Pjevaju na ruskom, sviraju punk-rock kazačok, naslov jedine ljubavne pjesme im je “Kobila” i odlični su kuhari! Ta, tko ih ne bi poželio za intervju?
Pred naš mikrofon sjeli su Sale, Nino i Daba, troje od petero članova benda Cherkezi United, te smo porazgovarali o novom albumu koji pripremaju, utjecaju ruskih crtića, lingvistici, hobijima, kao i o skorašnjem nastupu u KSET-u, zajedno s vinkovačkom Septicom.
Odmah za početak da kažem kako mi se najviše mi se sviđa vaša pjesma ”Klyacha”, što to znači i o čemu je tekst?
Sale: To znači ‘kobila’, a tu pjesmu smo pjevali kad smo bili klinci, još prije škole.
Daba: Nisam siguran, ali mislim da je ovo jedina naša pjesma ljubavne tematike. Znaš ono kako žene znaju reći za muškarca: kakav je takav je, ali je moj. E pa upravo takva je i ova pjesma. Želimo reći da nije važno ono što je izvana, nego iznutra.
Izdali ste jedan album za Zdenka Franjića i Slušaj najglasnije (“Kuda poshol”), to je sada zapravo već ‘stari’ album i već radite na novom albumu. Ovih dana snimate i prvi videospot?
Nino: Tako je, snimamo spot za pjesmu “Chunga Changa” i on je trenutno u fazi montaže. Što se novog albuma tiče, krajem godine bismo definitivno ušli u studio, postoji nekoliko varijanta za studio za koje se moramo odlučiti i trenutno još premišljamo. Ali želio bih naglasiti da radimo na novim pjesmama.
Ovom prilikom bismo se željeli zahvaliti Nikši iz studija Kramasonik koji nam je snimao taj prvi album na strpljenju, na hrpi savjeta i na pomoći, a također i Svenu Pavloviću, našem prvom basistu.
Hoće li i nove pjesme biti na ruskom i hoće li također biti inspirirane ruskim crtićima?
Sale: Najvjerojatnije neće, nego će biti na hrvatskom. Jednostavno, događalo se na koncertima da publika otvara usta, ali ne mogu pjevati kad ne znaju što je. Nitko neće učiti ruski zbog toga, pa je bolje da mi promijenimo jezik. Onima koji znaju ruski ili koji nešto razumiju je to super, no svi ostali – kojih je 99,9 posto – bi radije pjesme na hrvatskom. Drugi razlog je taj što se pomalo osjećamo kao autsajderi kad pjevamo na ruskom.
Ne misliš li da je baš to posebnost vas kao benda?
Sale: Pa mislim da će taj ruski štimung i dalje dolaziti do izražaja.
Kako to da ste uopće došli na ideju obrađivati ruske melodije? Je li to zbog tvog porijekla? Moramo spomenuti čitateljima da si ti zapravo Ukrajinac iz Kijeva.
Sale: Pa da nije bilo mog porijekla bilo bi definitivno puno teže doći do toga svega. Ne mislim samo otpjevati to na ruskom, već i na materijal, budući da su stvari koje obrađujemo većinom melodije iz starih sovjetskih crtića. Kada su dečki čuli kako to zvuči, bili su oduševljeni. Prvotna ideja bila je da mi pjesme koje su namijenjene djeci vrtićke i predškolske dobi ‘rasturimo’ na punk način i ‘uništimo’ ih koliko god možemo. Te melodije su sjajne, a većina ih je izašla s ruske televizije, svima koji su završili neki ruski konzervatorij kažu da naprave melodije od šest nota za djecu, a mi smo to uzeli i obradili na svoj način.
Daba: Kada sam ja došao u bend, prije nekih godinu dana, dogodio se jedan odmak, malo smo više artikulirali stvari, da ne izvršimo potpunu destrukciju pjesama, već da naglasimo ljepotu melodije koju te pjesme imaju, tako da nam je, uvjetno rečeno, zvuk malo omekšao, no nismo izgubili na žestini. I u tom smjeru ide i drugi album.
Sale: Da, prvotna ideja je bila ”idemo sad sve to rasturiti i demolirati na punk način”, no sad smo ipak odlučili da ćemo to sve raditi malo drugačije. Bit će punka i svega, bit će dosta veselo i žestoko i dalje.
Bi li se neko dijete koje razumije ruski prepalo vaših pjesama u punk obradi?
Sale: Pa nekih stvari možda i da, nekih dijelova stvari, ali znamo po frendicama koje imaju djecu da im je super naša stvar “Chunga Changa” (smijeh).
Sale, tvoja životna priča jako je zanimljiva. Reci nam malo o tome kako si se našao u Hrvatskoj, koliko si dugo ovdje? Kako si tako dobro naučio jezik? (Sale ima totalni slavonski naglasak, op.a.)
Sale: Ja sam u Hrvatsku često dolazio, još prije rata, jer mi je otac bio dosta vezan uz ova područja, diplomirao je u Beogradu, u tadašnjoj Jugoslaviji, i onda je bio ovdje na specijalizaciji. On predaje ukrajinistiku na Filozofskom fakultetu, tako da sam boravio s njim po nekoliko mjeseci u Zagrebu, a onda sam došao upisati se ovdje na fakultet. Mama, sestra i pas su mi sada u Moskvi, a tata i ja smo u Zagrebu.
A koliko ti je trebalo da naučiš jezik?
Sale: Pa prvih pola godine sam uglavnom šutio. Naučio sam jezik u Ribnjaku, današnjem Purgeraju, tamo smo često sjedili na kavama, prvo sam samo šutio i slušao, a onda sam progovorio. A i u školi i na fakultetu sam dosta naučio.
Imaš li kontakta s današnjom ruskom ili ukrajinskom punk scenom?
Sale: Samo onoliko koliko mi prijatelji pošalju, s ovom današnjom baš i ne, budući da sada nema ni tog klasičnog rocka koji smo slušali.
Bi li mogao izdvojiti neki zanimljiv ruski bend, a da je recentan?
Sale: Steklovata na primjer (u prijevodu: Staklena vuna, op.a.), a prije, za vrijeme SSSR-a, slušao sam DDT, Kino, Graždanskaya Oborona, Vopli Vodoplyasova…
Znači govoriš jednako dobro i ukrajinski i ruski?
Sale: Pa da, to je u biti dijalekt, manja je razlika između ukrajinskog i ruskog nego između hrvatskog i slovenskog na primjer, više nešto poput hrvatskog i srpskog. A ruski mi je zapravo kao materinji, budući da smo mi ukrajinski učili u školi.
Daba: Velika ekskluziva novog albuma je da neće biti više samo dječje pjesme zastupljene, već i neke tradicionalne ruske pjesme, zatim pjesme iz Drugog svjetskog rata, da ne kažem partizanske…
Sale: …isto tako nećemo toliko lutati po stilovima kao na prvom albumu.
Koji će onda stil prevladavati na novom albumu, kako ćete ga usmjeriti?
Sale: Pa neće biti ovih nekih laganih rock stvari koje se ne uklapaju u cijelu priču… uglavnom, bit će punka!
Nino: Mi smo naš stil nazvali punk-rock kazačok, mislim da je to najbolji opis naše glazbe za koju bismo samo htjeli da bude energična. Ja zapravo nisam nikada slušao ska glazbu, više sam bio u garage i rock vodama, ali svidjela mi se ideja cijelog benda, sviđaju mi se ljudi iz benda, a bend je prvenstveno nastao zbog druženja. Tako da mislim da svako od nas u bendu ima neke svoje glazbene ‘heroje’ – Bruno na primjer voli stoner.
Sale: Konkretno što se tiče ska, ima puno tih nekih ruskih ritmova kojima je ska vrlo sličan, pa mi neke stvari samo ‘prebacujemo’ na ska.
Primjećujem da zapravo nemate nijedan klasičan ska instrument.
Nino: Nemamo, a niti ne želimo, barem ja osobno ne, ne bih htio da budemo strogo ska bend. Netko je rekao da bismo mi trebali zvučati kao Gogol Bordello, meni je to glupo, oni imaju svoju priču, mi imamo svoju.
U četvrtak 3. ožujka svirate u KSET-u zajedno sa Septicom, možete li najaviti taj koncert?
Nino: S Matakovićem, Zoljom i ekipom nam je uvijek gušt svirati i družiti se. Zadnji put kad su svirali u Zagrebu nisu imali te kostime koje danas furaju tako da će to biti totalni spektakl za gledati. A i mi smo, budući da smo zadnju svirku u Zagrebu imali u Spunku u 12. mjesecu, željni zasvirati pred domaćom publikom. Uglavnom ćemo svirati nove stvari, pa ljudi mogu vidjeti u kojem smjeru idemo…
Daba: Također, u KSET-u ćemo snimati live dio našeg spota.
Najavljena su i dva gostovanja u Sloveniji (Cerkno i u međuvremenu odsvirana Murska Sobota, op.a.), pa me zanima kako ste prihvaćeni van Zagreba, recimo u Sloveniji, s obzirom na specifičnost jezika?
Daba: Otkad smo u novoj postavi ovo gledamo kao nekakav prvi krug obilaska Slovenije. Ljudi, očekivano, ne znaju riječi pjesama, ali sa zanimanjem gledaju i uglavnom su poprilično pozitivne reakcije. Nema mjesta gdje smo svirali, a da nas nisu ponovo pozvali. Sada smo malo smanjili koncertne aktivnosti jer ćemo više raditi nove stvari, ne bismo li krajem godine krenuli u studio. Jako je lijepo svirati, ali sada nam je ključno da krenemo na novi album, jer današnji zvuk naravno da ima veze s prvim albumom, ali je prilično drugačiji i ove nove pjesme, kojih sad ima možda već 60 posto, su stilski isto drugačije, čisto da se malo promijeni repertoar na svirkama.
Sale: Inače, novi gitarist nas je strašno dobro potrefio, moramo ga pohvaliti, čovjek rastura gitaru, a osim toga malo drugačije od svih nas misli, tako da smo se okrenuli nekom drugom smjeru i to nam je svima strašno drago. A sad se još primio i harmonike, vrsni je glazbenik, najbolji od svih nas…
Daba: Ja sam nekad svirao harmoniku, sad nisam jako dugo svirao, ali moram se malo ‘povratiti’ jer bih htio da to zvuči kako treba. Na albumu će biti snimljeno ono što ću moći uživo izvesti. Svirao sam i trubu davno, pa ako bude potrebno, odsvirat ću i trubu.
A jeste li dobili ponude za neke svirke u Rusiji?
Sale: Za sada još ne, jer je za to potrebno dosta novaca. Dakle, trebalo bi biti ili sponzorirano, ili u sklopu nekog festivala. Ali ja mislim da će biti, nešto smo se već oko toga i dogovarali. Zato smo zapravo i snimili prvi album, da kada dogovaramo koncerte da ljudi mogu čuti kako zvučimo i otada je zapravo sve i krenulo, imamo puno više ponuda za svirke nego prije.
Nino, ti si svirao dugi niz godina u Babiesima, možeš li reći koja je razlika između sviranja u Babiesima i sviranja u Cherkezima?
Pa teško je reći, teško je usporediti. Babiesi su bili jedna priča, ovo je skroz jedna druga priča. Pozdravljam Gorana i Mislava, gdje god bili.
Dobra stvar je što ste se sva trojica nastavili i dalje baviti glazbom, zar ne?
Nino: E, to je super stvar! To možda i pokazuje da je taj bend dao svoje i da smo mi svaki krenuli u svom pravcu. To je bio prirodan put, mi smo u tom trenutku htjeli nešto sa strane raditi…
Je li vam svirka s nekim bendom ostala u posebnom sjećanju?
Sale (pokazuje La Plebe majicu koju ima na sebi): Pa evo, La Plebe su nam super bili, zaružili smo jednom zajedno u hotelu na terasi do 10 ujutro. Svaki put kad oni dođu ovdje poklone nam majice, mi njima nešto poklonimo, Nino im je donio rakiju…
Daba: …a ja sam dobio meksički umak za roštilj!
Sale: Kada smo već kod poklona, ima jedan momak iz Celja, Miha, koji nam je poslao pismo na engleskom “Hi, I’m your fan”…uglavnom, za nekoliko pjesama složio je ‘spot’, odnosno umetnuo crtiće i postavio to na YouTube, jako simpatično.
Što mislite o društvenim mrežama poput YouTubea? Pridonose li one popularizaciji glazbe? Je li to dobar način promoviranja bendova?
Nino: Ja mislim da je to prednost, ali kao i u većini stvari ako je previše ne možeš prepoznati što je dobro, a što nije, ne može se razlučiti kvaliteta od kvantitete.
Sale: Da nema YouTubea i MySpacea i svih tih društvenih mreža za hrpu bendova se ne bi niti znalo. A ako netko stavi dobre snimke s nekog koncerta na YouTube, to je uvijek gušt za pogledati.
Čula sam da svi volite kuhati. Tko je najbolji kuhar u bendu?
Svi: A tko nije?! (smijeh)
Daba: Bendovi inače mijenjaju žene, drogu… a mi mijenjamo recepte (smijeh).
Nino: Moramo se pohvaliti i da već tri godine kuhamo za bendove na Dirty Old Festivalu i dobro se zabavljamo. Bendovski specijaliteti su nam boršč i čobanac, pozvat ćemo te jednom da probaš! (smijeh)
