Došli smo i to trećeg dana izbora najboljih u protekloj godini. Danas smo se posvetili stranim izdanjima.
Nakon izbora najboljih izvođača i najvažnijih događaja, te najboljih domaćih/regionalnih izdanja, redakcija portala Muzika.hr predstavlja svoj izbor 50 najboljih stranih izdanja u protekloj godini. I dalje ostajemo pri izboru riječi ‘izdanje’ jer danas izvođači svoje uratke objavljuju na različite načine (fizički album, EP, split albumi, digitalna izdanja…) i nepravedno bi bilo izostaviti bilo koji format, a samim tim i izvođača.
U obzir smo uzeli izdanja objavljena od 1. siječnja do sredine prosinca 2014., a od silnih uradaka redakcija je izabrala 50 najboljih. 
1) Beck – “Morning Phase“
“Socijalni leptirić alternativne pop-muzike se nakon diskografske stanke od 6 godina oglasio atipično tihim, meditativnim i fokusiranim albumom. Da, da, podsjeća na 12. godina stari ‘Sea Change’ album, samo što je ‘Morning Phase’ bolji. Naime, Beck je isporučio ploču na kojoj je jednostavno – tužan i razočaran. Na ‘Morning Phase’ je riječ o čovjeku koji ovakvu muziku svira jer mu život znači i jer se uz nju emocionalno oporavlja, u isto vrijeme dajući bremenitost i vjerodostojnost” (iz recenzije objavljene u veljači)
2) Leonard Cohen – “Popular Problems“
“‘Popular Problems’, novi Cohenov album, svojim zvukom i stilom se pomalo doima kao nastavak ‘Starih ideja’. Kako već s nastavcima biva, efekt je donekle razvodnjen, no opet je to album gotovo bez praznog hoda, kompaktan, koncizan i bezvremen kao što je to manje-više uvijek slučaj s Cohenovim djelima. Poodmaklim godinama unatoč, na njemu Leonard Cohen ne djeluje kao čovjek koji živi u nostalgiji i prošlim vremenima. Njega vrijeme nije pregazilo jer nije ni pokušavao žuriti da mu pobjegne” (iz recenzije objavljene u rujnu)
3) St. Vincent – “St. Vincent“
“Autorica sad o sebi progovara čišće i glasnije nego ikad dosad, doslovno organski. Dojam je da se za sebe zauzima samouvjerenije čime automatski stvara jasniji prikaz onog što predstavlja svojom glazbom i svojim riječima. A njena glazba bi bila, notom, bez obzira na lepezu instrumenata kojima barata, prvenstveno gitaristička, a riječju zabavno sarkastična” (iz recenzije objavljene u veljači)
4) The War on Drugs – “Lost in the Dream“
“Utjecaji se ponajprije vuku iz ’80-ih, od Brucea Springsteena do Toma Pettya, ali da vas pretjerano ne navlačimo nekim starijim utjecajima, najlakše opisati The War on Drugs je recentnim primjerom jer zvuče kao Kurt Vile s većom dozom melonkolije i synthova koji laganim crticama ukrašavaju melodije” (iz recenzije objavljene u ožujku)
5) TV on the Radio – “Seeds“
“Možemo jedino ponovno ustvrditi da su TV On The Radio ponovno pokazali kako se mogu ukrasiti poznati elementi na nešto drugačiji način i pri tome ponovno ostati svoj, svjež i vrlo zanimljiv. Istina, djelomično su se promijenili, često dominiraju nešto lakše teme, ali svaka od njih ima brdo sitnih elemenata koje je vrijedno istraživati višekratnim slušanjem” (iz recenzije objavljene u studenom)
6) Benjamin Booker – “Benjamin Booker“
“Album ‘Benjamin Booker’ jedan je od najboljih, ako ne i najbolji garažni rock album u ovoj godini jer se lijepo proširio na mnoge žanrove koji su Afroamerikancima u koži od davnina. Ako na sljedećim izdanjima bude jednako uvjerljiv, možda dobijemo rivalitet mladih autora, Jake Bugg s naše strane Atlantika, a Benjamin Booker s one strane… O Bookeru ćemo u narednim godinama još mnogo čuti, samo ga trebaju Amerikancima otkriti, a znamo da takvima u Americi treba gotovo jednako vrijeme kao i kod nas” (iz recenzije objavljene u kolovozu)
7) The Black Keys – “Turn Blue“
“Uzeli su ono najbolje iz psihodeličnog rocka, bluesa i već spomenutog soula i postigli vrlo dojmljiv spoj koji bi bio vrlo aktualan u ’70-ima, ali ono što je najbitnije, ovaj zvuk je vrlo aktualan i danas. Tko je očekivao novi ‘El Camino’ mogao bi se djelomično razočarati s novim albumom, ali ljudi koji prate The Black Keys od najranijih dana znaju da se bend ne želi ponavljati, odnosno reprizirati prošli album. ‘Turn Blue’ je pravi album s kojim su zacementirali svoj status jednih od najboljih rockera ovog našeg vremena” (iz recenzije objavljene u svibnju)
8) Elbow – “The Take Off And Landing Of Everything“
“‘The Take Off and Landing of Everything’ je moderna ploča o raspadu ljubavnih veza društveno i vremenski svjesnih muškaraca s njihovim ljepšim polovicama. Muški su ti koji su svjesni svoje emotivne strane i koji imaju tihe patnje i potajno emotivno sagorijevaju uza zvuk svog osobnog falseta i na ovom su se albumu našli da svoje osjećaje podijele sa svijetom. Album je, ukratko, krasna demonstracija osjećaja tuge, gubitka, sloma duše” (iz recenzije objavljene u ožujku)
9) Hozier – “Hozier“
“Hozier već sada ima jak autorski pečat kojeg karakteriziraju otvoreno izražavanje emocija, igranje na kartu ‘teške’ atmosfere, pogotovo s klavirom i/ili orguljama, stupnjevano dodavanje dramatike i naravno, već prije jasno usmjereno stremljenje prema korijenskim oblicima countrya, folka, bluesa, gospela, soula” (iz recenzije objavljene u listopadu)
10) Manic Street Preachers – “Futurology“
“Prošlo je dvadeset godina od najcjenjenijeg albuma Manicsa i tu su prigodu uspjeli vrlo dobro proslaviti s novim albumom koji spada u sam vrh njihovog stvaralaštva. Promiješali su dosadašnji zvuk s nizom novih elemenata koji u cjelini daju zanimljiv materijal vrijedan višestrukog preslušavanja, a posebno u nekim dijelovima pokazali su da ima u njima energije kao i prije dvadesetak godina, ako ne još i više. Divota je vidjeti da jedan bend može napraviti toliko dobrog u raznim žanrovskim odrednicama kao kao što su Manicsi napravili zadnjim albumima. Posjetili su pop i položili ga. Napravili su osobnu posvetu neprežaljenom Richeyu i veličanstveno dokazali koliko im nedostaje. Ištekali su se iz struje i pokazali da im ne treba. Sad, otišli su malo ekperimentirati i ponovno učinili jako dobru stvar. To su Manicsi” (iz recenzije objavljene u srpnju)
11) Future Islands – “Singles“
“Odišu jednom nevjerojatnom lakoćom i jednostavnosti izražaja koji potpuno osvaja, bilo da govorimo o samoj glazbi ili tekstovima koji je prate. Kao da su nabasali na samu tajnu kako i u pravoj mjeri svu silu klišeiziranih izraza učiniti dovoljno magičnom da ne zvuče plitko već očaravajuće. A glazba koja zvuči u rasponu od najobičnijeg jednoličnog ponavljanja tona do sve siline korištenja cijele klavijature, kao da živi sama od sebe i ovisno o raspoloženju slušača se mijenja. Ljepota pjesama ovog albuma svakako je u uhu slušača jer svatko će ih čuti drugačije, onako kako želi” (iz recenzije objavljene u ožujku)
12) Robert Plant – “Lullaby and… The Ceaseless Roar“
“Zamislimo li slikovito album kao deblo s korijenjem, svaki korijen će nas odvesti na svoju stranu: bit će tu sjevernoafričkog bluesa na tragu Tinariwena, countrya i bluegrassa s gorja Apalači, trip hopa i ‘mutne’ elektronike kakvu voli Mark Lanegan, tradicionalnog američkog bluesa i svega između. Nitko ne bi trebao biti tvrdoglav i ignorirati činjenicu da su albumi koje zadnje desetljeće radi Plant deset puta bolji od bilo čega što bi napravili Zeppelini da su još uvijek aktivni” (iz recenzije objavljene u rujnu)
13) Pixies – “Indie Cindy“
“‘Indie Cindy’ najbolje sjeda ako se zanemari utjecaj Pixiesa na alternativni, odnosno indie rock kako se danas zove (premda dobrim dijelom nije više ni alternativan, ni indie), te prestane pod mikroskopom uspoređivati nove pjesme s kultnom prvom fazom benda. Ako ga se umjesto toga sluša sa svježim ušima, otkriva se da je riječ o izvanredno pitkom, a još uvijek dovoljno pomaknutom i ekscentričnom albumu” (iz recenzije objavljene u svibnju)
14) Against Me! – “Transgender Dysphoria Blues“
“U njegovom začetku bio je etiketiran kao konceptualna priča o transeksualnoj prostitutki, no sada je prilično jasno tko je njegov glavni protagonist. Element iznenađenja? Check! Tekstovi? Recimo kako je punk stav dobio novu malu dimenziju i drukčiji rakurs slušanja. Laurin ‘izlazak’ i hrabrost malo koga može ostaviti ravnodušnim, a ovaj album je širom otvoren prozor koji tješi i motivira, nju i slušatelja. Ono što iz njega isijava nije mržnja već strah, nesigurnost, ljutnja i pomirenje, obračun sa sobom i svojom okolinom – sve ono što je Laura prolazila ekspresionirano na poseban način” (iz recenzije objavljene u siječnju)
15) Mastodon – “Once More Round the Sun“
“Ali – to je Mastodon! Bend koji bezbrižno skače između želje da budu hard rock bend i realnosti da su ipak puno maštovitiji i luđi od takve jednostavnosti. Svoje prog korijene ne mogu zanemariti, a pokojim pamtljivim i melodičnim dijelom nikad ih neće ni okaljati. Ako je nekome ‘The Hunter’ bio previše radio-friendly, a ‘Remission’ previše neshvatljiv, ‘Once More ‘Round the Sun’ bit će nova sveobuhvatna formula koja logično stoji negdje pored tog specifičnog imena Mastodon” (iz recenzije objavljene u lipnju)
Ostatak liste čine:
16) Ty Segall – “Manipulator”
17) Damien Jurado – “Brothers and Sisters of the Eternal Son”
18) The Smith Street Band – “Throw Me In The River”
19) George Ezra – “Wanted on Voyage“
20) The Hold Steady – “Teeth Dreams“
21) Wild Beasts – “Present Tense”
22) Damien Rice – “My Favourite Faded Fantasy”
23) Caribou -“Our Love”
24) Wilko Johnson & Roger Daltrey – “Going Back Home“
25) First Aid Kit – “Stay Gold”
26) Foo Fighters – “Sonic Highways“
27) Damon Albarn – “Everyday Robots“
28) Jack White – “Lazaretto“
29) Einsturzende Neubauten – “Lament“
30) Drive-By Truckers – “English Oceans“
31) Animals As Leaders – “The Joy of Motion“
32) Mac DeMarco – “Salad Days”
33) The Amazing Snakeheads – “Amphetamine Ballads“
34) C.W. Stoneking – “Gon’ Boogaloo“
35) The Preatures – “Blue Planet Eyes“
36) alt-J – “This is All Yours”
37) James – “La Petite Mort”
38) The Men – “Tomorrow’s Hits“
39) The Roots – “…And Then You Shoot Your Cousin“
40) U2 – “Songs of Innocence“
41) St Paul & Broken Bones – “Half The City”
42) Ewian – “Good Old Underground“
43) Angel Olsen – “Burn Your Fire for No Witness”
44) Lykke Li – “I Never Learn“
45) Mark Lanegan Band – “Phantom Radio“
46) Ilhan Ersahin’s Wonderland – “The Other Side“
47) Interpol – “El Pintor“
48) Marianne Faithfull – “Give My Love To London“
49) Morrissey – “World Peace Is None Of Your Business“
50) Warpaint – “Warpaint“
– PipsChips&Videoclips, S.A.R.S. i Jack White najbolji izvođači 2014. godine –
– Najbolja domaća/regionalna
izdanja 2014. godine –
