnji smo put bili na nekom otoku u Zagrebu (Jarun) i bilo je jako lijepo okružje. Prekrasan ambijent.
Rekao si da se ova turneja razlikuje od prethodnih. Možemo li proviriti u ono što pripremate?
Ne, ne. To je tajna i iznenađenje koje ne želim pokvariti. U svakome slučaju je drukčiji po tome što nema nimalo sličnosti s prijašnjim turnejama. Ciklička definicija, ali zbilja jest tako. S druge strane pak opet ujedinjava neke od elemenata s obje prethodne turneje koji će se ogledati u strastvenoj scenografiji te plesačima i plesačicama.
U kojoj vam se mjeri kao jednom specifičnom bendu razlikuje proces stvaranja glazbe u studiju i zatim njene reprodukcije na pozornici?
Na to gledamo kao na dva sasvim odvojena i drukčija iskustva i procesa. Studijsku glazbu je teško stvarati, osmisliti, komponirati i zatim aranžirati, odnosno producirati. Onda imaš drugi korak, a to je adaptirati ju za koncerte.
To sve nakon studijskog snimanja moraš opet u studiju odjedanput izvesti i snimiti nanovo da čuješ kako bi to uživo zvučalo jer tu nema ponavljanja i ispravaka. Sasvim su drukčije stvari.
Na pozornici naposljetku pokušavamo predstaviti nešto sasvim novo, uspostaviti interakciju s glazbenicima i publikom. Na pozornici nerijetko dobiješ inspiraciju za nešto novo i vidiš kako pjesma ‘diše’. Jednostavno neke pjesme nisu dobre uživo i toga moraš biti svjestan.
Zar te neke stvari na pozornici prilikom sviranja inspiriraju za neku novu skladbu?
Ne baš, iako je čudno. Možda dobiješ neke ideje oko promjene strukture pjesme, ali nisam nikad prilikom sviranja na pozornici dobio neku ideju. Više je to rezervirano za studijo. Dakle, u studiju nešto stvoriš i preneseš publici s pozornice, ali rijetko se kad događa da je slučaj obrnut.
