Alka Vuica – Iluzije

299

Ipak te dozivam nekad kad kiša pada na snijeg
Jer samo ja znam da voda, topla voda otapa led
Sanjam te nekad u mraku kad misli pocrne sve
Ne može ni ko u zraku otkrit nam tragove
Srce spuštam ti na dlan kao u crtiću,
A ti me voliš još kao dijete u vrtiću

I pitam te u snu jesi li još tu
A ti mi kažeš znaj – ja uvijek bit ću taj
Ko jebe iluzije i propale brakove
Mi imamo more sinje i naše rakove

I volimo sjever i jug, i štikle na asfaltu
I ljubimo istok i zapad i srce u kamenu
Pravim se da te ne čujem, ko glupača osluškujem
Dere me seks i grad al tebe imam rad

Ispravi tekst

0 Shares
Muziku podržava