Zagrebačka knjižnica Bogdana Ogrizovića postala je ukleta odaja duhova i stihova, kako mnogi kažu, jedine prave hrvatske karizmatične osobnosti – Darka Rundeka, čija je druga antologija pjesama “Uhovid” predstavljena zaljubljenicima u stihotvorstvo.
Kao urica točan, boem Darko Rundek je uz svog gosta na violini, Isabela, prebirući prstima po gitari otvorio skromnu promociju “Uhovid“, dopunjenog nasljednika antologije “Duhovi” iz 2000. godine, u kojoj je ovoga puta prikupio sve ispisane listove i razbacana slova koja je ikad ispisao.
Moderator ili, kako je to ljepše reći, voditelj večeri bio je pomalo neugodan i nesmotren književni kritičar Kruno Lokotar koji je pokušavao animirati prisutne bizarnim i banalnim pitanjima o Rundekovoj vanjštini i glasu, uz neuspjele invokacije anegdota iz mlađih dana ovog svestranog umjetnika.
Prisutne je šokirao doista neumjesnim pitanjem ‘Misliš li umrijeti?’ koje je, čini se, trebalo pokrenuti lavinu smijeha aludirajući na književne velikane proslavljene nakon smrti – smijeh je izostao. No, iako vidno zbunjen i u nelagodi, Rundek zvani Čarli i Ofac, spašavao je situaciju prisjećajući se školskih dana, nošenja lažnih tankerica i svojih prvih kompozicija. Dakako, čitali su se, pa i pjevali stihovi, posebice oni sa sporne strane 147, nepripremljenom voditelju jako drage.
Mladi je kolega s kazališnih dasaka pokušao Rundekova slova prenijeti u riječi i glasove, no to mu nije pretjerano uspijevalo, a na upit protagonistu večeri o mišljenju o tome kako je slušati ostale kako čitaju njegove stihove, sa smiješkom je rekao da mu od toga ‘rastu rogovi’.
Dobro ugođena gitara i nekoordinirano i bizarno vođenje promocije u svakom su slučaju bili divna uvertira u pravu zagrebačku jesensku večer.
Galeriju fotografija pogledajte na našem Facebook kanalu.
foto: Karla Lebhaft
