Mizar
Pogled Kon Cvetnata Gradina
Datum izdanja: 03.12.2007.
Izdavač: Dallas Records
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
U četvrt stoljetnoj povijesti skopskom je Mizaru (arapski – zvijezda vodilja putnicima kroz pustinju) ovo tek četvrti studijski album. Razlozi tome dobrim dijelom, ustvari najvećim, leže u činjenici da je polovicu od tog vremena bio rasformiran.
Usto, da je i cijelo to vrijeme bio aktivan, čisto sumnjam da bi objavio jako puno albuma, jer to nije bend koji bi robovao trendovima i ‘štancao’ albume sukladno zahtjevima tržišta.
Bend je to koji je obilježio drugu polovicu osamdesetih i njihov prijelaz u devedesete i sa svoja prva dva albuma dostigao kultni, gotovo nedodirljivi status na području bivše države, pa i nešto šire. I to zahvaljujući unikatnom miksu gothica, darkwavea i post punka ‘naslonjenom’ najviše na Joy Division, kojemu su pridodani elementi izvornog makedonskog narodnog melosa i bizantske muzičke kulture.
Sličan, da ne kažem jednak, sklad gornjih elemenata vlada i na novom albumu, “Pogled Kon Cvetnata Gradina” (A View To A Flower Garden), s time da bih im ja još pridodao utjecaje više melancholic rocka, a manje gothpopa.
Jedna od boljih strana kompletnog materijala je činjenica da u ovako ‘zamršenom’ stilskom odmjeravanju snaga ima i više nego pristojan omjer melodijskog izražavanja, bez obzira na njegovo mračnije opredjeljenje.
Ali isto tako, ima i polukaotičnih dijelova, u kojima se ‘komešaju’ stilovi, načini pjevanja, različitost aranžmana, a dobrim dijelom i jezično ‘šaranje’, odnosno pjevanje na nekoliko jezika.
Tako se, osim na makedonskom, mogu čuti i pjesme otpjevane na njemačkom (“Počesna strelba“), francuskom (“Et si tu nexistais pas” (cover song Joea Dassina)) te engleskom (“I Have a Dream“) jeziku.
A kad smo kod pjevanja, treba spomenuti da je ono sjajno, i, premda pjeva duboko, rekli bismo ‘full’ darkerski, Goran Tanevski je u svojim vokalnim izvedbama jako direktan, izravan, ali istovremeno i osjećajan i staložen.
Skladnost između svugdje naglašenih drum & bass sekcija također je jedna od izraženijih karakteristika, a ne treba niti izostaviti nekoliko oštrijih gitarističkih (“Bog“) odmjeravanja snaga (Gorazd Čapovski).
Ono što mi se posebno, izuzetno svidjelo su sympho aranžmani, koji pjesmama u koje su ukomponirani (“Sina soba“, “Počesna strelba”, “I Have a Dream”), dodaju novu masivniju dimenziju, ‘epskije’ karakteristike, ali istovremeno održavaju i zadržavaju kontinuiranost mračnog atmosferskog ugođaja, inače karakteristika i svih ostalih instrumentalnih izvedbi.
Iako bi se temeljem dosadašnjih zapažanja možda moglo zaključiti da se radi o monotonom, tromom materijalu, to nipošto nije točno, jer je on napet, uzbudljiv i nadasve zanimljiv, i sa svoje je ritmičke strane također ponudio brojne različitosti.
Tako bismo mogli reći da prva polovica albuma ima nešto više brzine, nešto više melodije, dok je druga polovica, ne nužno u kompletu, ritmički nešto mirnija, u kompletu depresivnija, čak nekako tužnija.
Upravo u tom dijelu ima par pjesama s naglašenijim utjecajima makedonskog (“Damar“) i bizantskog (“Pogled“) narodnog melosa, s time da su u pjesmu “Pogled” lijepo uklopljeni i nježni ženski vokali.
Nekako najdepresivnija djeluje mi “I Have a Dream”, koju dodatno ‘rastužuje’ piano i drum kombinacija, uz vokale, njezina glavna karakteristika. Kako smo nekoliko puta spomenuli izvrsno pjevanje, red je da spomenemo da ima dijelova pjesama u kojima se na solopjevanje nadovezuje ono back, da tako kažemo, mini-zborsko (“Sina soba”), ‘podebljavši’ tako orkestralne utjecaje.
I ima tako tih elemenata o kojima bismo se nadaleko i naširoko mogli raspisati, no vjerujem da je i ovaj opis dovoljan da se stekne razumna predodžba o formi i kvaliteti ovog albuma. Jedina stvar koja nije u rangu s ostalim karakteristikama je booklet, koji je morao, čak i trebao biti ‘bogatiji’ od samo četiri stranice i popisa pjesama te imena ljudi koji su radili na albumu. No vjerojatno je i to dio Mizarove umjetnosti, a ako je tako, onda nemam nijedan prigovor.
A među imenima zamijetili smo i ono Tomija Phantasme, zaduženog za dizajn, inače lidera našeg najpoznatijeg gothic benda, Phantasmagorie, koja puno toga ‘duguje’ upravo Mizaru, što se uostalom, u njezinim ‘redovima’ nikada i nije skrivalo.
Time smo ujedno i ispisali preporuku za, vjerujem najviše, mlađu populaciju HR ‘mračnjaka’, jer stariji i više nego dobro znaju što znači riječ Mizar.