Zbog koje sam produžavao mladost
i volio na zaboravljen način
Za početak:
širi se crnilo
između bijelih stupova Tivolija
U ovom času ne mogu sastaviti njeno lice
koja je topla kugla
naslonjena na moju dušu
koja je pokret noćnog mora
Potocnik Kora
Zbog koje sam vozio danima
i uvjeravao se da mi je svijet suvišan
Tajanstvo Slovenije
Vlaga se skuplja u njenoj koži
a usta su joj smrvljena voćka
Nejasan put na zvuk “roga”
do njene šume, do njenog mora
Potočnik Kora
Koja nije ona prava
drukčije to želim reći
dobrostojeća je moja mora
čiji telefon godinama šuti
i ponižava moje stare ljubavi
odane drugom vremenu
koja je pismo bez odgovora
Potočnik Kora
Koja se jednom dala, tek tako
da bi bila još dalja
kao medalja na mrtvom tijelu
i pobjegla u nečijim kolima
ali u jezero iza jutarnjih gora
Potočnik Kora
Koja je preslišala moju mladost
prelistala moje albume
koja nas proziva
prema čijem su smijehu
moje iskustvo, Azija, ironija i diploma
neusporedive noći – ništa
Zbog koje se drukčije pije i hoda
Jedina zemlja, jedini stanovnik
Kora Potočnik
Generacija o kojoj razgovaram
Što hoće od mene
O, tako jednostavno padaju geografija i literatura
Ona ne voli, ili voli – ne voli
Bez milosti je, bez uvjerenja
duša bez tajne i izvora
Potočnik Kora
Koja mi je tako malo vremena ostavila
koja se smije dok čita svoju pjesmu
Zbog nje su moje ljubavi stvari
a ona je opet ideja
Koja je uzela više no što je smjela
igrala se, ništa nije htjela
koja se ljubila kao da mora
Potočnik Kora.
Pa da se oprostim od one
kojoj treba manje ljubavi
no što joj se daje
Koju je moje srce samo kratko nerviralo
križaljka za koju joj nedostaju
još dva – tri slova
Koja je sve tajne mog života
kao čarobnjak u noćnom lokalu
sabrala u jednu pticu
i pustila je da odluta
Ja nešto drugo branim
i sve ovo stvarno ne bih smio
pa ipak “na vašu službu” bjegunac-vojnik
Kora Potočnik
– Ispravi tekst –
