Delain je nizozemski symphonic metal/rock bend kojeg je 2002. osnovao Martijn Westerholt, originalni klavijaturist Within Temptationa, odakle je zbog Pfeifferove bolesti morao otići godinu dana ranije.
Korijeni imena benda su u Kingdom of Delain iz novele Stephena Kinga, “The Eyes of The Dragon”. S obzirom da je s tom bolešću nije mogao svirati, pa prvotno u planu nisu bili koncerti, Martijn je u miru komponirao pjesme koje je slao na razne adrese i s demo EP-em “Amenity” (2002.) naišao na pozitivne odjeke. 
Tako je taj projekt polako postajao ‘pravi’ bend, a stvari dolaze na svoje mjesto 2005. godine, kada umjesto pjevačice Anne Invernizzi stiže Charlotte Wessels. Godinu kasnije izlazi debitantski album “Lucidity“, kojeg su Martijn i Charlotte snimili sa session i gostujućim glazbenicima, među kojima su bili Marko Hietala iz Nightwisha, Ad Sluijter iz Epice, Sharon del Adel iz Eithin Temptation i još neki. U međuvremenu, zdravstveno stanje Martijna se popravlja, bendu se priključuje nekoliko glazbenika za potrebe koncerata i Delain počinje nastupati i uživo.
Pjesme “Frozen”, “See Me In Shadow”, a posebno “The Gathering”, pa i “Pristine”, postale su popularne među publikom i izvrsna odskočna daska za idući album. “April Rain” izlazi u proljeće 2009., a uz naslovnu, dojmljivije pjesme su “Stay Forever”, “On The Other Side” i “Lost”. To su vremena u kojima Delain biva popularniji, svira po sve većim i značajnijim festivalima u Europi, pa i izvan nje. “We Are The Others“, treći album iz sredine 2012., svojevrsna je kruna dotadašnjeg dijela karijere, a uz pomoć naslovne, te kompozicija “Mother Machine”, “Electricity” ili “Get The Devil On Me”, kao i kompletne mu glazbene koncepcije, u nekim je medijima proglašen njihovim najboljim izdanjem.
Nizozemske djevojke su i lijepe i divno pjevaju? Ima li nešto posebno u zraku ili u zemlji, neka posebna atmosfera u vašoj zemlji?
Nešto u vodi? (smijeh). A ne znam. Imamo mnogo fanova iz Nizozemske koji dolaze na naše, a i na koncerte ostalih bendova u kojima pjevaju djevojke, to je točno. Nisam sigurna s čim je to povezano, no iskreno, mislim da kada se nađe nekoliko bendova koji ‘iskaču’ iz te prašume i postanu uspješni, da to inspirira i druge glazbenike koji se žele baviti glazbom sličnog stila. Zato mislim da u bilo kojem gradu ili državi gdje ima nekoliko sličnih bendova, oni se međusobno stimuliraju. U Nizozemskoj radimo ovo doista dugo vremena, i dok sam odrastala, kada sam imala 13 godina, išla sam na nastupe Within Temptationa, Autumna i After Forevera, tako da mislim da je važno i to u kakvoj atmosferi odrastaš.
Najdraži bend iz Nizozemske…
U biti, većina meni najdražih bendova nije iz Nizozemske, ali ako moram odabrati najdraži nizozemski bend, to je relativno novi bend, ali stvarno mi se sviđa, The Charm The Fury, oni su nešto kao metal core. Zatim, naravno, volim Within Temptation iz razloga što se korijeni našeg, temelje upravo na tom bendu. Možda je to vrlo očiti izbor, ali i Within Temptation spada u tu skupinu.
Mlada si započela karijeru. Čitao sam da si u počecima pjevala i jazz…
A, u biti, to baš i nije bio jazz. U staromodnim školama pjevanja, kao i ona u koju sam ja išla, glazba se dijelila u dvije kategorije – jedna kategorija je klasična glazba, a drugu su kategoriju nazvali jazz. Da budem iskrena, jazz u njihovim očima bila je sva ona glazba koja nije klasična. Svejedno je pjevaš li rock, blues ili metal, oni bi sve nazvali jazzom (smijeh), jer nije bila klasična glazba. Tako da to nije baš točan izraz, te iako sam pjevala nekoliko jazz pjesama, nisam nikada htjela biti jazz pjevačica.
Pridružila si se Delainu kada si imala 17 godina?
Da, mislim 16 ili 17 godina.
Reci mi, ima li nečeg novog u bendu, osim turneje. Možda već radite na novim pjesmama?
Da, radimo. U stvari, mi na novim pjesmama radimo već neko vrijeme, počeli smo pisati tekstove i imamo mnogo ideja. Za sada nije puno tih ideja pretočeno u kompletne pjesme, ali smo trenutno u tom procesu.
“The Human Contradiction” je prvi album koji ste snimili za Napalm Records. Suradnja se nastavlja i na budućem albumu?
Da, prvi studijski album, jer smo imali i “Interlude”, ali on je bio kompilacija, tako da da, “The Human Contradiction” je prvi album za Napalm Records i nastavljamo suradnju.
Je li Octavia E. Butler tvoja omiljena književnica s obzirom da su tekstovi za novi album inspirirani njezinim romanom?
Ona je brzo postala jedna od mojih najdražih spisateljica. Da budem iskrena, pročitala sam njezinu knjigu “Lillith’s Brood” koja me inspirirala za “The Human Contradiction” albuma. To je bila prva njezina knjiga koju sam pročitala, tako da je imala jako veliki, direktan utjecaj na album. Ipak, za sve svoje najdraže pisce bi mogla reći da sam pročitala sve njihove knjige, ali to nije slučaj s njom. Nakon što sam pročitala njenu prvu knjigu zaista sam počela čitati sve njene knjige, ali ta jedna knjiga i jedna linija teksta ostavila je jak dojam na mene.
Osim čitanja knjige, imaš li još neki poseban hobi ili si uglavnom zaokupljena glazbom?
Pa u stvari, glazba je isto hobi, ali ovisi o tome trebaš li napisati album ili se baviš glazbom zbog relaksacije. To su dvije različite stvari. Moji hobiji u slobodno vrijeme ponovno su pisanje glazbe i pjesama, ali kad znam da nitko ne mora čuti ili vidjeti ono što sam napravila, onda je to malo opuštenija verzija zabave. Kada moraš napisati pjesmu, znaš da će se kad tad naći na albumu, a ako posao nije dobro izveden situacija zna biti jako stresna. A kad pišeš za sebe, nitko to nikad ne mora čuti i ako se meni sviđa ono što sam napravila, to mi je ok.
Ima li neka posebna pjesma koju voliš pjevati na koncertima?
Doista jako volim “Electricity”, “Not Enough”, “We Are The Others”… u biti, volim većinu pjesama, ove koje sam navela su prve kojih sam se sjetila.
Svirate i po festivalima. Koji su ti draži, veliki ili oni nešto manji?
Volim velike festivale. Lowlands Festival u Nizozemskoj je bio moj omiljeni. Na njemu sam nazočila kao posjetitelj, dok se još nisam priključila Delainu. Pošto sam bila jako mlada kada sam došla u Delain, nisam išla na tako puno festivala, ali na Lowlands festival sam išla godinama i doista ga volim.
Tamo je najbolja publika, atmosfera?
Ne, u stvari ne, jer je Lowlands doista mainstream festival, dosta ljudi ide tamo samo da se napiju, a glazbeni program zadnjih godina i nije bio baš dobar (smijeh). Jednostavno, nešto je u tom mjestu zbog čega osjećam veliku nostalgiju, tako da je to više radi osjećaja koji mi pruža. Naravno, nekoliko bendova koje sam vidjela tamo bili su fantastični.
Planovi za budućnost, osim novog albuma?
Još ne znam točno. Mnogo stvari se mora dogoditi u vezi novog albuma, ali nadam se da ćemo imati neko slobodno vrijeme, negdje, ali ne znam još točno što ćemo napraviti. Obično prvo sagledavam stvari koje trebam napraviti, pa onda radim planove za dalje.
