Dok išli smo u školu, voljeli smo se
Gledali smo život, imali ideje
Htjeli smo jednom promijeniti svijet
Oprali smo ruke, sve naučili za pet
Bili smo ko jedan, prenosili smo znanje
Krčma Kolodvor-Roza, jedino saznanje
Pozvali smo more da nam otvori oči
More nam je dalo sedam pijanih noći
Jer kasno je za prosinac i kasno je za srpanj
Kasno je za dane sto živjeli smo sretno
Isti su mi sada svih dvanaest mjeseci
Skoro ćemo mladost pričat svojoj djeci
Nije tako davno bilo to o čemu pričam
Al mnogi od nas nije vise onom duhu sličan
Jer mijenjaju se ljudi, drukčiji smo svi
Od starih ideja ni točka na i
Ne bi bilo dobro da pokušamo opet
Gimnazijske stvari iznova započet
Jer drugi su ljudi, interesi drugi
Svatko traži svoje, svatko svoje nudi
Možemo se napit opet ispočetka
I praviti tulume i ljubit se ko djeca
Između nas samo gradi se zid
Izgubićemo sluh, izgubićemo vid
– Ispravi tekst –
