Chris Stein (Blondie): “Nismo išli s disco namjerom, jednostavno je tako ispalo”

Grupa Blondie nastupit će 25. kolovoza u Varaždinu u sklopu Špancirfesta. Uoči koncerta na pozornici Stari grad popričali smo sa suosnivačem i gitaristom, Chrisom Steineom.

Stein je 1974. skupa s pjevačicom i nekadašnjom partnericom Debbie Harry osnovao bend i supotpisao njihove velike hitove poput “Heart of Glass”, “Picture This”, “Dreaming” i “Island of Lost Souls”. Blondie su ubrzo po osnutku postali ključna figura new wave i punk scene; razišli su se 1982. i ponovno okupili 1997. godine, a u svibnju ove godine objavili su novi, dvostruki album “Blondie 4(0) Ever”.

Chris Stein nam je u razgovoru otkrio kakav je osjećaj pogledati 40 godina iza sebe, koliko je teško bilo imati frontgirl u vrijeme kada su glazbenom scenom dominirali muškarci, kako je Blondiemania utjecala na živote članova benda, zašto su se 1997. odlučili na povratak i još puno toga…Vaš novi album zove se “Blondie 4(0) Ever”. Na drugom disku naslovljenom kao “Greatest Hits: Deluxe Redux” iznova ste snimili jedanaest vaših najpoznatijih pjesama. Kako ste došli na tu ideju?
To nam je bila svojevrsna vježba, ali i prilika da i dalje zadržimo prava na ‘master’ snimke ako bi netko poželio koristiti pjesme u serijama, filmovima… Ujedno je bila dobra prigoda za napraviti njihov mali ‘update’.Četrdeset je godina iza vas, kakav je to osjećaj? Jeste li mislili tamo tijekom ’70-ih-’80-ih prošlog stoljeća da ćete u 21. stoljeću još uvijek objavljivati albume i nastupati?
Mislim da nitko od nas tada nije puno razmišljao o budućnosti. Svi smo živjeli samo za ono vrijeme i nismo vodili računa što će i kako biti jednog dana. Tada su vremena bila drugačija, drago nam je da smo bili dio tog vremena, a danas se sve nekako promijenilo.

Planirate li biti aktivni i za 10 godina tako da možete obilježiti pola stoljeća karijere?
Tko zna, možda, zašto ne? Razmislit ćemo o tome… (smijeh)U ono vrijeme na glazbenoj sceni dominirali su muškarci, a onda se pojavila Blondie s lijepom, talentiranom i cool pjevačicom koja je sama pisala i izvodila pjesme; cura je bila prava frontgirl, vođa benda u kojem su bili dečki. Je li to bilo opterećenje za Debbie ili za sam bend?
Da, bilo je dosta osporavanja i protivljenja, osobito u medijima jer i novinari su tada najčešće bili muškarci. Nije im bilo teško ‘stvoriti’ negativan publicitet. U početku im je bend koji ima frontgirl prilično smetao, ali su se s vremenom naviknuli. Danas bi to bilo posve drugačije; iz današnje perspektive mislim da bi tad omjer ‘za’ i ‘protiv’ bio 50:50.Blondie je ‘isplivao’ na scenu krajem ’70-ih iz njujurškog punk miljea okupljenog oko legendarnog kluba CBGB. Bili su ondje Television, Talking Heads, Patti Smith, The Ramones i mnogi drugi, ali vi ste nekako taj punk senzibilitet približili mainstreamu i to u vrijeme kada je disco glazba bila na vrhuncu. Kako vam je to uspjelo?
Ne znam, da budem najiskreniji, zaista ne znam… Disco je također bio glazba koja je radila klasne podjele, češće je uz njega plesao radni narod, a i mišljenja su oko njega u ono vrijeme bila podijeljena. Film “Groznica subotnje večeri” jako lijepo opisuje kako se disco doživljavao, uvijek je bio svojevrsna glazba ulice. Osobno volim disco, za mene je on dio R&B žanra tako da mu se nisam opirao. Ali kad smo počeli raditi pjesme, nismo išli s disco namjerom, jednostavno su tako ispale.

Biste li Blondie smjestili u neki žanr ili rekli da je crossover?
Rekao bih da je crossover, imali smo puno tih elemenata. I danas volimo spajati različite žanrove, uvijek smo to radili za razliku od nekih bendova koji su se strogo držali zacrtanih pravila svoga žanra poput The Ramonesa. Mi smo voljeli kombinirati stvari.

Kada ste objavili album “Parallel Lines”, jeste li znali da ste napravili nešto veliko?
Suradnja s Chapmanom (Mike Chapman, producent albuma) bila je odlična i uzbudljiva, on je sjajan suradnik i bend je odveo u jednom novom smjeru. Mislim da nam je već tada bilo posve jasno da će ono što radimo biti nešto doista posebno.

Bili ste jedan on najpopularnijih bendova na svijetu. Kako je Blondiemania utjecala na važe živote?
Uf, svi smo završili posve sjebani, na drogama i tim sranjima, možda se sve odvijalo malo prebrzo… Bilo je jako teško. Kada ste u takvoj poziciji, odjednom se oko vas nađe jako puno ljudi koji samo žele zaraditi na vama. Možda je danas drugačije, ali u ono vrijeme cijeli pop biznis bio je tek u začetku. Kažem, možda je danas drugačije, ne znam…

Krajem 1982. uzeli ste petnaestogodišnju pauzu i 1997. vratili se hitom “Maria”. Bio je prvi na ljestvici u Velikoj Britaniji, točno dvadeset godina nakon “Heart of Glass” vašeg prvog britanskog broja jedan. Mislim da to dotad nije uspjelo nikome prije. Kako to da ste se odlučili na povratak?
Činilo nam se kao pravo vrijeme za povratak. Kad smo prestali s radom pojavili su se neki izvođači poput Madonne, a tijekom idućih godina sve je više i više ljudi u svojim razgovorima spominjalo Blondie, pa nam se učinilo da je pravi trenutak za povratak upravo stigao.

Je li solo karijera Debbie Harry nakon razlaza s bendom pripomogla da javnost ne zaboravi na Blondie?
Vjerojatno da, iako nije to bilo baš isto, svi su znali ime Blondie… Svi smo mi bili glazbeno aktivni sve to vrijeme.

Vi i Debbie imate jednu po mnogočemu izuzetno osobitu povezanost. Je li vam danas lakše surađivati?
Ona je jedna divna osoba, a mi imamo tu neku telepatsku povezanost i uvijek smo surađivali s lakoćom.

Kako se osjećate kada nekome na spomen pop kulture u New Yorku jedan od prvih pojmova koji im padne na pamet bude Blondie?
Nisam zapravo nikada o tome razmišljao, ali lijepo je kad vas povezuju na takav način ili kad naša glazba zasvira u nekim filmovima koji odražavaju ono vrijeme i kulturu, odnosno ondašnji stil života u New Yorku.

Možda jednog dana dobijete neku ulicu ili trg u New Yorku?
Možda. (smijeh)

Kako gledate na današnju rock scenu? Jeste li vi još uvijek punk?
I da i ne. Kod punka nije bilo riječi samo o glazbi, već i o životnom stilu, nešto kao Do-It-Yourself filozofija. Sviđa mi se suvremeni pop, volim i elektronsku glazbu.

Tko vam je zapeo za uho?
Sviđa mi se Die Antwoord, ali i Beirut. Vidim da i oni nastupaju po Europi kad i mi, ali sumnjam da ću ih stići pogledati. I Skrillex mi je isto dobar.

Ima li nešto što vam se ne sviđa u današnjoj glazbi?
Ne mogu reći da postoji nešto što mi se ne sviđa. Ako mi se nešto ne sviđa onda to ni ne slušam.

Što mislite o Lady GaGi, Rihanni, Shakiri, Beyonce?
Ok su, sviđaju mi se Rihannine stare stvari, a GaGa bi trebala početi raditi na novim pjesmama, stalno joj je sad turneja na pameti. Nemam pojma što se s njom događa, djeluje kao da zna što radi, ali ima već par godina kako nije napravila neki bombastični hit.

Uživate li još uvijek na pozornici i na nastupima?
Da, da, super mi je svirati na festivalima kada se okupi velik broj ljudi i kad se dobije ta tribalna dimenzija svega. Bude jako uzbudljivo.