Ove se godine navršava cijelo desetljeće otkako su Ethan Diamond i Shawn Grunberger pokrenuli Bandcamp, tvrtku koja će godinu dana kasnije prerasti u zanimljivu i besplatnu platformu za preslušavanje i samostalno objavljivanje albuma.

Od samog starta, Bandcamp se razlikovao od postojećih online trgovina (iTunes, Amazon, CD Baby…) koje su bile samo to – hladne i uniformirane trgovine. Bandcamp je više nalikovao živoj tržnici prepunoj neprekidne interakcije između (prvenstveno) indie glazbenika i njihovih obožavatelja. S jedne strane su pjesme, s druge strane ljudi zainteresirani za njih. Sve pjesme mogu se preslušati besplatno na stranici izvođača koji sam bira za koju cijenu će ih prodavati ili ostavlja zainteresiranima izbor po principu ‘plati koliko misliš da vrijedi‘. Ako mislite da će većina posjetitelja upisati nulu kao izbor, uvijek možete postaviti minimalan iznos. Bandcamp tvrdi da većina fanova ponudi iznos veći od predloženog minimuma. A najvažnije od svega – većina iznosa ide izravno u džep glazbenika, nema posrednika.

Tri milijuna pjesama, 400 tisuća albuma

Kako se vole pohvaliti na svojoj početnoj stranici, izvođačima na Bandcampu dosad je isplaćeno više od 240 milijuna dolara. Svaki put kada kupite pjesmu s Bandcampa – a govorimo o više od 3 milijuna pjesama, više od 400 tisuća albuma i više od 200 tisuća glazbenika iz više od 180 zemalja – 85% iznosa ide izravno izvođaču, dok Bandcamp uzima proviziju od 15 posto. A i ta provizija pada na 10% ukoliko izvođač ostvari zaradu od 5 tisuća dolara ili višu.

Muziku podržava

Kako je cijela platforma prilagođena potrebama izvođača, kako ne postoje stroga pravila oko određivanja cijena, tako ne postoje ni oko audio formata; naći ćete pjesme u uobičajenom MP3 formatu, ali i u mnogim drugima ukoliko samom glazbeniku tako više odgovara. Ukoliko pjesme ne nudite zasebno, već kao album ili EP, možete ih obogatiti bonusima: od tzv. hidden tracks, bonus videa do fotografija – sve što vam padne na pamet i za što mislite da bi moglo potaknuti obožavatelje da se još više zainteresiraju za vaš rad.

Sam Bandcamp profitabilan je postao 2012., a svakih pet sekundi proda se po jedan glazbeni sadržaj. Ipak, znatno prije nego što će Bandcamp usavršiti pristup ‘pay what you want’, jedan je veliki bend nakon četverogodišnje pauze objavio album čiju veličinu nije moguće izračunati puko zbrajajući pozitivne i negativne kritike.

Promjene se naziru iza ‘duge’

Desetog listopada 2007. objavljen je “In Rainbows” Radioheada. Časopis Time nazvao ga je ‘najvažnijim izdanjem modernog glazbenog biznisa’ i nisu bili daleko od istine. Otprilike si je u to vrijeme glazbena industrija počela postavljati pitanja što i kako dalje. Bilo je jasno da će digitalni sadržaji – legalni ili ne – postati primarni način na koji će obožavatelji dolaziti do pjesama i albuma. I dok su glavešine mozgale, Radiohead je objavio sedmi album i unio pomutnju među diskografske kuće.

“In Rainbows” su najavili kao digitalni download koji je moguće nabaviti preko njihove službene stranice po bilo kojoj cijeni: od nula do 99,99 funta. Bio je to eksperiment koji bi njihova bivša diskografska kuća EMI vjerojatno glatko odbila. No, s “Hail to the Thief” iz 2003. Radiohead su se riješili ugovora prema kojem su morali objaviti šest albuma i nisu ga produžili. Godinu dana prije “In Rainbows” Thom Yorke pitao se u intervjuu za New York Times zašto bi s industrijom koja se urušava potpisao ugovor za novih šest albuma.

“In Rainbows” je bio veliki rizik za bend koji se pritajio na pune četiri godine, no je li se isplatio? Uvijek će se voditi debate o motivu iza ovakve objave pa možemo reći da svrha eksperimenta nije bila ukazati na propast fizičkih medija, već na ranjivost i nepotrebnost velikih i do tog trenutka nedodirljivih diskografa. Radiohead je u potpunosti zadržao kontrolu (pa i onu financijsku) nad albumom, a samim time utabao put znatno manje razvikanim imenima.

Točna zarada ostala je tajna

A jesu li Radiohead imali financijske koristi od “In Rainbows”? Vijesti iz onog vremena govorile su da unatoč mogućem besplatnom downloadu fanovi i dalje do albuma radije dolaze na ilegalan način. Eric Garland, izvršni predsjednik kompanije Big Champagne koja prati ilegalni internetski download, objasnio je kako je do ove situacije došlo jer ljudi ne znaju službenu stranicu Radioheada, ali znaju torrente koje koriste svaki dan i putem kojih jednostavnije nabavljaju album.

Radiohead nikada nije otkrio točnu zaradu, no neke agencije poput comScore izračunale su da je od pet downloada svaki drugi za “In Rainbows” platio u prosjeku 6 dolara. Da su imali standardni diskografski ugovor, za album bi dobili 2,26 dolara. Treba napomenuti da je bend osporio ova izvješća nazvavši ih ‘posve netočnim’.

Muziku podržava
Stisni