Moj prijatelj je umro
da, umro je moj brat
znam to je bilo davno
znam da je bio rat.
Ja ne znam gdje ni kada
no kad se veče sprema
znam da ga vise nema
znam da ga vise nema
i ustima od mulja
od mraka i od sjene
u strahu sto se šulja
on spava mjesto mene
Ja čujem gdje se budi
u noći njegov glas
a dani kao ludi
ruse se pored nas
Još uvijek zemlja drhti
još uvijek ko i prije
a blijedo lice smrti
i pored mene bdije
sad negdje mirno spava
od zemlje i od blata
mjesto žene trava
grli ga oko vrata
Moj prijatelj je umro
da umro je moj brat
znam to je bilo davno
znam da je bio rat.
I ne znam zašto sada
dok liju davne kiše
još uvijek na me pada
to čega nema vise
to čega nema vise
iz tame ruke pruža i čujem
kako diše u vrtu neka ruža
Moj prijatelj je umro
da, umro je moj brat
to nije bilo davno
još uvijek traje rat
– Ispravi tekst –
