Frontmen irskog rock benda U2 i veliki aktivist Bono Vox gostovao je 1. prosinca u talk showu velikog Larry Kinga na CNN-u. Bono je s Kingom razgovarao o problemima gladi i side u Africi, o svojim sastancima sa svjetskim uglednicima i naravno o U2. Mi vam u cijelosti prenosi razgovor između Kinga i Bona!
LARRY KING: U svom poslu sam se susreo sa mnogim velikanima, i taj put se nastavlja večeras s Bono Voxom, frontmenom irske rock skupine U2, koji su prodali više 100 milijuna albuma u cijelom svijetu i osvojili 14 Grammya. Pored svjetske slave, Bono je aktivan u bezbroj humanitarnih akcija, uključujući Jubilee 2000 Drop The Debt kampanji, te velika pomoć u postavljanju neprofitnih organizacija DATA – Debt, AIDS i Trade In Africa. Danas je dan AIDS-a, svjetski dan borbe protiv AIDS-a, 1. prosinac, i u tom slučaju, Bono je savršen gost. On je bio na naslovnici “Time” magazina, “Spin” je U2 nazvao bendom godine i to su ostali dugo. “George” ga je stavio na naslovnicu, i muzička nagrada magazina “Rolling Stone” nazvana je po njima “U 2001”. Kako ste došli do imena U2?
BONO: Ja zapravo ne volim ime, U2. Zato što spada u povijest velikih rock ‘n’ roll bendova s glupim imenom. Hoću reći, ljudi su zaboravili da su The Beatles zapravo loša igra riječi, razumiješ.
KING: Ali kako se došli do imena U2? Tko je od četvorice rekao – U2?
Imali smo par imena. Naše prvo ime – imali smo svi 16, 15, zapravo , Larry je imao 14 godina.
KING: Oduvijek ste zajedno?
BONO: Da, to je bio kao srednjoškolski bend. I tad, prvo ime je bilo Hype, koje smo uskoro promjenili. A Feedback je bilo slijedeće ime, a onda je čovjek zvan Steven Averill, koji dizajnira i još uvijek dizajnira sve naše naslovnice albuma, došao s imenom U2.
KING: Kao podmornica?
BONO: I ja sam mislio da je podmornica, ali to je bio špijunski avion….
LARRY:Tako je, to je bio špijunski avion.
BONO: Znaš, ali ja sam uvijek mislio da je tako…
KING: U-2 je srušen. Bila je velika buka.
BONO: Da, da, tako je.
KING: I ne sviđa ti se….
BONO: Gary Powers.
KING: Tako je. I ne sviđa ti se zbog toga?
BONO: Ne znam. To je… Nikad nisam mislio na to kao “you too.” (i ti isto). Stvarno nisam, ali to sam ja.
KING: OK, imamo puno toga za pričati s Bonom, i danas je povjesni dan, naravno. Svjetski dan borbe protiv AIDS-a. I večeras , će Bono objavit vijeSt da počinje s novom turnejom, ne glazbenom. Kakve je to turneja?
BONO: Pa, znaš, ja i Ashley Judd – znaš obitelj Judd je izvanredna. Mislim, nitko u Americi ne…
KING: Winona.
BONO: Da, Winona. Kakva pjevačica, i Naomi… u svakom slučaju, divna obitelj. Ashley, poznam ju kao dijete, i ona je uključena u Youth For AIDS In Africa. I udružili smo se. Idemo s još mnogo drugih ljudi u srce Amerike… u mjesto gdje političari ne očekuju da idete. Znaš, oni misle da problem sa sidom je samo… ljudi u Americi previše gledaju samo na sebe, ne zanima ih što se dešava u ostatku svijeta. Mi mislimo da su u krivu, i mi ćemo ići poslušati što ljudi imaju da kažu u svezi tog problema.
KING: I ti ćeš ići govoriti i slušati.
BONO: Govorit i slušati. I slušanje je važno, isto. Želim znati što Amerikanci misle o tome što se događa u ostatku svijeta. To je najveća epidemija neke bolesti od kada je kuga uzela živote trećini Europe.
KING: Gdje ideš?
BONO: … u Srednji Vijek. Lincoln, Nebraska, Omaha, Indianapolis, Nashville…
KING: Bono i Judds dolaze u Omahu.
BONO: Pa, to nije muzička stvar, iako smo poveli sa sobom Afričku glumačku skupinu, pjevačku i dramsku skupinu. Oni su posebni, iz Ghane su. Zovu se Gateway Ambassadors. I doći će skroz ovdje samo da se uvjere da ljude briga.
KING: Usput, zašto Bono?
BONO: Zašto Bono?
KING: Da, zato što je B-O-N-O. Trebalo bi pisat Bono.
BONO: Mogu ti reći? Jednom sam se vozio u liftu sa prilično mrgudnim gospodinom, i kad je izlazio, ja sam ostao unutra. Pogledao me i rekao “Bono”. Pogledao sam osobu pored sebe nako što su se vrata zatvorila i upitao: ” Šta on misli koje on?”, a ona će meni: ” To je Sonny Bono”.
KING: Zašto Bono?
BONO: Bono, čovječe, ne znam.
KING: Ne znaš zašto U2, ne znaš zašto Bono.
BONO: To je ime koje imam od svoje 14 godine. To je kao – momačko ime.
KING: Zato što je tvoje pravo ime Paul David Hewson, jel tako?
BONO: Da, Paul David Hewson.
KING: Misliš li da bi U2 bili hit da si ostavio Paul David Hewson?
BONO: Ne znam. Jedina osoba koja me zvala Paul bio je moj otac, pa sam to uvijek povezivao s tim da činim nešto loše, shvaćaš. Povremeno bi mi ljudi prilazili na ulici i pokužali bi ljubazni i nazvali bi me Paul. Zapravo mi se to ne sviđa.
KING: Tko te nazvao Bono?
BONO: Moj prijatelj i još uvijek jedan od mojih najboljih prijatelja. On je izvrstan, osim toga je i uspješan slikar, i njegovo ime Guggi. Ja sam njemu dao to ime, a on meni Bono. To je skrćeno od Bonavox Of O’Connell Street, ako te baš zanima.
KING: Pa, ti si, jedna stvar, imamo puno zajedničkog; Irska, Židovska ulice. Ti si bio malo bolji nego mi, ali ipak, imamo prijatelje iz djetinjstva?
BONO: Da.
KING: Bend su prijatelji.
BONO: Da.
KING: To je vrlo važno. Nema puno ljudi da su skupa kroz život.
BONO: Da, da. Zapravo, prosinac, zapravo, to je bio studeni prije 25 godina, pridružio sam se U2 i upoznao, počeo izlazit s Allie, ona je moja žena. Pa, to je bio dobar mjesec.
KING: Znači sve je s tobom od djetinjstva – bend, tvoj najbolji prijatelj koji te nazvao.
BONO: Da i nažalost, moje djetinjstvo samo.
KING: Zašto si se priključio ovome uz sve što radiš u muzici? Zašto radiš to što radiš?
BONO: Radim samo ono što bi i drugi radili da imaju vremena i novac.
KING: Ne, ima puno ljudi s novcem koji ne rade to što ti radiš.
BONO: Ne, Ne, siguran sam , sjećam se poslije Live Aida, nekako sam zaglibio u Live Aidu, isto kao i Bob Geldof, Irac, to je izbacilo “We Are The World,” “Do They Know It’s Christmas?” pjesme. Moja žena i ja smo otišli u Afriku, na mjesec dana. Nisam rekao nikome, samo smo otišli i to zato što smo mogli. Mogli smo si priuštit da si uzmemo vremena. I jedan dio mog života se stvarno promjenio. Vidio sam stvari koje ti nikad nećeš vidjeti u životu. Bili smo u sjevernoj Etiopiji. Često sam se dizao u ujutro, spavali smo u šatoru. I ako nije bilo magle, preko brda, vidio bi na tisuće ljudi koji su hodali cijelu noć da bi dobili hranu. Dolazili su u taj kamp. I ponekad bi ostavljali djecu tamo i odlazili od njih. I mi bi smo odlazili do te djece, a ta bi djeca bila mrtva. Ponekad još gore stvari bi se dešavale, kao kad mi je prišao jedan čovjek sa svojim prelijepim sinom, i rekao mi: “Molim te, ovo je moje dijete, i ne mogu se brinut za njega. Hoćeš li se ti brinuti? Znam da će mi dijete živjeti u tvojim rukama, a ne mojim”. I…
KING: Što si napravio?
BONO: Nisam mogao uzeti dijete. Naravno da nisam mogao. Ali još uvijek nosim to dijete sad. Nosim dijete sa sobom u ….
KING: Sve ih nosiš.
BONO: Uzmeš ih. Znaš, oni, sva ta iskustva su utetovirana u tebi.
KING: Je li to bilo tvoj prvi ulazak u to što je postalo ‘zanimanje’?
BONO: Da, i znaš, kad smo išli kući avionom, rekli smo da nikad nećemo zaboraviti to. Nikad nećemo zaboraviti što smo vidili, rasipanje ljudskog života zbog glupog razloga – novac. Novac nije dobar razlog da umreš. 2 i pol milijuna Afrikanaca će umrijeti slijedeće godine zbog tih glupih razloga, zato što je teško nabaviti lijekove protiv side za njih. Dobro, nije teško nabaviti ‘mješovita’ pića za daljnju borbu u Africi. Možemo nabaviti hladna, ‘mješovita’ pića. Naravno, mi možemo nabaviti lijekove. Ovo je Amerika. Možemo raditi što hoćemo ovdje. Imate čovjeka na mjesecu. Znaš šta mislim?
KING: Ti sigurno misliš da možeš nekog nahraniti.
BONO: Da.
KING: Kako objašnjavaš svoj dugi brak u svijetu rocka, gdje su iskušenja velika?
BONO: Wow! Velika iskušenja.
KING: Velika iskušenja.
BONO: Neke od mojih omiljenih riječi. Imam odličnog prijatelja u Allie. I znaš, sviđa mi se biti u njezinom društvu.
KING: Znači, nikada nisi došao u iskušenje, i to vas drži zajedno i djeca i…
BONO: Ne, stalno sam u iskušenju, kao npr. negdje prije sat i pol. Ti nisi?
KING: Da, ali ja sam maknuo na stranu to. Ali gdje si ti to spremio?
BONO: Dobro, ne moraš baš sve znati sada…. (smijeh). Koliko djece imaš, Larry King?
KING: Imam troje odraslih i dvoje male djece.
BONO: Treba obuzdati ‘kretanje’. To se treba.
KING: Da, i to radiš.
BONO: I znaš, to je to, ali hoću reći, ja sam samo… ja sam zaljubljen.
KING: Koliko tvoja djeca imaju godina?
BONO: Imam 13-godišnje i 11-godišnje kćeri, Jordan i Eve. I imam dva dečka, Eli, koji ima tri i pol godine, i John koji ima jednu i pol godinu.
KING: Što je tebi značilo dobiti djecu?
BONO: Pa ljudi, mislim, vjerojatno osjećaju da imati djecu da će me to omekšati, ali češće je suprotno. To mi je dalo mnogo više interesa za svijet, put kojim je oblikovan i formiran, svijet u kojem živimo. I to me je učinilo mnogo zainteresanijim za politiku. I sad sam mnogo strpljiviji s napretkom politike i s dijelom popravljnja greški koje smo učinili zadnjih nekoliko godina. I u svemu, to me učinilo davežom.
KING: Zato što su te pokazali?
BONO:Znaš kad se dijete rodi i ti gledaš rođenje i imaš sve te osjećaje kao muškarac, za mene, imam nekakvu… osjećam se potpuno… sveo sam na minimum. I nisam znao što da radim, netko koga volim je u boli, i koga bi trebao ošamariti? Znaš, to su doktor i medicinska sestra. Oni su na tvojoj strani. I kao, muško, mislim da je to jako zbrkano. Ali onda shvatiš iz osjećaja koje imaš prema djeci, shvatiš zapravo zašto su se ratovi vodili. Shvatiš sve te užasne stvari. To donosi… nije sve to vino i ruže. Ima otrova i gorkog dijela, mislim… za mene, kad shvatiš da ti… i ja sam bio sam potpuni pacifist, sve dok nisam dobio djecu i shvatio da ako mi ih netko pokuša uzet iz ruku. I druga strana mene, strana koja se divi ljudima ljudi kao što su Dr. Martin Luther King, strana mene koja piše pjesme kao što su “Pride (In The Name Of Love),” zato što kad pogledam ljude koji su poput njega, koji imaju strast i ljutnju.
KING: Nije li to…
BONO: To je zašto ja pišem te pjesme…
KING: Da li te ta strast tjera da želiš udariti pozitivno?
BONO: Da. Ne smijem se uživiti u te pjesme koje pišem i to što mi sviram u U2. Volio bih reći da je to pravo, i želio bih…
KING: Ne možeš se uživiti u te pjesme?
BONO: Ne, ja nisam takav kao osoba. To je razlog zašto pišem te pjesme. To bih volio biti. Ja sam više kao psiholog, i moram kontolirati svoju psihu, shvaćaš. KING: Misliš, tvoj instikt je da udaraš.
BONO: To sam ja, da.
KING: Još, poznat si kao čovjek – mirotvorac.
BONO: Da.
KING: Wow!. Ti si stvarno u tome, ili pustiš da prođe van…
BONO: Pa, znaš, ja sam samo, da. Tako je. I možda je to OK. Mislim da je to OK da, nije OK da daš toj strani sebe.
KING: Mislim, da si moraš reći, što ako dođe to konflikta? Nikada nisam vidio dvogodišnje zlo dijete. Što bi ti napravio…
BONO: Nisi upoznao moju djecu.
KING: Što čini dijete da bude zločesto? Što čini čovjeka…
BONO: Što čini čovjeka zlim?! Mislim, ako pitaš tako veliko pitanje kao što je to, moraš pogledati unutra, moraš biti odgovoran i da postaviš ta pitanja ljudima koji proučavaju ljude zašto su takvi kakvi jesu. I imaš odlične knjige o mudrosti, i imaš sveta pisma, u mom slučaju. Znaš, slušao sam ‘ja sam najgori, ja sam na dnu popisa hranidbenog lanca’, znaš, trebam neku poduku kao biti veći Kršćanin. Ali…
KING: ….Krščanin?
BONO: To je prema čemu idem.
KING: Jesi li ti… voliš li organiziranu religiju? Jesi li Katolik? Ideš li na misu? BONO: Tko u Irskoj ima previše respekta prema organiziranoj religiji? Mi smo vidjeli u suzama svoju domovinu, dva puta. Moja majka je bila Protestant. Moj otac je bio Katolik. I ja sam naučio da je religija često neprijatelj Boga, zapravo. I religija je dio… religija varka, građevina, koju Bog napušta ponekad, kao što je Elvis napustio građevinu (‘Elvis Left The Building’). Ideš prema religiji, shvaćaš, pravila, propisi, tradicije. Mislim da je Bog zainteresiran za ljudska srca, i to je dovoljno jako.
KING: Posebno u Irskoj, vidjeli ste da to pada.
BONO: Da, da. I sad, gledamo svugdje u svijetu. Gledamo što religija može učiniti. Mislim da je to proklestvo, i vidiš, religija ima ideje. Religija često smanjuje veličinu Boga. Bog je velik. To je gigantski koncept Boga. Ideja da nas Bog možda voli i da je zainteresiran za nas je velik i divovski, ali mi se okrećemo, zato što samo maloumni, u toj malenoj, neznatnoj, često pohlepnoj verziji Boga, to je religija.
KING: I onda, mi zarađujemo novac u njegovo ime i idemo u rat u njegovo ime. BONO: Da.
KING: Ako ima Boga, onda mora biti ljut na puno ovoga.
BONO: Mislim da je Bog u ovom trenutko vrlo ljut, i mislim da je šokantno što se događa u svijetu. I mislim da je to poseban trenutak. Upravo sada, mogu ti reći. Naša generacija će biti zapamćena. Ovaj trenutak u vremenu bit će zapamćen po tri stvari: ratu protiv terorista, naravno; Internet, možda; Afrika; prasak u vatre i nemire okolo s vodom u limenkama. To nije prihvatljivo. Nije prihvatljivo da pustimo ljude da umiru zato što ne mogu dobit lijekove koje ti i ja možemo dobiti na dar. To znači… moraš se pitati vrlo teška pitanja o nama dali mi radimo to. KING: Zašto to radimo? To se ne bi dogodilo u Europi. Ne bi smo dopustili da se to dogodi u Europi.
BONO: Točno.
KING: OK. Pa je to rasistički?
BONO: Mislim da postoji osnovno načelo da su ljudi u Africi otpisani.
KING: Oni su crni. BONO: I to nije samo zato što su crni. Mislim da je dublje, ako stvarno vjerujemo u jednakost, mi bi išli na stranu braće i sestara u Africi. Ja bih rekao da mi ne vjerujemo istinski u jednakost. I misli, jednakost je širi. Ideja da crni ljudi mogu glasovati ovdje u Americi je relativno nova, ali žene, znaš, to je kao jednakost je kao davež ako misliš o tome. To je kao, ako gledaš na ova Židovska stada ovaca kad dolaze pred faraona , u svojim cipelama, i faraon kaže: “Mislite da ste mi jednaki?” i on pogleda u knjigu i kaže “Da, to ovdje piše. Svi smo stvoreni jednako po Božjoj mašti. To piše ovdje.” I to je kao da si lud, skrenuo si s uma. Dobro, istina je, i prihvaćamo da sad između naših vlastith granica. Mi prihvaćamo da žene i Židovi i crnci i Irci su jednaki i da imaju jednake prilike, ali mi ne vjerujemo stvarno za ostatak svijeta, jer ako vjerujemo, ne bi smo dopustili da dva i pol milijuna Afrikanaca umre sljedeće godine.
KING: Ne postoji niti jedan razlog da u svijetu ima gladnih, je li tako?
BONO: Tako je.
KING: To znači da treba… proizvoditi i dostavljati.
BONO: Tako je.
KING: Kako si dobio Paul O’Neilla da ide s tobom na put?
BONO: Oh, on je pitao mene, zapravo. Ministar O’Neill je tvrd momak, i…
KING: On je Irac.
BONO: Je. Ima to u sebi. I puno smo se smijali zajedno, puno smo se svađali, i jako mi se sviđa. Nije bezosjećajan, i…
KING: Otvorio si mu oči, nisi li?
BONO: Ne, rekao sam ti, obojica smo naučili… On je radio u Africi, ali ja sam dole u Africi i vidio drugu stranu toga. Ali on je pokušavao otvoriti moje oči, isto, stvari, prošlost, znaš, razlog zbog kojeg su Amerikanci na listi 22 najbogatije zemlje svijeta, SAD je na dnu gomile postotka kojeg odvajaju iz državnog budžeta za siromašne ljude na zemlji. Ne znam da li si to znao. Ali razlog nije u tome da Amerikanci nisu velikodušni. Nije zato što Amerikanci ne žele pomoći tim ljudima. Već zato što se tijekom godina, mnogo novca potošeno, ne nužno za Afrikance, ali je potrošen, znaš, krađom diktatora, pljačka tiranina poput Mobutu, koj je stavljao novac na svoj račun u švicarskoj banci. I eventualno bi ljudi samo rekli svojim političarima – “Prestanite tratit naš novac.”
KING: Strana pomoć je došla na loš glas.
BONO: To je postala loša riječ, i morali smo prestati upotrbljavati tu riječ. Morali smo početi govoriti kao o investiciji.
KING: To će pomoći.
BONO: Investicija u budućnost. Pomoć je dobra riječ. I ja znam da ako Amerikanci shvate da njihov novac odlazi u dobre ruke, oni su spremni pomoći.
BONO: Još ima djece koja uče ispod drveća. Gore od toga, ta djeca dolaze, ona propuštaju svoj ručak. To košta, ja mislim za 1 dolar po obroku da ta djeca ručaju, da nešto pojedu u danu. Oni ne jedu. Ne mogu si priuštiti da jedu. Idu gladni na nastavu.
KING: Imamo još baza za pokriti, pa ćemo na neki način prorešetati kroz njih. Ne znam koliko je naših gledetelja bilo sa djetetom koje umire, gladuje, umire bez krivice. Kako je to? Kako se nosiš s tim?
BONO: To je jako teško stvar staviti svoju ruku tamo. Sjećam se djeteta u mojim rukama koje je bilo veliko oko 7 centimetara, Afričko dijete. Bilo je bijelo kao snijeg, i rekli su mi da misle da ga mogu održati na životu, vjerovali ili ne. I ostao sam u kontaktu čak i kad sam se vratio kući, i to dijete sad hodalo naokolo zdravo. Nevjerojatno je što sve medicina može. To su dobre vijesti za AIDS. To će se definirati s vremenom i bit će zapisano u povijesnim knjigama kako smo se nosili s tim problemom. Nema sumnje u vezi toga. Sad, možemo nabaviti medicinsku skrb ljudima. I trenutno za SAD, gdje, postoji kriza glede toga kako Amerijkanci primjećuju događanja u ostatku svijeta.
KING: Očito.
BONO: To su reklame, ti lijekovi, za Američku proizvodnju, inovacije. Te tablete su crvene, bijele i plave, i ako ih imate u gradovima i selima u Africi, gdje je 40% Muslimana, i spasiš živote sestara, braće, žena, muževa, oni će istjerati te ekstremiste iz gradova.
KING: O čemu si pričao s Papom?
BONO: Znaš, Papa je bio odličan što se dugovanja tiče, zato što još uvijek držimo te države za otkup za greške koje su njihovi preci učinili, posuđujući da bi mogli preživjeti. Ali većina te posudbe je neodgovornost za dobro. Zapravo, on je želio biti dio toga, ispala je super fotografija, shvaćaš, pop star i papa. A on je kao neki pop star.
KING: Da? On je pop star Papa.
BONO: Da.
KING: Ali ti si čovjek sumnjičave vjere, koji je Katolik, prorok svoje crkve.
BONO: Ja sam pola Katolik i pola Protestant, hoću reći, nisam sumnjičav. Ne sumnjam u Boga. Imam snažnu vjeru potpunu u Boga. To je religija, i sumnjičav sam. Bio sam jako počašćen da budem u njegovoj prisutnosti. I puno Iraca, puno Irkinja je uzrujano zbog njegova pogleda na kontracepciju.
KING: Da.
BONO: Što radiš družeći se s tim čovjekom? Nije nas briga. Postavio je natrag crkvu. Ali nisam osjetio tako. Osjetio sam da ima jako iskrena vjerovanja. Iako ona nisu popularna, barem su iskrena. I on ima inat, usput, malo toga grešnog bljeska u svojim očima. Morao sam ti to reći. Uzeo je moje naočale. Dao sam svoje naočale, i on ih je stavio i malo se vragovski nasmijao. I postoje fotografije o tome, zapravo, ali mi smo, neobično, nikad nisu objavljene.
KING: Gdje je bio Bono 11.9.?
BONO: Bio sam u Italiji. U Veneciji.
KING: Pjevao?
BONO: Ne, ne, bio sam na vikendu s svojim malim sinom, Elijahom. Samo nas dvojica.
KING: Izveo si ga samo na vikend?
BONO: Da.
KING: Kako si promio vijest?
BONO: Izgubio sam se u onim labirintima malih ulica i puteljaka u Veneciji i kanala. Vidio sam natpis na kojem je pisalo “The American Hotel” i pomislio sam, super, oni pričaju engleski. I ušao sam unutra, i upravo je to bilo na TV, i bilo je puno Amerikanaca, šokiranih.
KING: A ti?
BONO: Isto. Mislim, odmah pomisliš na svoje prijatelje u New Yorku. I ja imam stan u New Yorku. To je drugi grad za mene. I nisam mogao vjerovati ono što vidim.
KING: I onda si se uključio u to, jel’ tako? Imao si turneju podrške 11.9.
BONO: Nisam imao turneju. Mi smo samo…
KING: Imali ste imena…
BONO: Poslušali smi gradonačelnika Giulianiju.
KING: Rudy Giuliani.
BONO: Znaš, kad je rekao, molim vas dolazite kućama. Mnogo ljudi je otkazalo svoje turneje, i U2 je rekao: “Mi ne otkazujemo, mi dolazimo.” I pokušali smo održati…
KING: Ali ste se pridružili?
BONO: Da, pokušali smo odati poštovanje ljudima koji su izgubili živote tako što na našim ekranima ispisli imena poginulih. I zato što oni nisu statistika; oni su ljudi. To smo htjeli pokazati. I ljudi, bi sjedili u gomili, posebno kad smo svirali u Madison Square Garden, poznavali bi imena, nešto što nikad neću zaboraviti.
KING: Da li ljutnja u tebi želi da se uhvati tipa pout Saddama?
BONO: Kad kažem ljudima da je rat protiv terorizma isto i rat protiv siromaštva, ljudi me pogledaju i pitaju “Što mislim?” i odgovorim im “Ja nisam to rekao; Colin Powell je to rekao”. I vojnici, neobično dovoljni, su jedini koji su shvatili da ovaj rat ne može se dobiti samo vojska sama. Pa, posao koji ti ja govorim oko svjetskog dana borbe protiv side i pokušaja da dobijem povjesnu inicijativu vođenu Amerikom sa predsjednikom, koji, vjerujem, ima osjećaj za ovo, i Kongres koji je isto zainteresiran za ovo, to je dio ovog razgovora. Ja te stvarno želim uvjeriti u to. I želim Amerikance uvjeriti u to. To je važno. Pogled kojim svijet gleda Ameriku je važan. Moj otac je volio Ameriku, i uvijek je gledao prema Americi. Irci misle da su oni Amerikanci, i razlog je veliki rat. Drugi svjetski rat, SAD je oslobodila Europu, nisu samo to napravili, oni su pomogli ponovo izgraditi s Marshallovim planom, itd. To mi trebamo, takav način mašte. Amerika nije samo zemlja; to je ideja. Moraš obraniti ideju isto kao zemlju, i ta je ideja napadnuta.
KING: Jesi li još, prvo i prvenstveno, pjevač…
BONO: Da.
KING:… s bendom?
BONO: Da.
KING: I ostale stvari koje radiš…
BONO: Da?
KING: …ali još uvijek voliš biti na pozornici, gledati kako vrište.
BONO: Da, i ne želim raditi ovaj drugi posao, to je istina. To je nesreća vjere koju sam završio u ovom mjestu. Mislim da sam mnogo bolji u bendu, ali ideje i melodije, velike ideje i odlične melodije imaju mnogo zajedničkog, znaš? To je izvjesan čistoća, neizbježno. I tako sam ja privučen velikom idejom.
KING: Što tjera bend naprijed? Mislim, tvoj bend, ako mogu usporediti bendove u pop svijetu s tvojim bendom, to bi bio Count Basie. Bend nekamo ide. Mislim, ti znaš, počinje i ide nekuda. Frank Sinatra je rekao, bend ide, ti si pjevao s Frankom…
BONO: Jesam.
KING:… na “Duets”. Govorio si za njega kad je primio specijalnu nagradu na Grammyu.
BONO: Tako je. Da. Naš bend ide nekamo, benda s puno strpljenja. Oni podilaze meni. To nije fer. Ali naša publika, U2 publika zna da mi imamo nešto. Ako melodija nije tu, ako nema odlične pjesme, prvo – to nije dobro. Mislim, prva odgovornost rock ‘n’ roll zvijezde je da ne bude glup. Ja možda baš guram to trenutno, zato što formiram… znaš šta mislim, guram taj omot, ali sam siguran da smo u pravu, i siguran sam da je povijest na našoj strani u tom slučaju.
KING: Koliko dugo bend može trajati kad je publika više-manje mlada? Može li bend, može li rock bend biti u svojim šesdestima?
BONO: Ne znam. Ja samo ne znam da li želim biti rock bend u šesdestima. Moja stav je dva loša albuma za redom i ti si gotov. Pa mislim, ne znam koliko dugo će to ići. Ali mogu ti reći jednu stvar, teže je biti primjenjiv nego biti uspješan.
KING: Ozbiljno?
BONO: U2 ima uspješan život naprijed za sebe, ali to nije dovoljno za mene, osim što mi stvaramo muziku to je primjenjivo. I pod primjenjivo, mislim to je u centaru onoga što ide nekamo.
KING: Vas četvorica, jeste li svi još, razumni, dečki? Sjećate li se još školskih dana?
BONO: Pretpostavljam ako smo u svojoj sobi, mi smo još… četvorica nas kako sviramo u garaži, da.
KING: Pogledaj u sve svoje pamćenje koje imaš. Je li još uvijek trema popeti se na pozornicu, recimo da ste u na turneji. U Minneapolisu, i sljedeće večeri u Philadelphiji. I dođeš na pozornicu u Philadelphiji i radiš isto što si radio u Minneapolisu, jeli to samo preživljavanje?
BONO: To je čudna stvar. Ali u pravilu da bi bio sposoban da izvodim U2 pjesme, to je zapravo nemoguće za mene. Puno nota su previsoke za mene da pjevam, znaš. Pa, se ja zapravo moram penjati se u njih. Moram stvarno zagaziti u te pjesme.
KING: Pišeš teške pjesme za sebe.
BONO: Da, u pravilu… ako mogu naći lakši način, bih, ali ne mogu. Pa, moram svaku noć osjećati kao da je to posljednja noć za mene. To je samo put… takvim se naš bend napravljen.
KING: Da li imaš lošu noć?
BONO: Oh, da. Manje sad, ali kad prvobitno želimo dobiti svoj diskografski ugovor, kao što sam ti prije rekao, znam biti stvarno, stvarno loši. Zapravo, bilo je ljudi iz diskografske tvrtke koji su čudili da li je to U2, bili smo toliko loši. Došli bi izdaleka, vidjeli bi jedan od najboljih nastupa koji su vidjeli dosad, možda 16, 17, onda bi nazvali svoje gazde.
KING: Znači još uvijek imate lošu večer. Je li istina da sad, kad ste toliko poznati vaša publika neće to primjetiti? Ti ćeš znati, ali oni neće.
BONO: Ne, zato što ako sam ja loše volje, dati ću ljudima na znanje, i…
KING: Šta ćeš im reći, “nisam pri sebi”?
BONO: Da li želite svoj novac natrag? Nešto slično tome.
KING: Moraš to reći?!
BONO: Moram to reći. Moram bih biti promišljen. Ali mislim važno je da ljudi… koncerti su skupi. CD-i su skupi, ako ih kupujete u dućanima. I mislim to je dogovor. Dogovor je ne brinite zbog obrazovanja svoje djece ili ne brinite oko, svog zaloga i ne brinite oko svih stvari koje mi radimo. Ali zauzvrat, morate nam dati sve što imate za cijenu svog poklona. I još nismo prekršili taj dogovor. Možda neće te voljeti sve od naše muzike, mi ćemo pomaknuti naše limite ukusa prema prilikama…
KING: Ali vi uvijek nudite njima svoje najbolje…
BONO: Ali mi svakako dajemo. Dali smo što smo mogli dati.
KING: Dali ste nam to večeras.
BONO: Hvala.
KING: Hvala tebi, Bono! Bono na ovaj svjetski dan borbe protiv Side bio ja s nama. Zahvaljujemo mu jako puno zbog druženja.
