Kanadska noise rock trojka Metz iz Toronta, po drugi put, 9. rujna, dolazi pred zagrebačke fanove, ovoga puta u Tvornicu kulture.
Prije dvije godine nastupili su na krilima svoga debitantskog albuma “Metz” objavljenog 2012. za izdavačku kuću Sub Pop, kojim su privukli pažnju mnogih ljubitelja noise rocka.
Žanrovski gledano, bend od 2008. godine odkada je nastao svira glazbu koja je svoj najveći vrhunac doživjela prije dvadesetak godina, a koja se uz bendove kao što je Metz u današnje vrijeme ponovno revitalizirala.
Što novoga planirate za novi nastup?
Svirat ćemo mješavinu starog i novog materijala. Jako se veselim što se ponovno vraćamo u Zagreb. Dat ćemo publici sve što imamo.
Ove godine ste na turneji koja obuhvaća 40 koncerata diljem Europe. Kakav je osjećaj biti na velikoj turneji i svirati u različitim zemljama preko cijelog kontinenta?
Jako je uzbudljivo što smo u mogućnosti izvoditi našu glazbu za toliko puno ljudi diljem svijeta. Jako smo sretni zbog toga.
Vaš album prvijenac “Metz” ispao je poprilično uspješan. Ipak, ajmo mi popričati o novom studijskom albumu. Na koji način ga je publika i kritika prihvatila? Kako ste vi zadovoljni s njim?
Da, preplavljeni smo pozitivnim reakcijama naše publike. Mnogo ljudi, uključujući i mene, smatra kako novi album mnogo bolje zvuči i bolje je napisan u odnosu na prvo izdanje. Naš cilj nikada nije bio da stvaramo glazbu koja bi zadovoljila kritiku. Trudimo se živjeti izvan tog svijeta. Ono što nam je važno je da stvaramo glazbu koju želimo i ne dopuštamo nikakvom vanjskom utjecaju da nam govori što je dobro, a što loše. To je naš pristup od prvoga dana.
Iako je naziv albuma sličan prethodniku, mora biti nekih glavnih razlika u usporedbi s debitantskim izdanjem?
Mnogo je razlika! Radi se o evoluciji od prvoga albuma. Pjesme su zajedno s produkcijom mnogo mračnije i teže. One se sada više oslanjaju na osjećaj i melodiju što je suprotno stvaranju samo čiste energije. Željeli smo omogućiti pjesmama da dišu i da imaju mnogo dinamičniji raspon. Mislim da i dalje zvuči kao album Metza i jako smo ponosni na tu činjenicu. Nas troje imamo vrlo zaseban zvuk kada sviramo zajedno, koji uvijek kreira osnovu za zvuk naših albuma. Ipak, naše pisanje tekstova će se nastaviti mijenjati i razvijati, što će rezultirati zvukovno raznovrsnim albumima. Nismo zadovoljni s time da budemo tromi.
Vidim da su oba albuma izdana za izdavačku kuću Sub Pop. Dakle, sve funkcionira kako treba?
Da. Sub Pop pruža veliku podršku glazbi koju stvaramo. Oni objavljuju naše albume i dopuštaju nam potpunu kontrolu oko našeg benda. Ne upliću se i ne stvaraju nam pritisak da mijenjamo ono što mi jesmo.
Jako puno legendarnih noise rock bendova dolazi iz Sjeverne Amerike, The Jesus Lizard je samo jedan od njih, a tu su i The Melvins, Big Black i Butthole Surfers koji također kombiniraju elemente noise rocka. Jeste li se posebno ugledali na nekoga od izvođača?
To su sve jako važni bendovi. Međutim, na nas su utjecali mnogi glazbeni stilovi (psihodelični, zatim beat iz ’60-ih, garage, soul, country), a ne samo noise rock. Svi bi trebali poslušati kanadski bend Kittens.
Danas mnogo noise rock glazbenika ima raznovrsne teatralne nastupe, u koje često znaju uključiti određene vizualne segmente kao što su film i video. Koristite li i vi nešto slično?
Naši koncerti su pretežito minimalni, ogoljeli rock nastupi. Ipak, kad god je moguće koristimo osvjetljenje, projektore i slično kako bismo stvorili posebnu okolinu i svrstali nastup u drugačiji kontekst. To zna biti jako efektno u pratnji naše glazbe.
Thurston Moore iz Sonic Youth jednom je rekao kako je noise zamijenio mjesto punk rocka te kako ljudi koji sviraju noise nemaju tendencija postati dio mainstreama. Što misliš o toj tvrdnji?
Glazba je subjektivna. Što predstavlja noise? Ne znam. Jedna osoba to gleda kao noise, dok je drugoj to isto primjerice Mozart.
