Atheist Rap: “Velika je stvar što smo opstali i kao bend i kao ekipa”

Svašta se izdogađalo s novosadskim punk rockerima Atheist Rap od posljednjeg intervjua od prije dvije godine.

Novi susret sa zagrebačkom publikom zakazan je za 29. listopada kada će dečki odraditi nastup u Tvornici kulture, za koji žele da bude njihov najveći zagrebački koncert u povijesti benda.Nedavna turneja, izlazak novoga albuma “Uberlauf” i nadolazeći nastup, samo su neke od tema našeg razgovora s basistom Lekijem i bubnjarom Atzkeom.Nedavno ste se vratili s europskog Survival Toura. Kako je proteklo tih 17 dana koliko ste bili na turneji?
Atzke: Utisak je kao da smo bili u nekoj vremenskoj kapsuli. Kad smo se vratili malo što se promijenilo, a mi kao da smo bili odsutni dva puta duže. Toliko smo vidjeli i prošli da nam je nevjerojatno da je prošlo samo 17 dana.
Leki: Da, mnogo stvari nam se događalo dan za danom da jednostavno nismo ni stizali procesuirati svu količinu utisaka koju smo sakupljali u malom mozgu. Sad polako premotavam filmove unatrag i na taj način lakše podnosim ovu srbijansku kaljugu u kojoj živimo.Je li bilo kakvih anegdota s fanovima ili nekih zanimljivosti na koje ste nailazili na putu?
Atzke: Meni je sjajna priča kako smo u jednom danu uspjeli dogovoriti i realizirati koncert u gradu Hof (hvala Zlatko, hvala Matthias) i to sve po preporuci čovjeka koji nas je gledao nekoliko dana ranije u Münchenu. Bravo njima, bravo nama!

Usporedba gostoprimstva u inozemstvu, za razliku od onog s naših prostora? I predstavlja li jezik barijeru kod slušatelja u slučajevima sviranja u inozemstvu?
Leki: Dozvolit ću sebi generalizaciju i konstatirat ću da su naši ljudi (i oni koje smo sretali napolju) ipak srdačniji i više gostoprimljiviji od npr. Nijemaca. Mada, nemam zamjerke na domaćine na turneji, jednostavno kulturološke razlike i mentaliteti se razlikuju, što ne smatram da je loše samo po sebi.
Atzke: Ljudi su bili vrlo susretljivi i profesionalni. A publika, apsolutno nisu imali zamjerke zbog tekstova na njima nerazumljivom jeziku. Uživali su i po pravilu tražili bis. A teško žabu u bunar natjerati (smijeh).

Od bendova s kojima ste do sada nastupali koga biste posebno izdvojili?
Atzke: Meni je najviše prijalo druženje s Raising Hell iz Rumunjske. Super momci i djevojka. Nama susjedna zemlja, a tako malo znam o sceni u njoj. Izgledno da ćemo poslije ovog druženja svirati i u Rumunjskoj i radujem se tome.
Leki: Bio sam fasciniran ruskim bendom Distemper. Nevjerojatan spoj iskustva i mladosti, neiscrpna energija, zarazni refreni, savršena brass sekcija sa sve koreografijom, a pritom, da se okoristim ruskim izrazom, piju k’o Finci!14. listopada je bila godišnjica smrti Tuste, legendarnog frontmena KUD Idijota, a povodom toga van je puštena i tribute kompilacija na kojoj se uz 20-ak bendova nalazite i vi. Na koji način je bend utjecao na vas?
Atzke: Kad se kaže KUD Idijoti uz to, ne bez razloga, ide i legendarni. Utjecali su na nas na mnogo nivoa, muzički, ljudski, ideološki…. Od ranih dana kada smo išli na njihove koncerte, pa do danas kada se viđamo kao prijatelji, svaki susret je donosio novo iskustvo, mudrost i uvijek sve veće poštovanje.Putevi su vam se u Kielu spojili i s Dubiozom kolektiv, s njima ste u čast Tusti odsvirali “Ja sjećam se”…
Atzke: Spletom čudnih okolnosti smo se našli u Kielu i tamo saznali da Dubioza svira taj dan. Koncert im je, naravno, bio sjajan, a moment kada su nas pozvali na binu za pjesmu “Ja sjećam se…” i izvedba … To je bio san u snu. Nisi mogao biti ravnodušan.Tu je i aktualni album “Uberlauf”, koji je vani već godinu dana. Kako su ga fanovi prihvatili i na koje pjesme su na svirkama najbolje reakcije?
Atzke: Svako novo izdanje publika voli da usporedi sa starijim, ali ga vremenom prihvati i zavoli. Tako i ovo. Čini mi se da su reakcije na “HA-PU! ” i “Drugo pakovanje” najjače, ali ima tu još koji kec u rukavu…
Leki : Meni se, pak, čini da je “Momci se vraćaju u grad” najbolje prihvaćena. U svakom slučaju, osobno sam vrlo zadovoljan prijemom novog albuma kod publike.

Gradu Splitu ste posvetili i jednu od pjesama, što vas toliko veže za njega?
Atzke: Ljudi! Od prvog nastupa isti ljudi su oko nas, fanovi koje bi svatko poželio. Pjesma “Splicki đir” je bila himna splitskog Extatic festivala, a u malo izmijenjenom obliku je završila na albumu.
Leki: Jedan od najljepših dana u svom životu proveo sam u Splitu. Prosinački, sunčan i vjetrovit, na rivi, s brojnim prijateljima, uz razne rakije, pršut, sireve i inćune. Legenda kaže da smo taj dan probali ukupno 22 vrste rakije. Teško bih u to povjerovao i sam, da izvor tog podatka nije precizni statističar I iskusni ćata, naš menadžer Zlatko.

S obzirom da na posljednjem albumu opisujete i sredinu u kojoj živite, što biste vi voljeli da se iz temelja promijeni po tom pitanju? Što najviše koči daljne napredovanje te iste sredine?
Atzke: Tom temom se bavimo oduvijek, na razne načine. Čisteći naše dvorište šaljemo poruke primjenjive na sva dvorišta. A problemi su u ljudima koji se boje mijenjati postojeće stanje, jer je za njih svaka promjena katastrofična. Sistem ih uz pomoć straha drži na uzici i ne da im da stvari pogledaju iz drugog kuta.
Leki: Ja sam zaista, i na žalost, izgubio svaku nadu da se nešto može popraviti u našem društvu. Spirala duhovne i materijalne bijede ide nezaustavljivo prema dole. Što bi rekao Rambo : “Otiš’o je svak’ ko valja, neki vani a neki ka nebu, ostala je samo fukara i raja…”. Točka.

Vinili su ponovno u modi, a evo i “Uberlauf” je dobio svoj primjerak, točnije u pitanju je vaše prvo vinilno izdanje. Što je po vama toliko posebno u preslušavanju ploča?
Atzke: Vinil je romantika. Omoti su ljepši na većem formatu, i postoje dvije strane. Digitalna izdanja imaju kvalitetniji zapis i ne moraš ustajati na pola. Ljudima treba i jedno i drugo, ipak smo različiti i takvi treba i da ostanemo.

Skoro tri desetljeća rada je iza benda, koje trenutke imate u najljepšem sjećanju i što vam nedostaje iz tih prošlih vremena?
Leki: Prije svega brojna putovanja i poznanstva, mjesta koja ne bih vidio ili svakako ne na način na koji sam ih doživio uz pomoć lokalnih ‘vodiča’. Iz tih vremena mi nedostaje samo mladost, a ni za to nisam siguran. Dobro je i sada, bar dok traje…
Atzke: Uf, toliko toga… prvi odlazak u studio, prvi nastupi po raznim gradovima, gdje ne znaš što te čeka, a ispadne ludilo. A nedostaje mi Zare L (basista Atheista, preminuo 1997.).

Što smatrate svojim najvećim uspjehom i što ste naučili nakon niza godina ozbiljnog bavljenja glazbom, kao glazbenici, ali i na osobnoj razini?
Leki: To smo već jednom negdje rekli, ali da ponovim: najveći uspjeh je prije svega što smo živi i relativno pri razumu. Druga velika stvar je što smo opstali i kao bend i kao ekipa. A naučio sam da od tog našeg ‘ozbiljnog’ bavljenja muzikom ima i mnoooogo ozbiljnijeg. I da treba mnogo više raditi. Na sebi osobno, a i zajedno, kao bend…
Atzke: Najveći uspjeh je što još sviramo i što imamo kome. Naučeno je puno, ali najbitnije da neuspjeh nije kraj svijeta. Osobno, stekao sam veliko iskustvo i volio bih ga jednog dana prenijeti drugima.

Iako ste “Uberlauf” u Zagrebu već koncertno predstavili, sada nas čeka novi nastup, onaj u Tvornici. Kakva se set-lista i iznenađenja spremaju?
Atzke: Na prošlom nastupu predstavljene su samo neke nove pjesme, ovaj put ima mjesta za druge. Uz hitove, bez kojih nas neće pustiti s bine, bit će mjesta i za neko iznenađenje, možda i za nas. Kad nas ponese, svašta se može očekivati.

Za neku skoriju budućnost što ste si zacrtali da morate ili želite ostvariti?
Atzke: Lijepo bi bilo posjetiti još koju zemlju, pa makar na drugom kontinentu.