Alka Vuica – Prava ljubav

255

Poklanjasš mi se u svjetlucavom papiru
i ne daješ mi da razmislim u miru
možda bi i pristala na doživotnu vjernost
kad bih znala sto mi nudiš za tu protuvrijednost

Nisam ja od jučer
i sa mnom ne zna svako
izgledam ko laki plijen
al nije to bas tako

Ko se jednom sprži
puse i na hladno
vise te ne nosim u dusi
to bi stvarno bilo jadno

Muziku podržava

Prava se ljubav samo jednom proba
al samo rijetke traju do groba
prava se ljubav samo jednom desi
i nije važno s kim si i gdje si

Ne skidaj mi zvijezdu koja želi sjati
jer daleko od neba svog svaka zvijezda pati
ne trebam još jednu pogrešku u nizu
i ne bi bilo mudro imati te blizu

Ispravi tekst

0 Shares
Muziku podržava