Gang of Four, već dobro poznati hrvatskoj publici, dolaze u zagrebačku Tvornicu kulture u petak, 24. travnja, gdje će predstaviti zadnji studijski uradak “What Happens Next“.
Prvi su put kod nas nastupili na Muzičkom Biennalu Zagreb još davne 1981. u Domu sportova, a zadnji put 2013. na Terraneo festivalu. Kako zvuči novi album s novim pjevačem saznat ćete u Tvornici, a prije toga popričali smo s jedinim originalnim članom benda – Andyem Gillom.
Nekoliko ste puta bili u Hrvatskoj…
Uvijek u Hrvatskoj imamo sjajne koncerte. Svirali smo na fantastičnom festivalu na obali (Terraneo festival, op.a) prije par godina gdje nam je bilo odlično. Ali svirka koje se najviše svi sjećaju je svakako ona iz, mislim 1980. (1981., op. a.) u sportskoj dvorani u Zagrebu. Nismo imali pojma da nas toliko ljudi voli u Zagrebu, mislili smo da ćemo svirati u malom klubu. Svirali smo sjajnu svirku i ljudi još uvijek pričaju o tome, čak i sada. 
Jon King više nije član benda. Zašto je otišao?
Mislim da je u prošlosti bilo perioda kada je Jon bio nezainteresiran i htio raditi druge stvari. Naravno, nije dobro za bend kada prestaje i počinje ponovno mnogo puta.
Kako ste radili novi album “What Happens Next”?
Počeo sam ga raditi i snimati u prosincu 2011., ali mislim da smo ga zajedno počeli raditi 2013. Počeli smo miksati sa Simonom Gogeryem na početku 2014. i završili to do ljeta. Ne vidim potrebu da se ponavljam – tko treba još jedan “Entertainment”? Svaki put kada krenem s pjesmom, krenem od samih početaka i pokušavam ne donijeti prtljagu iz starih pjesama sa sobom, zato što smo sada u drugom vremenu i mjestu, povijest ide naprijed, i neizostavno zvuči drugačije. Možete reći da sam ista osoba, isti gitarist, iako zvuk koji radim, čak i vrsta zvuka je potpuno drugačija na svakom albumu. U stvaranju ovog albuma na određenim mjestima se činilo da se učitava toliko različitih vrsta distorzije na gitari, tako da se gitara bori da izađe iz zvučnika – to je postalo jedno od glavnih zvukova na ovom albumu.
Je li album autobiografski?
Mislim da mnoge pjesme koje sam pisao s Gang of Four imaju autobiografske reference u određenoj mjeri, tako da mislim da je to istina i za novi album.
Na ovom ste albumu ponovno surađivali s Alison Mosshart iz The Kiss…
Nisam imao određeni plan kako ću ići dalje, samo sam znao da ću napraviti novi album. Mislio sam da je sjajna prilika da radim s različitim ljudima, surađivati s nekim može biti uzbudljivo i kreativno. Suradnje s ostalima dogodile su se jako jednostavno, bilo je prilično intuitivno za mene, nije bilo smišljeno. Radio sam malo s The Kills u studiju i Alison mi je samo pala na pamet kada sam mislio tko će pjevati “Broken Talk”. Bila je jako sretna što će doći u studio otpjevati par pjesama.
A ostale suradnje?
Volim pjesmu “Dominoes” od The Big Pinka koju su napravili prije nekoliko godina. Stupio sam u kontakt s Robbiejem Furzeom i pitao ga bi li htio pjevati na pjesmi na kojoj sam radio, “Graven Image”, i došao je par puta u studio i otpjevao s tim prekrasnim oštrim vokalom. Gail Ann Dorsey je stara prijateljica koja je bila na raznim Gang of Four line-upovima kroz godine kao basistica. Ona je fantastičan muzičar i sjajna, sjajna pjevačica. Pjesma na kojoj ona pjeva, “First World Citizen”, jednostavno vapi za njenim glasom.
Herbert Grönemeyer je prijatelj, znam ga bar 20 godina, upoznao nas je Anton Corbijn. Pričao sam Herbertu o novom albumu, pretpostavljam prije 18 mjeseci i zanimalo ga je bi li htio da on nešto otpjeva na njemu. Ono što volim kod njegovog rada su dosta anksioznošću ispunjene melankolične balade. Znao sam da moram napisati pjesmu koju mogu uklopiti taj određeni aspekt njegovog karaktera, tako da više od ijedne pjesme, ta je morala biti po mjeri. Morao sam raditi na tome i prošao sam kroz mnogo slijepih ulica dok nisam došao s “The Dying Rays”. Bilo je to izvanredno iskustvo čuti njega kako pjeva tu pjesmu onako kako sam ja to čuo u svojoj glavi. Samo još bolje nego kako sam ja to čuo u svojoj glavi.
Tomoyasu Hotei je japanski najbolji gitarist, proveo je dosta vremena po japanskim stadionima. Uglavnom, on je uvijek bio veliki fan mog sviranja gitare, i morali smo se upoznati. Konačno, odlučili smo napisati nešto zajedno. Otvarajući riff “Dead Souls” je čisti Hotei.
Je li itko od gostujućih muzičara s vama na turneji?
Ne, nitko od suradnika na albumu ne svira s nama uživo. To nikad nije ni bila namjera, svi su oni jako zauzeti ljudi, pogotovo Alison koja ima stvarno puno projekata odraditi. Herbert ima svoj bestselling album i priprema se za svoj koncert i radi muziku za predstavu čije je otvaranje u Berlinu.
Gang of Four ostavio je utjecaj na mnoge bendove. Tko danas na vas utječe?
Ideje dobivam od svih, TV programa, knjiga, filmova… Mislim da je važno ne dobivati ideje samo iz druge muzike. Upravo sam to rekao, a i ja dobivam ideje iz druge muzike, gdje god da je pronađem.
Koja je najbolja stvar koja se dogodila u karijeri benda?
Jako je zadovoljavajuće kada napraviš dobar album i znaš da je dobar. Ili kada sviraš i uistinu se povežeš s publikom. To su najbolje stvari. I sjajno je što je BBC zabranio nekoliko Gang of Four pjesama!
Što mislite o stanju muzičke industrije?
Muzička industrija nije naravno u dobrom stanju. Nije baš super kada stvar koju radiš daju na besplatan, ilegalan download. Uistinu umjetnike boli i prijeti njihovoj mogućnosti da zarade novac od toga što rade.
Svrstavaju vas u post-punk bend, nastali ste u vrijeme punka, kako vi to vidite?
Nikad se nisam osjećao da imamo neke veze s punkom. Sretan sam jer idem skupa s post-punk izdavačkom kućom jer je bilo stvari koje su se dogodile punku i koje su učinile mnogo toga mogućim, pokrenule nove razgovore, nove teme.
Kako vam je sada na turneji?
Upravo smo odradili mjesec dana u Sjevernoj Americi, onda smo imali kratku stanku u Europi što je bilo odlično! Jako se veselim Zagrebu.
Što nas ovaj put očekuje?
Očekujte vrlo opasnu i moćnu svirku. Svirat ćemo stare stvari, s novog albuma naravno i iz srednjeg razdoblja.
