Osam godina je prošlo od sudjelovanja Carle Belovari u showu ‘Hrvatska traži zvijezdu”. Iza ove mlade hrvatske pjevačice dosta je singlova, međutim album prvijenac “Soul na ranu” tek je nedavno izdan. Iz samog imena albuma možda je jasno u kojem glazbenom smjeru Carla putuje, ali puno je još toga ostalo neotkriveno.

Plod je to višegodišnjeg truda i ustrajanja na domaćoj sceni, a Carla nam je jasno dala do znanja kako je ovaj album nastao sasvim prirodno i ‘iz srca’.

Nakon sudjelovanja u showu ‘Hrvatska traži zvijezdu’, u razdoblju od sedam godina pripremala si album prvijenac. Zašto toliko vremena i kakve su ti se prepreke nametnule da možda ranije nisi izbacila album?

Muziku podržava

Imala sam neke životne situacije koje su usporile cijeli proces, a i u jednom trenutku se postavilo pitanje hoću li ikad izbaciti album. Retrospektivno gledano mogu i reći da sam previše slušala druge, a premalo sebe. No tome je došao kraj i et voila, moj album je vani. Bolje ikad nego nikad. 🙂

Što ti je bila glavna misao vodilja za vrijeme rada na njemu i što tebi osobno predstavlja tvoj debi uradak?

Nikada nisam “namjerno” radila pjesme. Sve je došlo iz srca i sasvim prirodno. Moja je misija dodirnuti srca slušatelja i probuditi pozitivne emocije, nadu, radost, slobodu, potrebu za dobrim stvarima… A za mene osobno ovaj album je kraj jedne i početak nove ere… Svojevrsno oslobođenje i mogućnost novih pobjeda.

Poznato mi je da si autorica svih pjesama. Kako je tekao cijeli proces stvaranja i što te na neki način pokretalo prilikom rada na svakoj novoj pjesmi?

Kao što rekoh, nijedna pjesma nije nastala “namjenski”, iako sam neke od njih “završila” isključivo na nagovor drugih. No, sve u svemu to je neopisiv proces i vrlo individualno za svaku pjesmu. Ponekad me pokrene misao, ponekad sjednem za klavir i samo počnem svirati, a u nekim slučajevima jednostavno moram filtrirati emocije u glazbu.

Tu su i brojni suradnici i producenti na albumu. Po kojim kriterijima si ih birala i s kime bi još u budućnosti voljela imati kolaboraciju?

Mnogo puta te su suradnje nastale sasvim slučajno i nekomplicirano. No, svakako sam najsretnija s pjesmama koje je producirao Silvio Pasarić, moj dugogodišnji prijatelj i suradnik. Moj je dugoročni cilj sama producirati, kao što sam to učinila na “Bilo bi lako” i “Mome bratu”, kako bih mogla pretočiti svoju viziju u potpunosti u zvuk.

Što si na kraju krajeva naučila u tom periodu stvaranja i raznih pregovaranja s drugim ljudima kako bi nešto trebalo zvučati i kako bi aranžmanski trebalo ispasti?

Naučila sam da trebam više slušati sebe, a ne tuđa mišljenja stavljati ispred vlastitog. Naučila sam puno toga o produkciji i miksanju, naučila sam i neke tehničke stvari i sve to mi je neizmjerno drago i bitno za daljnji razvoj.

Što ti je poslužilo kao najveća inspiracija za tematiku, ali i njegov specifičan naziv “Soul na ranu”? Jesu li to više određene unutarnje borbe koje čovjek prolazi sam sa sobom, ali i s ljudima ili pak ono finalno stanje mira koje si osjećala nakon svega?

Moja je inspiracija bila pronalazak pravog identiteta i sloboda u tom identitetu. Možda bi se to moglo nazvati i odrastanjem. Soul je jedan od mojih omiljenih glazbenih izričaja i često mi je pomogao da se izvučem iz neke depresivne situacije ili borbe. Puno sam naučila preko glazbe i na tome sam neizmjerno zahvalna. Glazba je najvažniji i najjači medij i smatram da trebamo paziti što unosimo u svoj um isto kao i u svoje fizičko tjelo.

Kakvu poruku u konačnici želiš prenijeti svojim slušateljima i kome bi se ovaj album sve mogao svidjeti? Koliko ti svaka pojedinačna pozitivna kritika zapravo znači?

Predivni su komentari i poruke koje mi stižu oko albuma. Cijenim svaku pozitivnu i konstruktivnu kritiku. Nisam nikad kalkulirala kome bi se moja glazba mogla svidjeti. Sve dolazi iz srca i tako se nadam da će do srdaca i doprijeti. Sudeći po kritikama, to mi je i uspjelo. Ljudi mi šalju poruke da im je moja muzika pomogla, da ih je emocionalno i duhovno digla, da su inspirirani… Ne postoji ništa ljepše.

Koje pjesme bi izdvojila na albumu i zašto baš njih?

Svakako mi je najdraža “Bilo bi lako”, moj osobni gospel. Tu sam pjesmu i sebi i drugima napisala kao “budnicu”. Sama sam je napisala, aranžirala, producirala, sve. U toj je pjesmi baš sve autentično moje i u tom tonu želim nastaviti. Poruka je jako bitna i predlažem da ju jednostavno poslušate. Sve će vam biti jasno. 🙂

Koji su te izvođači u soul glazbi u najvećoj mjeri oblikovali kao glazbenicu? Postoji li netko određen zbog koga si se zaljubila u glazbu?

Donny Hathaway, Curtis Mayfield, Stevie Wonder, Marvin Gaye, Al Green, Aretha Franklin, Mahalia Jackson, Andrae Crouch… to su neki od mojih glazbenih uzora i slobodno mogu reći da sam se zbog njih zaljubila u glazbu i da sam učila od njih.

Zasigurno je lijep osjećaj imati prvi album u rukama, ali kako gledaš na sve učestaliji pristup i simpatiziranje glazbenika prema singlovima, a ne toliko samim izdanjima?

Jasno mi je zašto se to događa. Uz današnju dostupnost nije ni čudo što fizički oblik albuma odumire. Diskografija je u problemu, danas praktički svaki čovjek može imati svoj glazbeni studio i – da citiram Mišu Kovača – danas je lakše snimiti CD nego CT. Kultura slušanja glazbe se promijenila, rijetko tko uopće ima energiju i vremena poslušati cijeli album, a i dokazano je da je internet smanjio sposobnost koncentracije na zbilja uznemiravajuću količinu. Zbog svih tih promjena jasno mi je zašto je izdavanje albuma neisplativ pothvat, no svejedno sam sretna što mogu držati svoj CD u rukama.

U vremenu u kojem živimo došlo je do hiperprodukcije pa se samim time i kvaliteta zna izgubiti u kvantiteti, ali i u nekim umjetnim i senzacionalistički nastrojenim aspektima. Što je za tebe glazba i kako je po tebi moguće nadići sve gore spomenuto?

Glazba je još uvijek najmoćniji medij i znanstveno je dokazano da različite vrste glazbe imaju različite utjecaje na molekule vode. Ako razmislimo o tome da je većina našeg tijela voda, nije li jasno da glazba ima nevjerojatno moćan utjecaj na naš psiho-fizički sustav? Vjerujem da glazbena industrija to i zna i da se ljudi namjerno drže u vakuumu jeftinih, negativnih i čak vulgarnih emocija kako bi i dalje mogli manipulirati ljudima. Ovo nije teorija zavjere, već shvatljivo zdravim razumom koji je nažalost pod napadom. Glazba je oduvijek zauzimala dominantno mjesto u svim kulturama, već je i Platon pisao o tome: “Kakva glazba, takva i država” i obrnuto. Radio stanice bi trebale “odgajati” publiku i puniti uši dobrom, pozitivnom, nadahnjujućom glazbom, no one u većini slučajeva nažalost podilaze “industriji”. Glazba je danas veća odgovornost no ikad i sretna sam što ima sve više ljudi koji se bore za pravu stvar!

Nakon akustičnog nastupa u Vintageu imaš li možda nekih novih ideja i planova za narednu godinu po pitanju nastupa, ali i rada na novim pjesmama?

Veselim se što sam već počela razvijati svoje umijeće i raditi na novim pjesmama, a za sve informacije o koncertima i daljnjim planovima škicnite na moju Facebook stranicu.

 

Muziku podržava
Stisni