Bernays Propaganda: “Muzika nikad nije bila najbitnija stvar u ovom bendu, već stav!”

1295

Moramo biti iskreni i reći da se makedonska glazbena scena vrlo slabo prati kod nas i da bi malotko nabrojao nekoliko izvođača koji dolaze iz najjužnije republike bivše države. Ipak, vjerujem da mnogi znaju za Bernays Propagandu.

Bernays Propaganda je s vremenom izrasla u pravu instituciju alternativnog establišmenta jer se nisu pokoravali nikome, uvijek su se držali svojih principa, pisali odlične socijalno-političke pjesme pokušavajući osvijestiti svoju publiku i tako stekli vrlo zavidnu reputaciju benda koji je uvijek spreman napraviti pravi show.

U neobaveznom razgovoru nakon nedavnog zabočkog koncerta, bilo je sasvim jasno da su imali priliku još prije par godina iskomercijalizirati svoju priču, ali to bi bilo protiv njihovih uvjerenja, pa su odabrali teži put za daljnji razvoj karijere. Kod njih ‘teži put’ znači još veći broj koncerata, a s obzirom kakve pružaju, jasno je da i sa svojim stavovima s lakoćom ugrabe svakog posjetitelja na koncertu.Nedavno su izdali novi album logičnog naslova “Politika” koji je jedno od većih iznenađenja trenutno u ovoj godini. Otišli su u smjeru elektronike i time se djelomično odmaknuli od svojeg energičnog post-punka. Kako je došlo do te promjene, ali i kako gledaju na situaciju u regiji, upitali smo Vaska

Pred novi album, dogodile su se i mnoge promjene u bendu…

Dogodilo se ono što nam se događa non-stop. Život. U ovom bendu, u ovih devet godina, došlo je i otišlo puno ljudi koji su doprinijeli svojom kreativnošću i neumornim radom i mi smo im neizmjerno zahvalni na tome. U bendu su konstanta dvoje, a to su ljudi koji su napisali sve pjesme i odsvirali sve koncerte Bernays Propagande, Tina i ja.Je li to razlog da će se na sljedećim albumima još više krenuti u istraživanje elektronike ili možda nekog sasvim novog pravca?
Mi smo ljudi koji prakticiraju onaj prvobitni duh punka, a to je sloboda izražavanja i buntovnost. Kao i sve ostalo na ovoj planeti, i mi smo slika i prilika vremena u kojemu živimo. Ma, čak ni nebo nije limit.

Zvuk novog albuma rezultat je promjena u bendu ili je i ranije bio plan napraviti album koji više korača prema elektronici?
Petu godišnjicu benda proslavili smo 2012. s maltene elektronskim remix albumom “Igraj slobodno”. Na albumu “Zabraneta planeta” smo već imali dva pridružena člana (Jugoslava Stojčeskog i Sašu Pavlovića) koji su našem zvuku dodali elektronski pad (bubanj) i sempler. Ali, i pored svega, budimo realni… muzika nikad nije bila najbitnija stvar u ovom bendu, već stav!Počeli ste album promovirati i na live svirkama. Često vam se pridružuje i Deni Krstev iz Fonije. Kako je došlo do suradnje s njim?
Deni je član ovog benda već više od godinu dana. Pozvao sam ga u bend kao što sam ga pozvao i u Xaxaxa. Postali smo dobri prijatelji i suradnici. Nadamo se da će ostati do kraja ovog benda jer je mlad, simpatičan, dobar i talentiran dečko. Dodao bih i da se zemlja s takvom omladinom ne treba bojati zbog svoje budućnosti. Inače, pored Denija na ovoj ploči u većini pjesama bas gitaru je svirao Saša Pavlović, ali poslije toga i par koncerata, ljubav ga je odvela u Belfast.Novi zvuk uživo djeluje odlično. Iznenađuju li te takve reakcije, budući da ste se mnogo promijenili od posljednjih turneja?
Hvala ti na komplimentu. Uopće me ne iznenađuju takve reakcije kao što me ne iznenađuju ni loše reakcije. Volim kad mi ljudi otvoreno i u lice kažu stvari koje misle iskreno.

Mnogi su primijetili da sviraš gitaru na nešto drugačiji način…
Ja sam samouki gitarista koji ne zna akorde, note i skale. Sviram po instinktu, a počeo sam svirati gitaru relativno kasno (od svoje 22. godine). Nikad nisam vježbao, osim na probama i koncertima, tako da sve što dolazi od mojih ruku je 3-4 tona koji su jako mali postotak onoga što se dešava u mojoj glavi.

Muziku podržava

Jedan ste od rijetkih regionalnih bendova koji s lakoćom može napraviti višetjednu turneju po Europi. Što bi preporučio mlađim bendovima?
Sve je užasno lako. Izdamo album, pitamo ljude okolo mogu li nam organizirati koncert i idemo. Mladim bendovima nemam ništa preporučiti jer svaki čovjek na kraju dana radi ono što voli. Sve drugo je samo isprika.

Što bi bio u životu da nisi glazbenik?
Mnogo me više ljudi u Makedoniji poznaje kao fizikalca, kulturnog radnika, organizatora i vozača nego kao glazbenika.

U tekstovima benda su vrlo česti socijalno-politički problemi koji nas okružuju. Nigdje nije bajno, svugdje su problemi…
Kao i većini ljudi u regiji, smeta nam vječita kriza u kojoj svi živimo. Zato su i tekstovi takvi. Sanjam o danu kad neće biti potrebe pjevati socijalno-političke pjesme već ljubavno-sretno-tužno-životne.

Koliko nas ‘balkanski mentalitet’ koči u daljnjem razvoju?
Koliko nas koči toliko nas i gura nekad naprijed, nekad nazad, nekad u more, nekad u provaliju, ali mi smo ti koji jesmo i nema bježanja od toga. Ne bi bilo loše da nismo toliko krvoločni prema sebi, a tako popustljivi prema licemjerju već dokazanih vanjskih neprijatelja. Nekad smo bili primjer bratstva-sestrinstva-jedinstva i volje da živimo zajedno. Još je takvih primjera u ovoj regiji i nadam se da će ih biti sve više.

Između ostalog, tu je i velika kriza s izbjeglicama. Koliko glazbenici mogu utjecati na svijest ljudi kod takvih problema?
Žalosno je gledati cijelu ovu ‘rašomonijadu’ i paradu tužnih ljudskih sudbina. Još žalosnije je gledati kako to neki ljudi i institucije zloupotrebljavaju. Mislim da su glazbenici iz regije dosta pomogli oko podizanja svijesti oko nesreće koja se obrušila na te ljude, kao i na licemjerje koje su najveće zemlje iz Europske unije pokazale prema njima, a zemlje (vlade) iz regije su pokorno prihvatile naredbe koje su povratak fašizma na velika vrata. To je prouzrokovalo domino efekt žičanih ograda i povratak državnih granica. Mislim da su i slijepi vidjeli cijelu farsu, propagandu i bijedu. Želim svim tim ljudima da prestanu ratovi u njihovim zemljama i da se njihova golgota završi.

U kojoj fazi je side-projekt Xaxaxa? Pretpostavljam da je gotovo s njim za jedno vrijeme…
Xaxaxa
nije bio projekt nego punokrvni bend koji je izdao tri albuma, jedan
split 10” i odsvirao 200 koncerata širom Europe kroz 5 godina
postojanja (2009. do 2014.). Ja sam napisao sve pjesme u tom
bendu i s današnje perspektive žalim što to nije bio moj solo projekt,
ali znaš kako kaže stara poslovica: ‘Nikad nije kasno’.

Kako vidiš Bernays Propagandu kroz pet-deset godina?

Volio bih da još sviramo i da nam bude lijepo dok to radimo i da nekako doprinesemo svojim pjesmama da nama i ljudima bude bolje u životu. Hvala.

Muziku podržava
Stisni