Sinoć smo u Rockmarku prisustvovali promociji knjige “Mjesto u mećavi – priča o Milanu Mladenoviću” čiji je autor priznati srpski rock kritičar Aleksandar Žikić.
Knjiga je sada ušla u peto izdanje, i napokon je dobila i prvo hrvatsko izdanje koje predstavlja Dallas Records.
Iako smo prije točno dvije godine sa Žikićem u detalje prošli kroz samu knjigu, i sada je bitno naglasiti kako knjiga nudi realan prikaz Milanovog života, bez ikakvog narušavanja njegove privatnosti.
Povodom nove promocije Žikića smo sada priupitali koliki je trenutni interes za knjigom u Hrvatskoj i u Srbiji: “Gledajući Rockmarkovu top listu, ona je na trećem mjestu za mjesec studeni. Mislim da to nije loše i pretpostavljam da prilično dobro ide, a što se tiče Srbije, čini mi se da je izazvala iznenađenje kod izdavača i kod kulturne javnosti. Ne bih želio da se sad to pogrešno shvati, da ističem sebe kao pisca, ali veoma ističem temu. Vrlo mi je drago da tema, kao što je život, odnosno karijera Milana Mladenovića izaziva takvu pažnju da je knjiga već ušla u peto izdanje i evo sada i prvo hrvatsko.”
Na pitanje što svaki zaljubljenik u EKV i Milana Mladenovića može očekivati prije čitanja knjige i po čemu se razlikuje od nekih drugih biografija o Milanu, Žikić kaže: “Čitatelj može očekivati jedan osobni uvid u Milanovu karijeru, dakle moj kao autora, koji će se u manjoj ili većoj mjeri poklopiti s njegovim uvidom kao čitatelja. Ili možda kao čovjeka koji Milana nije pratio na način na koji sam ja bio u prilici da ga pratim ili ljudi moje generacije. Prema tome, možda će otvoriti neke nove vidike, ali prije svega mislim da će učvrstiti pozitivne stavove koje netko već ima o Milanu, i da će pokazati tim ljudima koji su Milana voljeli da su potpuno u pravu.”
Ivan Dečak je također dao mali doprinos knjizi, time što je napisao mali osvrtna stražnjim koricama knjige, a na promociji je podijelio svoje dojmove: “Ova knjiga je stvarno jedna pozitivna mećava informacija o Milanu Mladenoviću, koje su meni recimo nedostajale. Čitajući knjigu uz slušanje njihovih pjesama i albuma, stvara mi jedan potpuno novi film. Ja jesam uistinu Dečak iz Vatre koji se u jednom trenutku odrastanja zakačio na Dečaka iz vode (smijeh).
U svim njihovim tekstovima sam našao neku svoju priču, a to su i tekstovi kakvi su i mene kasnije inspirirali. Njihove pjesme jesu putovanje, jer nikada nisam slušao Ekatarinu Veliku dok recimo kuham ručak. Uvijek kad bih slušao pjesme Ekatarine Velike, slušao bih samo njih i odlazio bih u njihovim pjesmama na nekakva putovanja.
Knjiga mi je upotpunila neka mjesta o Milanu koja nisam znao i s velikim zadovoljstvom sam napisao par, ne znam koliko bitnih ili nebitnih rečenica. Najbitnije je to da njihove pjesme ostaju još dugo godina iza njih. Stvarno su i inspirirale nas kao bend na početku naše karijere. Isto tako bilo je i kritika koje su bile jako pozitivne, ali i jako negativne. Onda su kroz te negativne kritike, ti samozvani kritičari sebi dali za pravo da nas uspoređuju s Ekatarinom Velikom. Kad bi me pitali nakon toga što mislim o tome, vrlo sam kratko rekao da ne mogu biti ponosniji nego da me uspoređuju s najvećima.”
