Asian Dub Foundation: “Ne želimo cenzurirati naš sadržaj za niti jedno tržište”

Londonska multinacionalna atrakcija, Asian Dub Foundation, vraća se u Hrvatsku, a 28. srpnja Croatian Music Adventures dovodi ih u dubrovački park Orsula.

Nakon 2007. i zagrebačkog INmusica, zatim Špancirfesta prije četiri godine te prošlogodišnjeg Seasplasha, na redu je sam jug Lijepe naše, gdje će predstaviti upravo objavljeni novi album “The Signal And The Noise”. A kojima je Dubrovnik daleko mogu i do slovenske Vinice na Schengenfest, 30. srpnja.Neke od pjesama na albumu, kao naprimjer “Zig Zag Nation” predstavljaju punkerski
dub/breakbeat napad, “Radio Bubblegum” je afrobeat/dubnoiz mantra, “Blade
Ragga” je jungle/punk ekspedicija, dok je pjesma “Stand Up” više
tradicionalnijeg dub prizvuka. Ovogodišnji ponovni dolazak bio nam je glavni razlog da ukratko porazgovaramo s gitaristom i originalnim članom postave, Steveom Chandra Savaleom, poznatijim i kao Chandrasonicom.

Nakon što ste već nekoliko puta na našim prostorima održali izvrsne nastupe, ponovno se vraćate u Hrvatsku, ovoga puta u Dubrovnik gdje ćete nastupiti u Parku Orsula. Što ćete nam tamo prirediti ovo ljeto?
Skakanje, skakanje, skakanje.Početak djelovanja skupine krenuo je 1993. s organizacijom Community Music. Recite nam nešto o samom nastanku organizacije i na koji se način Asian Dub Foundation razvio iz nje?
Bila je to glazbena radionica za mlade Azijate, kasnije sound system i nakon toga bend.Kombinirate poseban spoj raznolikih glazbenih žanrova, kao što su dub, rapcore, dancehall i ragga. S obzirom da je vidljiv i utjecaj punka, odkud toliki šaroliki utjecaji?
Zapravo bilo je to vrlo instinktivno. Krenulo je od glazbe naših roditelja i nastavilo se s post punkom, reggaeom, hip-hopom, jungleom. Sve nam je to bilo isto.

Osim toga, inspirirani ste i indijskom klasičnom glazbom…
To je samo nešto s čime smo odrasli.

Svojim tekstovima direktno i jasno nastojite suzbiti brojne probleme koje sa sobom donosi i dalje prisutni rasizam, fašizam te globalizacija. Što sve nastojite propagirati svojim djelovanjem kroz glazbu?
Mi samo pišemo o onome o čemu želimo pisati. Oko 30% naših pjesama je instrumentalno. Mi smo pedagozi, a ne aktivisti. Želimo prezentirati nove ideje na uzbudljive načine i ne želimo cenzurirati naš sadržaj za niti jedno tržište. To je sve.

Mnogi ljudi smatraju kako se glazba ne bi trebala koristiti za revolucionarno isticanje svojih osobnih uvjerenja i mišljenja. Što vi mislite o tome?
Trebaš pisati o onome što osjećaš. To je ujedno i jedina odgovornost izvođača, da budu istinoljubivi.

Moram vas pitati, s kakvim ste se rasističkim problemima susretali kada ste tek došli na britansku glazbenu scenu?
Pa s obzirom da nismo britpop… razbili smo to s velikom zvučnom palicom.

Bili ste bijesni na Veliku Britaniju i britanske medije, odnosno na njihove stavove, što se može osjetiti na albumu “Rafi’s Revenge”, a također i na prvom izdanju “Facts And Fictions”. Što vas je najviše smetalo kod britanske publike?
Britpop i ljudi koji su mislili da trebamo zvučati kao njihovo hipijevsko sranje od putovanja za Gou.

Kako ste u tom periodu bili prihvaćeni na ostatku kontinenta?
Bolje. Osobito u Francuskoj.

Krajem devedesetih ste osnovali organizaciju mladih pod nazivom ADF Education. Koji su glavni ciljevi organizacije, što ste htjeli s njom postići?
To je gotovo sada. Glazbena edukacija u Velikoj Britaniji je sada više manje mainstream. Sada se sve vrti oko elitizma u britanskim školama i oko škola za talente. Ja držim tečaj o povijesti glazbe kako bi mlade ljude naučio o pravoj priči koja se krije iza glazbe koju slušaju.

Što mislite o utjecaju kojega je imao vaš protestni singl “Free Satpal Ram”, a koji je rezultirao njegovim oslobođenjem?
Bila je to samo jedna od mnogih stvari koja je vodila prema njegovom oslobođenju.