Chris Corner (IAMX): “Moja umjetnost je moj život”

2240

Iza imena IAMX krije se britanski autor Chris Corner, bivši frontmen izuzetno uspješnog trip-hop benda Sneaker Pimps, nakon čijeg je raspada 2004. godine pokrenuo svoj solo projekt i u međuvremenu postao respektabilno ime (i) na alternativnoj electro-rock sceni.

Široj publici najviše poznat po hitu ”Spit It Out” i suradnji sa sunarodnjakinjom Imogen Heap, Corner je prije dvije godine gotovo odustao od glazbe zbog zdravstvenih problema – teške depresije i kronične nesanice – no uspješno se izliječio i vratio izvrsnim albumom ”Metanoia’‘, inspiriranim upravo borbom s problemima, o čemu redovito piše i na svom blogu.

Početkom rujna ove godine izdao je i EP ”Everything is Burning” po kojem je i nazvana trenutna europska turneja, koja ga u petak 4. studenog u organizaciji Žednog uha dovodi i u Močvaru. Chrisa Cornera upoznala sam kada su Sneaker Pimps svirali kao predgrupa na zagrebačkom koncertu Placeba 2001. godine. Nekoliko nas otišlo je dan kasnije i u Ljubljanu, na njihov solo nastup u klubu K4, što mi je i dan-danas jedan od najboljih koncerata koje sam gledala. U jeku najveće popularnosti trip-hopa Sneaker Pimps su izdali izvrstan album ”Splinter”, da bi se razišli nakon trećeg albuma ”Bloodsport” – Liam Howe počeo se baviti produkcijom, a Corner, koji se tada tek počeo razvijati kao umjetnik, krenuo je dalje pod novim imenom. Ono što je trebala postati okosnica četvrtog albuma Sneaker Pimpsa, postao je prvi album IAMX-a ”Kiss + Swallow”. Na svom Twitter profilu dao si naslutiti da ima šanse za ponovo okupljanje Sneaker Pimpsa?
Našim drugim albumom počinili smo zapravo komercijalno samoubojstvo i na kraju sam došao do spoznaje da želim više eksperimentirati i biti kreativno slobodan. IAMX je bio veliki izazov jer sam počinjao od nule, prije sam imao menadžera, a zatim sam sâm bookirao svoje nastupe, ponekad samo i za desetak ljudi. Liam i ja ove smo godine počeli raditi na novim pjesmama Sneaker Pimpsa i dobro nam ide. To je spor proces, budući da obojica imamo naše središnje projekte i malo nam je teško nalaziti se jer ja živim u Los Angelesu, a on u Londonu, no pričamo o povratku već dvije godine i mislim da će se to dogoditi sljedeće godine.

Sneaker Pimps su bili jedan od najpopularnijih bendova trip-hop žanra, kako si se ti na kraju našao u elektronskim vodama?
Kada surađuješ s nekim, to nikada nije potpuno tvoj zvuk, a ja imam specifičan ukus. Ono što me privuklo elektronskoj muzici – osim činjenice da je zaista volim – jest to što sam tehnološki vrlo osviještena osoba, gotovo pa geek – volim emocionalno pisanje, ali volim i strojeve i kombinacija toga je zapravo IAMX. Ono čemu bih se još više volio posvetiti u budućnosti je akustična muzika i mislim da će moj sljedeći album ići u tom smjeru.

Muziku podržava

Nazvao si jednom IAMX svojom ‘javnom terapijom’. Možeš li to malo pojasniti?
Iz umjetnikova kuta gledanja, umjetnost je zapravo način da budeš voljen i prihvaćen. Ako nešto napišeš, puno ljudi se poveže s tom muzikom, povežu se s porukom koju želiš poslati i vole te zbog toga. To je vrlo zahvalno i na neki način to je terapija jer se intimno izlažeš svijetu. Ali ne čine to svi umjetnici – neki odvajaju život od umjetnosti, što ja nikada nisam shvatio jer moja umjetnost je moj život. To je način na koji funkcionira moja osobnost. Za mene je ponekad previše emocionalno doživjeti čak i moju vlastitu muziku.

Po čemu se ”Metanoia” razlikuje od ostalih tvojih albuma?
Taj album napravio sam poslije razdoblja duge bolesti. Nekoliko godina sam imao vrlo mračno razdoblje u kojem sam se borio sa svojim demonima i na kraju sam shvatio da želim pisati o tom iskustvu. U tom najgorem razdoblju nisam izlazio, nisam se spajao na Internet, čak nisam viđao ni prijatelje, bilo je to doba potpune izolacije. Kada sam se počeo oporavljati, odlučio sam da želim govoriti o tome i počeo sam pisati na blogu o svojim iskustvima. Prije toga sam potpuno prestao baviti se muzikom, jer me to iscrpljivalo psihološki i emocionalno i nisam se mogao nositi više s time.

Na svom blogu vrlo si iskreno opisao svoju borbu s depresijom i kroničnom nesanicom, čak i dio kada si se doslovce krio od svijeta u šupi u stražnjem dvorištu kuće svojih roditelja u Engleskoj. Kako se sada osjećaš?
Učinio sam velike korake ka potpunom ozdravljenju, imam mnogo psiholoških alata koji me stabiliziraju, kao i lijekove, a redovito odlazim i na terapiju. Sada se osjećam dobro, nemam više osjećaj da me depresija kontrolira i to je olakšanje. Moraš naporno raditi kako bi to pobijedio i ako si odlučan i dovoljno strastven možeš uspjeti. Važno je i da sam stalno i aktivan – kada sam bio jako bolestan trčao sam i plivao dvaput na dan, opsesivno sam vježbao, činio sam sve što mogu kako bih se izmorio i na kraju dobio dobar osjećaj dopamina u mozgu. Sada na turneji zapravo vježbam na stageu, jer kao što si možda imala prilike vidjeti, naši koncerti vrlo su energični. Inače, i mnogi komičari su depresivni, što je jako zanimljivo jer ih ljudi ne percipiraju takvima. Nakon svega mislim da je to bio važan element mog odrastanja i da me to učinilo jačom osobom i na tome sam zahvalan, jer na kraju na sve gledam pozitivno.

Možeš li nam predstaviti svoj live bend?
Moja najstarija suradnica je Janine Gezang na klavijaturama, basu i vokalu, koja je u bendu od 2006. Na bubnjevima je Amerikanac Jon Siren, inače odličan rock bubnjar, a za klavijature i back vokale zadužena je Sami Doll, također Amerikanka.

Kada sam vas prvi put gledala, osim što ste bili kostimirani, na stageu ste imali i mnoštvo rekvizita, poput suncobrana i drvenog konjića za ljuljanje. Kakve vizualne efekte možemo očekivati u Zagrebu?
(smijeh) Drveni konjić zapravo je bio plastični konjić i umro je negdje putem, nažalost. Danas je naš nastup puno teatralniji, nemamo više toliko objekata na stageu, već se fokusiramo na performans. Naravno, svjetlosni efekti i dalje su tu.

Živio si u Berlinu sedam godina, jesi li naučio njemački?
Jesam. Iako je Berlin međunarodni grad i svi govore engleski, to je samo izgovor da budeš lijen, a Britanci i Amerikanci prilično su lijeni po pitanju stranih jezika, no ja mogu reći da dobro govorim njemački.

Nakon sedam godina preselio si se u Ameriku. Kako se boravak u Los Angelesu odražava na tvoju muziku?
Pa zapravo nije se puno toga promijenilo, osim što na taj način upoznajem nove ljude i novu kulturu. Promjena je ta da se ja osjećam bolje, imam malu kolibu u pustinji gdje puno pišem, tamo imam svoj mir i to je inspirirajuće. Naravno, i klima je drugačija, puno konstantnija nego prevrtljivo berlinsko vrijeme, i ima mnogo više sunca.

Na ovoj turneji imate u ponudi i tzv. meet and greet pakete ulaznica za fanove, koji vas onda prije koncerta mogu posjetiti u backstageu. Prakticirate li to već duže vrijeme ili je to nešto novo?
Meet and greet uvedemo tu i tamo, ovisi koliko imamo vremena i energije, ali kada je ugodna turneja, kao što je ova, onda i to imamo u ponudi, kako bismo imali priliku upoznati zanimljive ljude i socijalizirati se, jer ja baš ne izlazim puno, pogotovo ne na turneji.

Trenutno ste u Švicarskoj, a između nastupa u Luzernu i Zagreba imate jedan slobodan dan. Hoćete li možda ranije doći u Zagreb?
Taj slobodan dan koristimo za putovanje, jer idemo busom i to je prilično velik komad puta. Ali, imaš li što za preporučiti u Zagrebu?

Zagreb je prilično siv i hladan u ovo doba godine, jedino što mi pada na pamet je Muzej prekinutih veza. To je mjesto gdje ljudi donose stvari koje ih podsjećaju na bivše veze i mnoge su popraćene osobnim pričama, a postav se stalno mijenja. Ili bi mogao prije Zagreba svratiti u Beč na koncert Johna Carpentera, čula sam da si njegov veliki fan?
Muzej zvuči zanimljivo. A Johna jako volim, on je ekscentrik i control freak, malo me podsjeća na mene. Što se filmova tiče, imao je svoje bolje i lošije faze, ali jako volim njegov rad, pogotovo onaj iz kasnih ’70-ih i ranih ’80-ih, kada je sam radio elektronsku muziku za svoje filmove.

I za kraj, što zapravo znači IAMX? Imam osjećaj da nisu u pitanju samo slova?
To je referenca na prvi album uopće koji sam napravio, prvi album Sneaker Pimpsa ”Becoming X”. Ono što volim kod slova X jest da je to matematička varijabla, koja se može mijenjati – zapravo sam to ja, koji se mijenjam cijelo vrijeme.

0 Shares
Muziku podržava