Najbolji tribute bend Pink Floyda ubrzo ponovno dolazi na naše prostore, ovoga puta u sklopu turneje “Space and Time CONTINUUM”.
Brit Floyd će 10. studenog nastupiti u splitskoj Spaladium Areni, a dan kasnije, 11. studenog, i u zagrebačkom Boćarskom domu.
Što misliš zbog čega je Pink Floyd toliko intrigantan bend i nakon 50 godina, čak i mlađim generacijama?
Zato što je u pitanju toliko predivna i toliko majstorski proizvedena glazba. Ali s druge strane tu je i koncept, i tekstovi, ali i ideje koje istražuju, koje su još uvijek relevantne ljudima. Dok im je muzika sama po sebi prelijepa, uzvišena i bezvremenska. Zbog toga me nimalo ne iznenađuje što je ova glazba i dalje popularna i što je potpuno nove generacije konstantno otkrivaju. To je prekrasno za vidjeti.
Ipak, postoji veliki interes oko vas, unatoč činjenici da Gilmour i Waters nastupaju solo diljem svijeta posljednjih nekoliko godina…
U pitanju je upravo ta želja da se njihova glazba iskusi i u ‘live’ okruženju. Očigledno, Roger Waters i David Gilmour i dalje odlaze na turneje, i to je jako velika stvar zbog čega sam jako sretan. Međutim, ne sviraju sav repertoar Pink Floyda na vlastitim nastupima. Waters je na turneju išao s cijelim “The Wall” albumom, ali nije svirao ništa s drugih albuma Floyda. A ljudi žele čuti mnogo toga od njih na koncertima. Žele čuti glazbu sa Sydom Barrettom, ili stvari kao što su “Echoes” ili sve stvari s albuma “The Division Bell”. Mi im želimo to omogućiti, ostvariti im tu želju da čuju sve njihove pjesme uživo.
Kada su krenuli s turnejama, jeste li se bojali da ćete izgubiti svoj posao (smijeh)?
(smijeh) Nismo, jer je puno fanova diljem svijeta, a Waters i Gilmour neće svirati baš svugdje. A ljudi možda žele čuti glazbu Pink Floyda i dva puta u godini dana, a ne samo jednom, ili ne samo jednom svakih pet godina kad Watersa ili Gilmoura uspiju uloviti na turnejama. To je sve dio procesa kako ovu glazbu i dalje održati relevantnom, iako je momci iz originalne postave i dalje povremeno izvode.
Znam da si upoznao Davida Gilmoura i imao priliku nastupiti na zabavi povodom njegovog 50. rođendana, ali jesi li imao priliku upoznati Rogera Watersa u međuvremenu?
Nisam, on je jedan od neuhvatljivih. Upoznao sam sve ostale, ali nažalost nisam Rogera. Svejedno, nadam se da će nam se putevi sresti u nekom trenutku u budućnosti (smijeh). Zaista se nadam da hoće.
Kada bi dobio priliku, uz koje pjesme bi volio nastupiti s Watersom?
Najvjerojatnije bi bilo nešto s “The Wall” albuma. Volio bih svirati “Comfortably Numb” s njim i pjevati te stihove. To bi bilo ostvarenje sna.
A koliko puta si pogledao ‘The Wall’ turneju?
Vidio sam je samo jednom, još 2011. godine u Manchesteru. Kod mene je problem što toliko često idem na turneje s Brit Floyd da znam propustiti prilike i vidjeti koncerte koji me zanimaju.
Koje pjesme svirate najčešće, a koje najmanje?
Pjesme koje najčešće izvodimo su maloprije spomenuta “Comfortably Numb”, “Wish You Were Here”, “Another Brick In The Wall” i te najveće hitove, koje imamo običaj svirati na praktički svakom koncertu. Od rijetkih to su jedna ili dvije pjesme s “The Final Cut” albuma, kao što je “Not Now John” koju smo svirali kratko, prije dvije godine. Tu pjesmu recimo ne sviramo baš tako često. Neke rane pjesme također, kao što je “Arnold Layne” koju je napisao Barrett. Svirali smo i nju, ali ne baš učestalo. Postoje pjesme s oba kraja Pink Floyd ere kojih smo se dotakli, ali nismo puno svirali.
Sviraš li s još nekim bendom kada nisi s Brit Floyd? Možda neke vlastite autorske stvari?
Kada nisam na turneji s Brit Floyd, što i nije tako često, sviram sa svojim akustičnim ansamblom, zove se Acoustic Unlimited. S njima sviram po lokalnim mjestima u Velikom Britaniji, zajedno s još nekim članovima moje obitelji i drugim odličnim glazbenicima. To je također zabavno, uz sviranje stvari od Pink Floyda. Mislim da je dobro imati tu raznovrsnost u onome što sviraš. Trudim se to održavati kada mogu, kada ne sviram s Brit Floyd, ali nažalost to nije baš tako često.
I naravno pitanje koje zanima sve gitariste, kakvu opremu inače koristiš?
Očigledno sve kreće od gitare, moraš koristiti Fenderov Stratocaster ako želiš svirati gitarske dijelove Davida Gilmoura. On je najpoznatiji po korištenju te gitare. Koristim puno modernih ‘multi effect’ digitalnih procesora, radije nego ‘vintage’ pedale. Koristim jedan iznimno koristan uređaj koji oponaša tonove svih tih starih pedala. Glavna stvar koju koristim je Axe-Fx II proizveden od strane Fractal Studios. To je jedan nevjerojatan komad tehnologije koji koriste mnogi odlični gitaristi današnjice. Dozvoljava mi da repliciram bilo koji zvuk koji je David Gilmour koristio kroz svoje albume tijekom godina.
Imaš li neki plan do kada ćete nastupati kao cover bend?
Nemam nikakvih rokova, još uvijek sam sretan i uživam raditi ovo. Bez problema mogu zamisliti da to radim još jedno cijelo desetljeće, a možda i duže. Nemam nikakav datum umirovljenja (smijeh) i rok do kad ću to raditi.
Bliže se koncerti u Zagrebu i Splitu, što možemo očekivati od nastupa u vizualnom pogledu, ali i što se tiče set-liste?
U vizualnom smislu, light show se znatno razvio i poboljšao od prošloga puta kada smo svirali u Zagrebu. Ljudi mogu očekivati zaista spektakularno iskustvo i u vizualnom pogledu, u skladu s glazbom. Naravno, još uvijek imamo okrugli zaslon s kojim su ljudi upoznati još od Pink Floyda, kroz koji projektiramo videe. Svi ti videi su posebno producirani od strane Brit Floyda, tako da ljudi sada imaju priliku vidjeti mnogo novih stvari koje nisu mogli vidjeti posljednjih godina. Imamo lasere i svinju na napuhavanje. A kada je riječ o set-listi sviramo “Echoes” u cijelosti na ovoj trenutnoj turneji, dakle preko 20 i nešto minuta, klasik s “Meddle” albuma. I mnošto raznolikih stvari s “The Dark Side Of The Moon”, preko “Wish You Were Here”, “Animals”, “The Wall”, “A Momentary Lapse of Reason” i “The Division Bell” albuma. Dakle mnoštvo materijala u kojemu će fanovi moći uživati.