Jedan od najinovativnijih glazbenika sa naših podneblja Željko Banić aka Songkillers nedavno je objavio album za svojim najvećim hitovima “14“. Tim povodom porazgovarali smo sa njim, čiju glazbu ili volite ili ne volite, ali ne možete te mu osporiti da je svojim novim zvukom promjenio zvuk naše scene.
CD je u prodaji od 31.05., kakvi su utisci i reakcije javnosti i kritičara?
Pa, nisam baš čuo reakcije od ljudi, čuo sam reakcije od frendova. Za stare pjesme znam kakve su reakcije, uostalom reakcije su uvijek pozitivne bile, dok za ove nove pjesme koliko čujem reakcije su jako obre, a i koliko ja znam pjesma se vrti puno i na radiju. Ja obično pitam ljude s posla, kolege s kojima se družim, nema ih baš puno s estrade, i tako… neki od njih kažu da je to možda i najbolja pjesma koju sam napravio (singl “Sreća“), jer zvuči drugačije, kao što ste čuli, napisana je u nekom akustičnom điru, i tako ću u biti koncipirati cijeli svoj sljedeći album. A “Best Of”, gledao sam prije neki dan u novinama, čini mi se u Jutarnjem, recenziju, koja je pozitivna što mi je u biti jako drago pročitati. Gledaj, ja sam jako pozitivan i vesel, a takve su mi i pjesme.
OK, što se tiče spota?
Aha, spot (smijeh). Pa u nedjelju je bio završni dan montaže i dobio sam ga na DVD-u, planira se premijerno prikazivanje, kao što su mi rekli ljudi iz Aquariusa na Glazbenoj TV u ponedjeljak. Prikazat će ga sigurno kao prijedlog u petak i u ponedjeljak treba ući na ljestvicu i zauzeti će neku dobru poziciju, bar se ja nadam da će biti tako (smijeh).
To sam te baš htio pitati, jel očekuješ prvo mjesto ili?
Pa ja mislim da ta pjesma zaslužuje prvo mjesto, to sad zvuči bahato, ali mislim da pjesma odskače kvalitetom malo više od ostalih pjesama s ljestvice, ali naravno, nije to na meni da govorim i odlučujem nego na ljudima koji to vode i, naravno, ljudima koji glasuju, ne. Zapravo, slušateljski mentalitet kod nas je vrlo upitan po meni, tako da je teško očekivati, ali kad se vrti ovako po radiju i kad mi ljudi kažu da je super pjesma vjerovatno će i ljudi onda glasovati za nju. Ali to je jako teško predvidjeti u ovoj situaciji i ovaoj zemlji.
Reci mi kako je došlo do suradnje između tebe i Aquariusa?
Nemam pojma, mi smo počeli prvo svirati na njihovim “Lagano, lagano” festivalima, prvi koncert je bio tamo krajem ’90-ih, ali mi se poznajemo iz klupskih dana, iz neke ’92-’93 kad smo svirali neki acid jazz. U biti mi smo bili prvi bend koji je svirao pjesme od Incognita, Brand New Heavies… pa je kasnije nastao Mayales. To znam jer je čovjek iz Mayalesa dolazio na naše koncerte u Saloon, imali smo ih četvrtkom. Svirali smo gore jedno 3 godine od ’92 do ’95. I čovjek je dolazio gore i pitao nas:”Joj koji je to bend?”. U to vrijeme je to bila jako popularna glazba vani, a i kod nas se slušala. To je bila nebanalna i dosta zahtjevna glazba za svirati. I taj čovjek je pitao, koji je to bend, ime albuma, ime stavri i to… i onda je on krenuo s tim, počeo se baviti tom glazbom. A meni je to bilo onako, simpatično neko vrijeme.
Ja u stvari volim širok spektar glazbe, tako da mi se teško odlučiti za jedan stil, u biti svu glazbu treba slušati. Ne dijelim glazbu na pop, rock, funk…već na kvalitetnu i nekvalitetnu. Npr. country, to je ustvari zahtjevna glazba dok ljudi misle ono, country… imaš tu i fingerpicking stil sviranja gitare koji koristi npr. Albert Lee koji u biti svira nekakav country-jazz, što nije ono, uzmi pa veslaj. I tako, različiti stilovi. I tako je to krenulo, “Lagano, lagano” jer mi smo njegovali tu glazbu i usporedno smo imali suradnju s Dinom Dvornikom, i u biti se ne sjećam kad smo točno se odlučili za autorski rad. I tako smo došli na ideju da bi trebali raditi svoje pjesme jer su svi već tada imali svoje stvari osim nas, tako da sam rekao:”Jebi ga, idem i ja probati!” (smijeh) I tako je ’97 taj prvi album izašao i imali smo koncerte tamo i tako se rodila ideja o suradnji s Aquarius Recordsom i ta ideja živi zadnjih 7 godina.
Vidio sam te na kontrapunkt festivalu, kako ti se dopao festival?
Joooj, tu večer su me ljudi s RTL-a pitali:”Jel znaš tko svira?”. Došao sam tamo jer me Dino doveo. U biti tada smo bili Dino i ja, došli smo tamo, bila je to nedjelja-ponedjeljak, tako nešto i to je bilo ono, idemo u Aquarius popit ćemo cugu-dvije, vidit šta ima i tako. I tako smo se mi stali za šank i pili piće dok nije došla cura s RTL-a i pitala:”Jel znaš tko svira večeras?”. Ja sam joj rekao:”Nemam pojma. Došao sam tu na piće, nisam uopće planirao dolazak”. (smijeh) A i čuo sam neke komentare poslije koji su uslijedili, kao ‘glazbenik koji je sam sebi dovoljan’. (smijeh) A što se tiče glazbe koja je svirala, po taktovima koje sam čuo zvučalo mi je kao neki acid jazz. Par dana poslje na TV-u sam čuo kako se taj stil zove future jazz, future soul tako nešto. Mislim da je to bilo u Meridian 16. A meni to zvuči kao Incognito i čini mi se da su oni to bolje radili, ali opet, to je moje mišljenje. Smatram da to nije osobit pomak u usporedbi s Incognito prije 10-ak godina. Taj zvuk mi je bio interesantan prije 10-ak godina.
Tu večer je nastupio i Gilles Peterson, čovjek koji je otkrio Incognito, Brand New Heaviers i ukratko izumio ime Acid Jazz…
Da, skužio sam poslije koncerta da neki tip pušta glazbu, to mi je bilo sasvim ok za slušati. A ono prije (koncert) mi je bilo onako. Mislim sad to zvuči neznam kako…
Zvuči najnormalnije, to je samo tvoje mišljenje.
Da, došao sam tamo popiti piće, ne se igrati kritičara. Normalno sam se ponašao, došao se zabaviti dok me nisu napali i pitali to pitanje. Mislim, zar ja gdjegod dođem moram uvijek znati tko svira ili npr. da kad god upalim radio da znam tko svira?
Ok, idemo dalje. Dakle, na početku su te inspirirali Incognito, Brand New Heavies…
Ma, ne samo to već i stari funk, soul, jazz..
A danas?
A danas, ne znam… ja nikad nisam imao nekog favorita iz glazbenog svijeta i svršavao doma slušajući njegovu glazbu. Jednostavno nisam takav tip. Danas vrlo rijetko kupujem neka glazbena izdanja. Zadnje što sam kupio je Saint Germain, ali to nije tako novo (smijeh). Ali volim ja i R’n’B i hip-hop glazbu, npr. Outkast mi je fora, ono, drugačiji su od drugih imaju neki pomak. Ali ne volim onog Puff Daddyja i te gluposti. Prekomercijaliziran mi je i sterilan. Ali u biti volim da je nešto dosvirano dobro i kvalitetno. Ali sad mi je želja… npr. prošli album je sređen na kompu, ja sam rezao solo npr. od flaute i slagao ga ton po ton. To je bila druga stvar na albumu. Tu sam sve složio na kompu, u stvari to mi je bio prvi remix koji je te godine dobio nominaciju za Porina, samo su ga tad osvojili The Bambi Molestersi. U biti za tu stvar ništa nije nadosnimavano, već sam ja prearanžirao njihove note koji su oni svirali, ton po ton da bi dobio što želim. Ali to sam probao, poigrao se s tim i to nije to što želim raditi na sljedećem albumu. Sad želim nešto jednostavnije, dvije gitare, bass i bubanj. I tako će zvučati novi album. Bit će tu i funka i soula, ali odsvirano na dvije akustične gitare.
A od ljudi s scene? Kog od njih voliš?
Pa neznam, ja našu scenu ne pratim baš puno, ali eto Yammat su mi ok.
Dino?
A neznam, vidit ćemo. Baš sam sad snimao neke gitarske dionice za njega, on sad radi glazbu za film “Divna splitska noć”. On u filmu glumi dilera, a s njim glumi i reper Coolio.
Kad misliš početi snimati novi album?
E, to ću na jesen. Sad kad je “Best Of” vani, takav je bio plan u Aquariusu. Prvo “Best Of”, a onda album na jesen. U sklopu “Best Of” su i dvije nove stvari, “Sreća” i ”Što je to s nama?”, koji su u biti dva singla. Jedan ćemo prezentirati sada, sa spotom i reklamom, a onda ide druga stvar na jesen tek. Naravno, ide i spot uz nju. Ta druga stvar je jednostavnija, minimalistički snimljena, u bendovskom stilu.
Smatraš li da je kod nas postala previše popularna neka jednostavna glazba?
Pa da. Banalna i trivijalna glazba je popularna kod nas. Nažalost (smijeh). I naša kultura slušanja je na niskom nivou. A i kultiviranje ljudi nekom drugačijom glazbom ne uspijeva jer te odmah okarakteriziraju kao to je jazz, ovo ono… što sam imao prilike doživjeti kod nekih drugih izdavača npr. Dino i ja samo došli u Croatia Records s jednom od prvih house kompozicija kod nas, zvala se “Doktor lake šetnje” i tamo su nam rekli:”Joj, to mi je neki jazz” (smijeh)
Tekstovi po novinama, jel ih čitaš?
Ma znaš što, toliko su me blatili ovi glazbeni kritičari, takozvani. Mislim, to su uglavnom nestručni ljudi. Ja cijenim mišljenje svojih kolega i to je to. Mislim, ne radim glazbu zato da bi čitao dobre recenzije, već zato da bi uživao u njoj.
Kakva ti je bila prva reakcija kad si pročitao neku negativnu recenziju o sebi? Jesi bilo ljut?
Ma čuj, nisam bio ljut nego, znaš? Ljudi te hvale i onda se nađe neki pametnjaković koji kao ima nešto za reći. A i kad se čovjek zamisli, kakva je to profesija, glazbeni kritičar? U stvari netko sebe proglasi kompetentnim da ocjenuje tuđu glazbu, a uopće se ne bavi glazbom ili je totalni netalenat za glazbu i vjerovatno neki od njih nemaju ni sluha. Ja najviše cijenim mišljenje svojih kolega glazbenika i oni su najkompetentniji i znaju koliko je netko uložio truda u to i koliko je to kvalitetno ili nije kvalitetno.
Koji su planovi za ljeto?
Pa, nemam još planova ni ponuda za nekakve svirke, ali vjerujem da će se nešto dogodit.
Festivali neki možda?
Ma festivale uopće ne posjećujem.
Nastupi vani?
Pa to može biti eventualno Bosna ili Slovenija. A baš vani, pa neki ljudi su čuli ovaj zadnji album, ali za to treba novaca, trebaš biti tamo npr. godinu dana, dok ljudi čuju za tebe, a kako zaraditi za život u to vrijeme to je problem.
Nešto za kraj?
Ma dosta smo rekli, zar ne?
Pa da. Ok onda je to to. Hvala ti puno na ovom razgovoru.
Hvala tebi.
